Kod rezidbe oraha potrebno je razlikovati 2 različita termina, a to je rezidba za formiranje uzgojnog oblika i rezidba u rodu.
Formiranje uzgojnog oblika je posebna vrsta rezidbe koja se provodi od sadnje voćke do nastanka željenog uzgojnog oblika (npr. do oko 4 – 5 godina starosti voćke nakon sadnje). Ona je iznimno bitna kako bi se osigurala što snažnija struktura voćke koja može podnijeti velika opterećenja (veliki prirodi, nanosi snijega…), te omogućiti dobre uvjete u krošnji koji će utjecati na kvantitetu i kvalitetu priroda.
Pravilna rezidba
Nakon formiranja uzgojnog oblika slijedi rezidba u rodu. Rezidba u rodu se zapravo temelji na održavanju postojećeg uzgojnog oblika, ravnoteže između generativnog i vegetativnog rasta voćke, povoljnih uvjeta u krošnji itd. Pravilnom rezidbom onemogućuje se ogoljivanje grana i seljenje rodne površine na rub krošnje.
Neželjene izbojke je najbolje uklanjati dok su mali kako bi nastale što manje rane koje će brže zacijeliti od velikih rana. Stoga je već ljeti dobro uklanjati neželjene izbojke dok su mali i zeljasti. Mlađa stabla se trebaju blaže orezivati, a starija jače pogotovo ako imaju slabi vegetativni prirast. Ako nasad nije bio orezivan nekoliko godina, ne smije se probati sve popraviti u jednoj godini, odnosno više od 25% do 30% krošnje se ne bi smjelo ukloniti u jednoj godini. Gornji dio krošnje se jače orezuje u odnosu na donji dio krošnje.
Jeste li znali?
Općenito u rezidbu je najbolje krenuti kad je prošla opasnost od jako niskih temperatura, a opet prije pune cvatnje. Naime, nakon rezidbe voćka je osjetljivija na niske temperature zbog procesa zacjeljivanja rana. Vrijeme rezidbe može ovisiti i o vrsti voćke.
Rezidba u rodu bazira se na održavanju forme uzgojnog oblika. Krošnja oraha je rijetka i rezidba oraha u rodu terminalnih sorata i lateralnih u ekstenzivnom uzgoju sastoji se od umjerene rezidbe svake 2-3 godine, ne računajući na minimalne nužne zahvate svake godine. Rezidbom treba omogućiti bolju osvijetljenost krošnje, o čemu također ovisi zametanje generativnih pupova. Treba uklanjati vodopije i izbojke koji vertikalno rastu u unutrašnjosti krošnje, ako je moguće, zelenom rezidbom. Također, potrebno je ukloniti slabo drvo u sredini krošnje, ali ne svo. Drugi jako važan čimbenik na koji treba paziti pri rezidbi je seljenje rodne površne u gornji dio krošnje. Stoga je na vrhu krošnje potrebno prorijediti grane kako bi se spriječilo seljenje rodne površine. Orah je sklon ogoljivanju grana, odnosno prijenosu vegetacije na vršni dio izbojka, što se rezidbom mora spriječiti.
Kod stabala u rodu i starijih stabala, s obzirom na navedeni problem, rezidbom se uklanja određeni broj starijih ogoljelih grana, neke se grančice skraćuju do osnovne, a druge se skraćuju do drugog nižeg izbojka. Osim svega gore navedenoga, već sama pravilno izvedena rezidba utječe na smanjenje ogoljivanja. Jednogodišnje grančice koje su na periferiji krošnje u starijih stabala se ne orezuju jer su nositelji roda. Ako stabla oraha previše izrastu u visinu, potrebno ih je spustiti na željenu visinu. Potrebno je ukloniti preniske grane koje ometaju kultivaciju. Kod lateralnih sorata pri uzgoju u obliku drvoreda rezidba u rodnu je puno jednostavnija.
Kako orah rađa i lateralno on podnosi i mehaničku rezidbu prikraćivanjem koja se obično obavlja pomoću diskova. Navedenom rezidbom postiže se kontrola visine stabla i prikraćivanje izbojaka čime se onemogućuje zatvaranje sklopa te nedostatak svjetla. Navedenim postupkom se izbjegava ogoljevanje površine i potiče se formiranje novih rodnih izbojaka. Mehanička se rezidba, u ovisnosti o sorti, može provesti svake 2-3 godine, ili svake godine jedna strana reda. Nakon nje može se provesti korektivna ručna rezidba prema gore objašnjenim principima.
Izvor: Gospodarski kalendar
