Obično se sadnice u uzgoju lijeske posade u istostraničan trokut ili u kvadrat, tako da dobivamo rastresit grm koji je u sredini rastvoren da može ulaziti svjetlo, jer je lijeska heliofit pa voli puno svjetla. Ruski pisac Turgenjev u svojim „Lovačkim zapisima”: „Lijesku ćeš uvijek naći samo na rubovima šuma”. Tamo gdje je dobro osvjetljenje. Prakticira se i uzgoj u obliku žive ograde pri čemu su veći razmaci između redova, a manji u redu.
Pri uzgoju lijeske s deblom, krošnja se oblikuje na različitoj visini. Često je deblo visoko svega 20 – 30 cm, pa se oblikuje takozvana grmolika vaza (sl. 1, snimljena u Italiji za posjeta autora članka Agronomskom fakultetu u Torinu).
No, prakticira se i uzgoj lijeske s deblom visine 40 – 80 cm. Krošnja se najčešće formira u obliku popravljene vaze. Kako bi se postigao čvrst skelet i dobra osjetljivost cijele krošnje, što je preduvjet da u njoj bude velika rodna površina.
Dobro je poznato da lijeska prirodno oblikuje grm. Iz korijenova vrata se razvijaju korijenovi izdanci, koji popunjavaju i proširuju grm. Lijeske uzgojene u obliku grma bujnijeg su rasta, pa ih treba saditi na veći razmak. Općenito se smatra da lijeske uzgojene u obliku grma ranije prorode. Također, daju nešto veće prirode po jedinici površine u prvim godinama nakon sadnje. Uzgoj u obliku grma prevladava u malim obiteljskim voćnjacima, gdje se velik broj složenih pomotehničkih zahvata (rez, berba) obavlja ručno. Grmoliki uzgojni oblici prošireni su i u Turskoj, gdje je jeftina ljudska radna snaga i gdje je puno nezaposlenih. U Turskoj, koja je najveći proizvođač lješnjaka na svijetu, prakticira se uzgoj lijeske prema sustavu „Ocak”. Tj. uzgoj u skupini od 5 do 6 sadnica posađenih u krug promjera 1 m.
Iskustvo s uzgojem većeg broja biljaka po 1 ha oblikovanih kao sastavljeni grm (skupina) ima samo tu prednost da ranije dolaze u rod. Zbog toga jer se ranije uspostavlja skladna ravnoteža u razvijenosti nadzemnog sustava i korijenove mreže. Zato je veća rodnost u prvim godinama.
U kasnijoj dobi rodnost je određena ukupnom rodnom površinom, snagom rasta, dužinom ukupnog prirasta i prosječnom dužinom jednogodišnjih izbojaka. No, i koeficijentom racionalnog korištenja volumena rodne, to jest razgranate površine. Starenjem jednostavnog ili sastavljenoga grma opada rodnost. Talijanski, španjolski i turski stručnjaci ističu-nakon opadanja rodnosti u 10. ili 12. godini treba pomlađivati ili intenzivno orezati grmove.
Neka novija istraživanja pokazuju da se bolji uspjesi postižu ako se postupno pomlađuju dijelovi sastavljenoga grma nego jednostavnoga grma. Nakon pomlađivanja grmovi prve dvije godine manje rode.
