Sredinom vegetacijske sezone 2024. godine, nasadi lijeske u istočnoj Hrvatskoj obećavali su vrlo dobar urod. Oplodnja u rano proljeće bila je vrlo dobra te se na stablima/grmovima lijeske moglo uočiti vrlo veliki broj zametnutih plodova.
Ljetno razdoblje je bilo vrlo suho i vruće što je dovelo do prijevremenog sazrijevanja i ranog opadanja plodova lješnjaka. Jače oborine došle su tek pred početak berbe i skupljanja plodova. Sakupljeni plodovi u ljusci izgledali su vrlo dobro i ništa nije ukazivalo na veće probleme.
Jezgre lješnjaka šture sa simptomima truleži
Međutim, nakon čišćenja i krckanja plodova, mnogi voćari su bili neugodno iznenađeni jer su jezgre osim što su bile šture, pokazivale i simptome truleži. Postotak ovako zaraženih plodova na pojedinim lokalitetima u Osječko-baranjskoj županiji kretao se od 30 pa čak do 60 %. Štete na jezgrama lješnjaka očitovale su se u obliku žućenja ili posmeđenja, nekrotičnih udubljenja, tamnijih nekroza i nazočnosti micelija gljivica koje zaraženim jezgrama daju neugodne mirise i okuse. Ovakvi zaraženi plodovi nemaju tržišnu i uporabnu vrijednost. Vrlo visok stupanj zaraze pojavio se i u nasadima gdje su vlasnici obavljali redovitu zaštitu nasada prema programu zaštite lijeske.
O ovome fenomenu dosta je pisano posljednjih 10-ak godina u stručnoj literaturi u Italiji i SAD-u. U Italiji se ovo oboljenje naziva pojednostavljeno „Nocciola avariata“ ili u slobodnom prijevodu trulež ili pokvarenost jezgre lješnjaka. Dosadašnjim laboratorijskim analizama u ovako zaraženim plodovima, pronađen je kompleks od više od 10 fitopatogenih gljivica. Poseban problem leži u činjenici da su u plodovima determinirane i gljivice iz rodova Penicillium spp. i Aspergilus spp. One oslobađaju vrlo toksične mikotoksine (aflatoksin), koji su za sada najkancerogenije poznate tvari.
O uzrocima naglog širenja ovoga fenomena, znanost i struka za sada nemaju pouzdanog odgovora. Pretpostavka je kako u širenju ovoga oboljenja značajnu ulogu imaju klimatski ekstremi kao faktori stresa te fitofagne stjenice (smrdljivi martini), posebno smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys).
Dosadašnje mjere zaštite nisu učinkovite
Trulež jezgre plodova posljednjih se godina značajno širi u proizvodnim područjima lijeske u čitavom svijetu. Praksa pokazuje kako dosadašnje mjere kemijske zaštite nisu dovoljno učinkovite. Na žalost, trulež ploda lješnjaka pronađena je i u Republici Hrvatskoj u 2023. godini. Zabilježene štete u pojedinim nasadima u Osječko-baranjskoj županiji bile su veće od 40 %. U Italiji su posljednjih godina poduzeta intenzivna istraživanja o uzrocima i faktorima rizika koji pogoduju širenju ove bolesti.
Za sada su determinirana tri moguća uzroka i to: širenje bolesti zbog napada stjenica (vektori prijenosa patogena), predugo ležanje zrelih plodova na tlu (vlaga pogoduje razvoju patogenih gljivica) te nestručno čuvanje i skladištenje plodova kojima vlaga nije spuštena ispod 12 % (u ljusci) i 6 % (jezgra). Vrlo je važno napomenuti kako se voćarima u Italiji savjetuje da ne idu u dodatne tretmane sredstvima za zaštitu bilja dok struka ne da odgovor oko uzroka ovoga fenomena kako bi se izbjeglo nepotrebno dodatno financijsko opterećenje obiteljskih gospodarstava.
Uzročnici truleži jezgre lješnjaka
U razdoblju od 2016.-2019. godine, u Italiji su poduzeta opsežna istraživanja kojima je bio cilj determinirati uzročnike truleži jezgre. Uzorci su uzeti u komercijalnim nasadima lijeske u južnim talijanskim pokrajinama u različitim vegetacijskim razdobljima i to u fenofazi bubrenja pupova, zametanja plodova, u mliječnoj zriobi, neposredno pred berbu (zreli plodovi sa stabla) i nakon berbe i skupljanja lješnjaka. Laboratorijskim analizama utvrđena je prisutnost većeg broja fitopatogenih gljivica iz rodova: Alternaria spp., Botryosphaeria spp., Phomopsis/Diaporthe spp., Cladosporium spp., Fusarium spp., Didymella spp., Colletotrichum spp., Epicoccum spp., Aspergilus spp., Penicilium spp. i dr. Radi se o do sada već poznatim vrstama koje se mogu svrstati u tri glavne skupine. To su grupa fitopatogena, grupa tzv. slabih parazita i grupa saprofita koji se razvijaju na već odumrlom biljnom tkivu.
Navedeni rezultati ukazuju kako trulež jezgre lješnjaka ne izaziva jedan gljivični patogen već radi o vrlo složenom kompleksu patogena. Znanost za sada nema odgovora koji je od navedenih patogena primarni uzročnik truleži jezgre i radi li se o sinergijskom efektu više patogena. Svi patogeni pronađeni su u različitim fenofazama razvoja lijeske u različitim postotcima (Tablica 1). Zanimljivost je da su se pojedini patogeni u plodovima razvijali više u sušnim godinama. Nadalje, pretpostavka je da u širenju truleži ploda značajnu ulogu imaju i fitofagne stjenice, posebno smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys). One svojim načinom prehrane u obliku bodenja i sisanja prenose gljivične patogene s ploda na plod. Trenutno je poznato kako je smeđa mramorirana stjenica vektor u prijenosu gljivice Nematospora coryli koja izaziva „suhu trulež“ jezgre lješnjaka.
Tablica 1. Postotci učestalosti izolacije fitopatogenih gljivica u nasadima u Italiji – četiri fenofaze razvoja lijeske (period od 2016-2019.), Izvor:https://rivistafrutticoltura.edagricole.it
Vrlo sličan monitoring poduzet je tijekom vegetacijske sezone 2023., u pet komercijalnih nasada lijeske u Osječko-baranjskoj županiji, tijekom kojeg su uzeti uzorci zaraženih plodova lješnjaka nakon berbe. Morfološkom i molekularnom analizom koja je obavljena u Centru za zaštitu bilja, Zagreb, utvrđen je kompleks fitopatogenih gljivica iz rodova Alternaria spp., Phomopsis spp, Colletotrichum spp., Rhizopus spp. te Gleosporium coryli uz pojavu naknadnih bakterioza. U svim uzorcima dominirale su vrste iz roda Alternaria spp., a stupanj zaraze analiziranih plodova kretao se od 20-50 %. Gljivice iz roda Alternaria poznati su fitopatogeni koji su pronađeni na više od 380 vrsta biljaka domaćina. Najčešći su uzročnici biljnih bolesti u obliku pjegavosti i paleži lišća, truleži plodova i sl. Kod ljudi s oslabljenim imunitetom, metabolitički produkti ovih gljivica mogu uzrokovati infekcije gornjih dišnih putova ili astmu.
Nejasni su ,,okidačiʺ za jači razvoj bolesti
Dakle, svi determinirani patogeni prisutni su u nasadima lijeske od samog kretanja vegetacije, ali je za sada nejasno što su „okidači“ za jači razvoj u pojedinim vegetacijskim sezonama. Trenutno se u svim proizvodnim područjima lješnjaka u svijetu provode i opsežni testovi patogenosti kako bi se utvrdilo koji su (primarni) patogeni uzročnici truleži jezgre, a koji su sekundarni (prateći). Neke vrste pronađenih gljivica su i hiperparaziti ostalih patogenih gljivica. Pretpostavka je da da se fitopatogene gljivice aktiviraju zbog utjecaja evidentnih klimatskih ekstrema (suša, visoke temperature, jaka sunčeva insolacija, temperaturne oscilacije), koji nasade lijeske stavljaju u stanje stresa te takva stabla/grmovi imaju oslabljene obrambene mehanizme što pogoduje razvoju bolesti.
Što se može trenutno preporučiti voćarima?
Gotovo svim voćarima poznati su faktori rizika u proizvodnji lješnjaka – oborine posebno u razdoblju pred berbu, duže ležanje lješnjaka na tlu pred skupljanje, nekvalitetno sušenje, loše čuvanje i skladištenje pokupljenog lješnjaka. Posljednjih godina pojavljuje se i novi faktor rizika, a to je masovno širenje smeđe mramorirane stjenice, koja svojim načinom prehrane (bodenje i sisanje), osim što čini izravne štete, otvara put i za prodor fitopatogenih gljivica u plod. Kako se za sada ne može pouzdano reći koja je fitopatogena gljivica primarni uzročnik truleži jezgre lješnjaka te koji bi se metode zaštite i/ili fungicidni pripravci eventualno mogli primijeniti u nasadima lijeske, voćarima se trenutno mogu preporučiti sljedeće preventivne i agrotehničke mjere:
- Obavljanje kemijske zaštite prema programu zaštite lijeske, posebno u kritičnom razdoblju (svibanj-lipanj) s naglaskom na suzbijanje fitofagnih stjenica
- Ne opterećivati proizvodnju nepotrebnim troškovima obavljanjem dodatnih tretmana jer je praksa pokazala kako trenutno registrirani fungicidni pripravci nisu dovoljno učinkoviti na trulež jezgre
- Smanjenje klimatskog stresa (suša) u nasadima korištenjem navodnjavanja.
- Kako bi se u stablima lijeske ojačali obrambeni mehanizmi, u stresnom razdoblju koristiti preparate koji su registrirani kao biostimulatori ili ojačivači bilja
- Skupljanje plodova lješnjaka u barem dva navrata kao bi se zreli plodovi što kraće zadržavali na tlu
- Obavezno čišćenje pokupljenih plodova od zaostalih brakteja i brzo dosušivanje plodova u ljusci na 12 % vlage (6 % jezgra)
- Uporaba kvalitetnih vlagomjera
- Pravilno skladištenje i čuvanje plodova lješnjaka na duži vremenski period u prozračnim skladištima i prozračnim spremnicima
Izbjegavati tradicionalno polagano sušenje prikupljenog lješnjaka na tvrdim ili asfaltiranim podlogama na gospodarstvu (1-2 tjedna), jer je poznato da ovaj postupak u jezgri lješnjaka povećava kiselost i sadržaj peroksida u ulju ploda
Foto: dr. sc. Tihomir Validžić
