Novoosnovana poljoprivredna zadruga PZ Naš Lješnjak, nakon nedavno održane prve konvencije lješnjikara u Đakovu, predstavila je na početku godine svoj rad u 14 gradova. Bili smo na predstavljanju PZ Naš Lješnjak u Velikoj Gorici, gdje je pokretač incijative Tomislav Haršanji, proizvođač eko lješnjaka, održao predavanje o domaćoj proizvodnji lješnjaka te prednostima zadružnog udruživanja proizvođača lješnjaka.
Haršanji je istaknuo da su prošle godine bili svjedoci da je velika većina proizvođača samostalnim nastupom na tržištu ostvarila nezadovoljavajuće rezultate, pa su pred kraj godine odlučili zasukati rukave i okupiti sve proizvođače lješnjaka pod jedan ‘zaštitni krov’. Dodao je da je nakon dva sastanka održana na tu temu u Đakovu, prvi korak da svi oni koji se prijave do 15. veljače u novoosnovanu zadrugu Naš Lješnjak, gdje osnivački udjel iznosi 300 eura, koji se može i vratiti po istupanju iz zadruge, a godišnja članarina iznosi 100 eura, idu s njima u prvu nabavu repromaterijala, kako se očekuje, po povoljnijim cijenama.
Uzgojem lješnjaka bavi se 3.600 poljoprivrednika
Haršanji navodi kako se već javilo 186 zainteresiranih za PZ i koji imaju 806 ha pod lješnjakom s urodom od 520 tona od kojih je većina mladih nasada. Isto tako, spomenuo je da nema sve odgovore, posebno što se tiče interesa najvećih uzgajivača lješnjaka, u prvom redu PP Orahovice, koja je lani imala urod od 520 tona, vezane za ovu incijativu. No, uspio je, iako je isti dan bio veći skup u Karlovcu, okupiti 30-ak zainteresiranih za udruživanje, od lokalnih lješnjikara do EU konzultanata, iako nisu svi odmah podržali spomenutu incijativu.
Prvi korak je izrada aplikacije s popisom zadrugara koji će imati pravo na nabavu, povoljnijih zaštitnih sredstava za zaštitu bilja. Podršku su, kaže, već iskazale i pojedine županije, što se tiče izgradnje skladišnih kapaciteta uz pomoć EU fondova, a plan je kroz nekoliko godina zajedničkog rasta okupiti 500 do 600 zadrugara iz svih kontinentalnih županija koji bi imali do 3000 ha pod lješnjakom. Prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, uzgojem lješnjaka se bavi 3.600 poljoprivrednika u RH.
Trenutno je, kaže, poznato da se planira sadnja novih 250 ha, a od postojećih površina pod lješnjakom, malo više od polovice je u konvencionalnoj, točnije 462 ha, a u ekološkoj proizvodnji je 421 ha. Haršanji očekuje da će ekološki uzgoj lješnjaka rasti, a on je s ovim uzgojem počeo 2014. godine, došavši u poljoprivredu iz svijeta računala. Prednosti zadružnog udruživanja, iako postoje i određene naslijeđene negativne konotacije, višestruke su u odnosu na druge oblike poslovanja, bilo da je to proizvođačka organizacija, udruga ili dioničko društvo.
On je istaknuo da je ideja da se ugovor o prodaji robe preko zadruge potpisuje u rujnu, a da se interes za takav oblik poslovanja iskazuje u travnju, kako bi se na vrijeme mogla ispregovarati veća otkupna cijena lješnjaka, koja je u rujnu prošle godine u Hrvatskoj iznosila 12 kuna po kilogramu, a u Italiji 18 kuna, istaknuo je Haršanji, koji bi volio da ova zadruga, gdje su svi volonteri, ima upravu, a ne upravitelja, ali njegov prijedlog nije prošao.
Lješnjak može čekati bolju otkupnu cijenu
S druge strane, ističe, lješnjak nije višnja, s čijim je udruživanjem proizvođača, probao još prije deset godina, jer se radi o proizvodu koji može stajati, tj. čekati bolju otkupnu cijenu na otvorenom tržištu. No, za to treba stvoriti nužne uvjete, a cilj je u svakoj kontinentalnoj županiji imati mikro skladišni prostor za 150 tona lješnjaka. Nadalje, upozorava, potrebno je riješiti pitanje vlage, što je većini predstavljalo ozbiljan problem nakon zadnje berbe, te popraviti separiranje od nečistoća, što većina ne radi, kao i niz drugih otvorenih pitanja poput ogromnih kalibratora i sl. Samo laserski sorter, koji je precizniji od ljudskog oka, košta čak 200.000 eura.
Na predavanju je pušten i kratki film o velikoj tvornici lješnjaka u Azerbajdžanu, koja je zapravo tvornica tzv. prve prerade sa 110 zaposlenih, jer je udio fizičkog rada još uvijek jako velik. Haršanji drži da bi naši zadrugari istu trebali obići, kao i one u Italiji ili Turskoj, koje su vodeće zemlje u svijetu što se tiče uzgoja, ali i prodaje lješnjaka. Uz to, u planu je u rad zadruge uključiti struku (savjetodavne službe), ali i akademsku zajednicu, kako bi se napravio kvalitetni iskorak u proizvodnji, bilo lješnjaka ili njegovih finalnih proizvoda kao što su namazi, čokolade ili praline, a kojih iz domaće proizvodnje nema dovoljno.
Tavan treba zamijeniti sušnicom
Haršanji je široko postavio platformu zadružnog udruživanja, posebno što se tiče prodaje lješnjaka, dozvoljeni su svi oblici, a drži da bi cilj trebala biti njegova prodaja u jezgri. Naime, sada taj oblik prodaje preferira 83 domaća uzgajivača, a radi se o 365 tona uroda, dok u ljuski lješnjak prodaje 103 uzgajivača, te se radi o 107 tona. Na predavanju je predstavljena i domaća infrastruktura za proizvodnju lješnjaka, kao što su 11 velikih skladišta za 440 tona lješnjaka, 14 sušnica koje su sve više ključne u uzgoju, a one kapaciteta od jedne tone mogle bi u mjesec dana prosušiti 420 t lješnjaka, no ključno je da stalno rade, a ne samo nekoliko dana u mjesecu. Još uvijek se na veliko koristi tradicionalni ‘tavan propuh’, kako bi se odstranila vlaga.
Ukazano je na i vrlo malu domaću preradu lješnjaka. Pozitivni primjer je OPG Stjepan Fanjek iz Mahićnog kod Karlovca koji ima na tržištu Cro namaz od lješnjaka, ali i niz drugih proizvoda kao što je pesto od medvjeđeg luka s kikirikijem i chilijem. No, domaća nutela, kako je još zovu, uvijek prva ode na sajmovima, ističe Fanjek.
S druge strane, ljuska lješnjaka se može koristititi za grijanje, što je u energetskoj krizi više nego dobro došlo.
Smanjena potpora za eko lješnjak
U raspravi je više puta upozoreno na smanjivanje poticaja za 150 eura po ha za eko prozvodnju lješnjaka, a koja je bila 650 eura i sada dana uzgajivačima oraha. Odgovarajući na upite, Haršanji je kazao da neće biti kooperantskih ugovora, barem što se tiče početka rada zadruge, već da je ona moguća u budućnosti, kad zadruga stasa. Dobro je što udruživanje u zadruge nosi dodatne bodove na EU natječajima, ali su one izuzete kod dodjele poljoprivrednog zemljišta, gdje su prednost dobile proizvođačke organizacije.
OPG Damira Krznara iz Općine Orle, uzgojem lješnjaka na 15 ha se bavi još od 2005. g., a on drži da ne mogu dalje opstati, na otvorenom tržištu, bez udruživanja, jer kaže, svi proizvođači imaju nekoga da lobira za njihove interese, osim uzgajivača lješnjaka, protiv kojih se vodi hajka da samo ‘beru poticaje’. Prinosi su prošle godine, uz jaku sušu, bili samo dvije tone po hektaru. Vlasnik OPG-a Štimac Marko Galeković iz Turopolja, koji se uzgojem lješnjaka bavi na tri hektara, kaže da je dug put od lijeske do kvalitetnog ploda lješnjaka. On drži da je rješenje u udruživanju proizvođača u zadrugu, bilo da se radi o povoljnijoj nabavci repromaterijala, ali i sadnica, jer to može biti presudno na početku uzgoja, pa sve do zajedničkog nastupa na otvorenom tržištu, posebno manjih uzgajivača, koji teško mogu pokriti sve što treba da bi imali na kraju i neku zaradu.
