Smatra se da je limun podrijetlom iz vlažnih tropskih šumskih područja jugoistočne Azije, gdje je bio poznat oko 4000 godina prije Krista. Njegov uzgoj proširio se na sve kontinente, bilo da se uzgaja u prirodi ili posebnim zaštićenim prostorima. Zbog toga se limun smatra najraširenijom vrstom voćke na svijetu. Svugdje gdje živi čovjek, gdje je izgradio svoj dom, može se naći limun kao čarobni pratitelj njegove ukupne duhovne, društvene i proizvodne djelatnosti.
U višetisućljetnom uzgoju limuna, pod utjecajem klime, tla, znanosti i prakse, odavno je nastalo više od 150 danas poznatih svjetskih sorata. Razlikuju se po vanjskim svojstvima lista, ploda, rasta stabla i dr.. Na temelju tih razlika, sve sorte limuna svrstane su u nekoliko skupina, ovisno koji je kriterij podjele. Ona koja uzima temeljom svojstva ploda limuna, razvrstava ih u pet skupina.
U prvu skupinu spadaju sorte limuna izrazito kisela soka. U nas poznate sorte Lisbon, Eureka, Villafranca, te Verna, Feminello i sl.
Drugu skupinu čine sorte limuna s plodovima manje kisela soka, kao što su Mjesečar, Santa Teresa, Amstrong i sl.
Treća skupina sastoji se od sorata išaranih bjelkasto prugastim lišćem, plodom, izbojima i grančicama. U koje se ubrajaju Sanquin Panache, Prior Lisbon i sl.
Četvrtu skupinu čine sorte limuna slatkasta soka Dorshapo, Pani Jamir i sl.
Petu skupinu čine sorte limuna s plodovima sličnima limunu: Mayer, Alemeow i sl.
Iako se limun općenito ubraja među biljke koje su svojom krošnjom ugodan i nenametljiv ukras u svim stadijima razvoja i u svim godišnjim dobima, ipak spomenuta treća skupina ukrasnih limuna pobuđuje posebno zanimanje svih onih koji vole uzgajati limun u domu, dvorištu ili drugim zaštićenim ili zatvorenim prostorima. Ta skupina limuna izrazito se razlikuje od drugih oblikom i bojom lišća, ploda, izboja i grančica. Odmah na prvi pogled budi pažnju i znatiželju.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
