Za hobi uzgoj najbolja je proljetna ili jesenska sadnja zelene sadnice. Biljke se sade u jesen i imaju dovoljno vremena za ukorjenjivanje prije zime, a prvi urod dolazi u proljeće sljedeće godine s dobrim prinosom. U proljeće se najčešće sade svježe zelene sadnice čim prođe opasnost od mraza.
Prvi urod dolazi sljedeće godine jer biljke trebaju vremena za razvoj. Pogodno za kontinentalne krajeve gdje su zime hladne. Za profesionalnu proizvodnju najbolja je ljetna sadnja frigo sadnica jer daje najbrži i najpouzdaniji urod, a koriste se frigo (F) sadnice, koje se čuvaju u hladnjačama. Bez obzira na vrijeme sadnje, važno je osigurati plodno, dobro drenirano tlo i redovito zalijevanje.
Sadnja jagoda na otvoreno
Danas se u uzgoju najviše primjenjuje sadnja u redove/trake. Obično su u pitanju dvoredne gredice koje mogu biti povišene ili ravne. Gredice su postavljene na međuredni razmak od 80 do 100 cm, dok su redovi na gredici razmaknuti 30 do 40 cm. Biljke u redu su udaljene 20 do 25 cm. Povišenim gredicama se daje prednost jer se izbjegava opasnost od zadržavanja oborinskih voda. Koristi se i crna folija, a ispod folije može se postaviti sustav za navodnjavanje „kap po kap”.
Uzgoj jagode na crnoj foliji u odnosu na klasičan način ima više prednosti: povoljnije utječe na temperaturu i vodni režim tla, održava strukturu tla, jer sprječava zbijenost tla, sprječava rast korova, ubrzava sazrijevanje plodova, smanjuje se truljenje plodova jer ne leže na zemlji, poboljšava kvalitetu plodova, na način da je plod bolje obojen, ujednačene krupnoće i čvrstoće, berba je lakša i brža, te omogućava berbu ubrzo nakon kiše čim se lišće i plod malo prosuše.
Jagode se mogu uzgajati i u mini tunelima jer tako zaštićene mogu puno ranije razviti plodove, a ostat će zaštićene i od proljetnih mrazova. Za uzgoj jagoda važno je osigurati plodno, dobro drenirano tlo i redovito zalijevati. Za sadnju jagoda na foliju pripremi se tlo i gnoji prije postavljanja folije. Postavlja se crna PE (polietilenska) preko pripremljenog tla (gredice). Na foliji se izrežu mala kružna mjesta na razmaku od 20 do 25 cm. Sadnice se sade u izrezane otvore i dobro zaliju. Ispod se postavlja sustav kap po kap za optimalno navodnjavanje.
Sadnja jagoda može se provesti uz malčiranje. Nakon sadnje jagoda, tlo se prekriva slojem organskog materijala, najčešće slame, a može i sijena, drvne sječke itd. Sloj malča treba biti 5-10 cm i potrebno je redovito provjeravati stanje malča te po potrebi dodati novi sloj. Prednosti malča su što smanjuje rast korova i potrebu za okopavanjem, održava vlagu u tlu, smanjuje isparavanje i štiti biljke od suše, smanjuje temperaturu tla tijekom ljeta i sprječava smrzavanje u zimskim mjesecima, plodovi su zaštićeni od kontakta s tlom, pa se smanjuje rizik od truljenja i prljavštine. Organski malč također s vremenom poboljšava kvalitetu tla jer se razgrađuje. Malč ne treba doći preblizu stabljici, jer može zadržavati vlagu i potaknuti razvoj gljivičnih bolesti.
Foto: boxtedberries.com
Koju metodu odabrati?
Sadnja na foliju je bolja za intenzivnu proizvodnju, jer omogućuje čišće i kvalitetnije plodove uz manje održavanja. Malčiranje je odličan izbor za manje nasade i ekološki uzgoj, jer doprinosi zdravlju tla i ne koristi plastiku. Obje metode poboljšavaju rast i prinos jagoda te smanjuju potrebu za kemijskom zaštitom i održavanjem nasada.
Njega nasada jagoda na otvorenom
Tijekom tri do četiri godine uzgoja jagoda u rodu njega se sastoji od reguliranja rodnosti, uništavanja korova, gnojidbe, navodnjavanja i zaštite od biljnih bolesti i štetnika. Ako je u pripremi tla za sadnju jagoda uneseno dovoljno organskih i mineralnih gnojiva, kasnije su potrebe znatno manje i gnojidbu treba svesti na prihranjivanje dušikom, a samo po potrebi fosforom i kalijem. Kad se u proljeće stabiliziraju noćne temperature na oko 5 – 6°C, uklanjamo sve promrzle i oštećene listove, kao i starije donje listove koji leže na foliji. Reguliranje rodnosti kod višegodišnjih biljaka provodi se prorjeđivanjem, odnosno uklanjanjem suvišnih busena. Ovaj postupak se obavlja tijekom prvog okopavanja, pri čemu se oštrim nožem režu novi bočni prirasti.
Kako bi jagoda ostala produktivna kao višegodišnja kultura, preporučuje se zadržati najviše četiri do šest dobro razvijenih busena po biljci. Zakidanje cvjetova je postupak koji se provodi kod proljetno posađenih jagoda, kako bi se biljke usmjerile na razvoj korijena i lisne mase, a ne na stvaranje plodova u prvoj godini. Provodi se 15 dana nakon sadnje. Cvjetovi se ne uklanjaju pojedinačno, već se cijela cvjetna grana zakida kako bi se spriječilo cvjetanje i plodonošenje. Postupak se ponavlja 2-3 puta u jesen, ovisno o razvoju biljaka. To se provodi jer biljke koje su posađene u proljeće trebaju snagu usmjeriti na rast, a ne na proizvodnju plodova, jer bi to moglo oslabiti biljku i smanjiti prinos u narednim godinama. Jagode puštaju vriježe (stolone) koje troše energiju biljke. Ako ne želite nove sadnice, uklanjajte vriježe kako bi biljka usmjerila hranjiva na plodove. Nakon berbe, uklonite suhe listove i starije vriježe kako biste spriječili širenje bolesti.
Zakidanje vriježa se radi u četiri do pet navrata, prvo pred cvatnju, drugo pred zrenje, treće po završetku berbe, četvrto sredinom kolovoza i eventualno peto u rujnu. Zakidanje se obavlja noktima. Ako se zakasni, pa one očvrsnu, onda se obavlja voćarskim ili običnim škarama. Tijekom vegetacije preporučuje se prihrana organskim ili mineralnim gnojivima. Prva prihrana je rano u proljeće, kad biljke počinju rasti. Druga prihrana tijekom cvatnje i formiranja plodova. Treća prihrana je nakon berbe, kako bi se biljke pripremile za sljedeću sezonu. Za ekološki uzgoj mogu se koristiti koprivina juha, pepeo i kompostni čaj kao prirodna gnojiva. Ishrana putem sustava “kap po kap” prati okvirni program ishrane. Jagode imaju plitak korijenov sustav i osjetljive su na sušu.
Najbolje je koristiti navodnjavanje kap po kap kako bi se održala optimalna vlažnost tla. Tijekom cvatnje i plodonošenja, jagode treba redovito zalijevati, otprilike 2-3 cm vode tjedno. Zalijevati treba ujutro ili navečer, kako bi se spriječilo pregrijavanje i isparavanje vode. Izbjegavati zalijevanje odozgo kišenjem, jer vlažni listovi mogu potaknuti razvoj gljivičnih bolesti. Potrebno je redovito uklanjanje korova između redova jer se time sprječava konkurenciju za hranjiva i vodu.
Bolesti jagoda
Jagode su osjetljive na različite bolesti i štetnike. Pravilnom njegom i prevencijom moguće je izbjeći većinu problema. Pravilni razmaci među biljke omogućuju bolju cirkulaciju zraka i smanjuju rizik od bolesti. Izbjegavati zalijevanje listova, jer vlaga pogoduje razvoju gljivica. Najčešće bolesti i štetnici jagoda su siva plijesan koja uzrokuje trulež plodova te su prekriveni sivom plijesni, pepelnica pri kojoj se javlja bijeli sloj na listovima i listovi se uvijaju, te pjegavost lista koje uzrokuje sušenje lišća. Od štetnika lisne uši sišu sokove (listovi se uvijaju), te puževi koji jedu plodove i listove. Tripsi i grinje koji oštećuju cvjetove i mlado lišće te žičnjaci i nematode koji napadaju korijenje, biljke zaostaju u rastu.
U ekološkom uzgoju, protiv bolesti kao prirodni fungicid može se koristiti otopina sode bikarbone ili mlijeka protiv gljivičnih bolesti. Protiv štetnika (lisne uši, grinje, puževi) mogu se koristiti ekološke metode poput sadnje nevena i češnjaka u blizini jagoda. Kemijska zaštita obavlja se samo ako je nužno i uz poštivanje karence. Po završetku berbe, najkasnije do polovine srpnja, nadzemna masa se potpuno uklanjanja košnjom, nakon čega slijedi program zaštite, ishrane i navodnjavanja. Jagode postaju manje rodne nakon 3-4 godine, pa je potrebno obnavljati nasad. Najbolje ih je premjestiti na novu površinu kako bi se smanjio rizik od bolesti i iscrpljenosti tla. Sadnja drugih kultura (grah, luk, salata) između uzgoja jagoda pomaže očuvanju plodnosti tla i smanjenju bolesti i štetnika.
Hidroponski uzgoj jagoda
Hidroponski uzgoj je suvremena metoda uzgoja biljaka bez klasičnog tla, gdje se korijen biljke nalazi u hranidbenoj otopini ili u inertnom supstratu koji ne sadrži hranjive tvari, ali omogućava fizičku potporu korijenu. Jagode se najčešće uzgajaju u zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici) kako bi se potpuno kontrolirali uvjeti rasta (temperatura, vlaga, svjetlo, hraniva), omogućio brži rast i veći prinos, smanjile bolesti i štetnici, proizvodilo tijekom cijele godine.
Prednosti hidroponske proizvodnje su potpuna kontrola uvjeta uzgoja, proizvodnja tijekom cijele godine, znatno veći prinosi (čak i nekoliko puta veći), veća kvaliteta plodova (uniformni, čisti), učinkovitija upotreba vode i gnojiva, manje bolesti i štetnika, manja potreba za pesticidima, mogućnost uzgoja na lošim tlima, bolji i lakši radni uvjeti jer su jagode podignute, nema saginjanja i nema potrebe za plodoredom, supstrat se lako zamijeni. Nedostaci hidroponske proizvodnje su veća početna ulaganja (plastenici, sustavi, oprema), potreba za znanjem i iskustvom, praćenje pH, EC, mikroelemenata, bolesti, stalna edukacija i tehnološko praćenje, skuplja proizvodnja (oprema, energija, održavanje), ako dođe do kvara sustava (npr. nestanak vode ili struje), biljke brzo stradaju.
Supstrati u kojima rastu jagode
Jagode se u hidroponskoj proizvodnji ne sade u tlo, već u supstrate koji zadržavaju vlagu i zrak, podupiru korijen, nemaju patogene (sterilni su) i omogućuju ravnomjerno upijanje i otpuštanje hraniva. Kokosova vlakna su supstrat koji se najčešće koristi i od prirodnog je materijala, dobrog omjera vode i zraka. Kamena vuna (rockwool) ima odličnu prozračnost, a koristi se u blokovima. Treset dobro zadržava vodu, ali treba paziti na pH supstrata. Perlit i vermikulit se često miješaju s drugim supstratima, vulkanski pijesak je dugotrajan i koristi se za drenažu. Svojstva dobrog supstrata za jagodu su pH vrijednost: 5,5 – 6,0, poroznost, tj. dovoljno zraka za korijen, dobro zadržavanje vode, ali i brzo otpuštanje viška, niska količina soli (EC – električna vodljivost) i sterilnost, tj. da nema gljivica, bakterija, štetnika. Supstrat se postavlja u posebne posude ili u plastične vreće s prethodno pripremljenim otvorima za sadnju.
Načini navodnjavanja i ishrane jagoda
Kapilarni sustav je jednostavniji, ali rjeđe korišten. Hranjiva otopina se kreće samostalno kroz supstrat kapilarnim putem, voda dolazi pasivno iz rezervoara. Nedostatak je što se hraniva prebrzo ispiru i ne pruža stabilne uvjete.
Kap po kap sustav (drip) je najčešći i najučinkovitiji način gdje svaka biljka ima vlastitu kapaljku. Pumpa dovodi vodu s hranjivima iz spremnika izravno do svake biljke. Omogućuje točno doziranje, često se kombinira s automatizacijom. Najveći izazov je učestalo zalijevanje i prihranjivanje (zato se koristi fertirigacija).
Fertirigacija je navodnjavanje i ishrana biljke u jednom koraku. Fertirigacija znači da se hranjive tvari dodaju u vodu kojom se biljke zalijevaju. Fertirigacija se provodi putem injektora (mješaonice), uređaja koji miješa hraniva i šalje otopinu putem cijevi do kapaljke. Injektor je spojen na tri spremnika: spremnik A – sadrži kalcijeve soli i željezo, spremnik B – sadrži sve ostale makro i mikroelemente npr. dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij, mangan, bor, cink, a spremnik C sadrži dušičnu kiselinu za snižavanje pH vrijednosti. Injektor miješa hraniva i šalje ih kroz cijevi do kapaljki ispod svake biljke.
Uzgoj jagoda u teglama i povišenim gredicama – idealno rješenje za hobiste
Uzgoj jagoda ne mora biti rezerviran samo za velika polja i profesionalne voćnjake. Zahvaljujući svojoj prilagodljivosti, jagode su savršene i za hobiste koji žele vlastite, svježe plodove iz vrta, terase ili čak s balkona. Dvije najpopularnije metode za takvu vrtnu avanturu su uzgoj u teglama i uzgoj u povišenim gredicama. Obje metode omogućuju veću kontrolu nad uvjetima uzgoja, jednostavnije održavanje i vrlo ukusne rezultate. Jagode su voće koje se lako uzgaja, brzo daje plodove i ne zahtijeva previše prostora. Osim toga, domaće jagode često su ukusnije i zdravije od kupovnih jer znamo čime su gnojene, kako su tretirane i kad su ubrane. Idealni uvjeti za uzgoj jagoda su osunčano mjesto, barem 6 sati dnevno izravnog sunca i zaštita od vjetra jer jagode vole mir, ali i prozračnost. Tlo mora biti rahlo, humusno, dobro drenirano, pH između 5,5 i 6,5.
Ako nemate vrt, uzgoj u teglama je savršen način da ipak uživte u domaćim jagodama. Možete ih postaviti na balkon, prozorsku dasku, stepenice ili terasu, tj. gdje god ima dovoljno sunca. Tegle mogu biti od plastike, keramike, gline ili čak drvene kutije. Tegle neka budu što šire za veći broj biljaka, a dubina barem 20–30 cm. Nužno je da tegla ima rupe na dnu kako bi višak vode mogao otjecati. Za sadnju koristite kvalitetan supstrat za povrće ili cvijeće, s dodatkom komposta ili stajskog gnoja.
Sadnice se sade tako da je središte biljke (srce) iznad zemlje na razmak u velikoj posudi 20–30 cm između biljaka. Njega jagoda u teglama sastoji se od čestog zalijevanja, ali ne previše jer tlo mora biti vlažno, ne natopljeno. Svakih 15–20 dana možete dodati tekuće gnojivo (po mogućnosti ekološko). Redovito uklanjajte ocvale cvjetove, suhe listove i stolone (mlade vriježe) ako ne želite da se biljka širi.
Uzgoj jagoda u povišenim gredicama
Povišene gredice su uzdignute konstrukcije ispunjene zemljom, koje mogu biti izrađene od drva, cigle, metala ili plastike. One stvaraju idealne uvjete za rast biljaka, osobito na slabijem tlu. Prednosti su što je tlo toplije i bolja je drenaža pa je i brži rast, manje je saginjanja i lakši je rad te je bolja zaštita od korova i štetnika. Doprinosi i estetskom izgledu jer vrt izgleda uredno i organizirano.
Visina gredice neka bude 30–40 cm, a širina do 120 cm (da možete dohvatiti sredinu). Gredica se puni tako da se na dno stave grane, slama ili karton za drenažu. Srednji sloj se puno kompostom ili zrelim i stajskim gnojem. Na vrh se stavlja kvalitetna vrtna zemlja ili supstrat. Za prekrivanje koristite malč (slama, piljevina, suha trava) za zadržavanje vlage i zaštitu plodova. Razmak između biljaka neka bude 25–30 cm, a razmak između redova 30–40 cm. Najbolje ih je saditi u proljeće ili kasno ljeto (ovisno o sorti). Održavanje se sastoji od redovitog zalijevanja, osobito tijekom cvatnje i stvaranja plodova.
Za prihranu možete dodati kompost ili prirodno gnojivo svakih 3–4 tjedna. Uklanjajte vriježe kako biljka ne bi trošila energiju. Jagode daju najbolje prinose u prve 2–3 godine. Nakon toga, plodovi postaju sitniji, a biljke slabije. Zato se preporučuje obnavljati nasad svakih 2–3 godine. Možete koristiti mlade vriježe iz zdravih biljaka za novu sadnju.
Pročitajte još:
Kako možete sami uzgojiti sadnice jagoda?
Primjer uzgoja jagoda u Srednjoj gospodarskoj školi Križevci
