Narodna imena za bajam su badem i mendula. Ime roda Prunus potječe iz grčke riječi proumnon, a znači stablo šljive, a naziv vrste dulcis znači sladak. Iz navedenog možemo zaključiti kako postoje slatki i gorki (Prunus dulcis var. amara). Iz koštica gorkog bajama uglavnom se dobije potomstvo s gorkim plodovima, pa se na njega cijepi slatki bajam ili neke druge vrste.
Bajam je listopadno stablo koje naraste do 10 m u visinu i u promjeru do 30 cm. Krošnja je široka i piramidalna i propušta puno difuznog svjetla zbog čega se ova vrsta ne koristi za hlad. Raste na toplom i sunčanom položaju duž jadranske obale i priobalja.
Uzgojni uvjeti
Postoje i samooplodne sorte koje se mogu uzgajati i na kontinentu. Korijenski sustav je dubok i jako razvijen. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, a cvatnja je još u zimi, u siječnju i veljači. U to doba bajami su vrlo dekorativni, a cvatnja ostalih vrsta drveća je vrlo rijetka.
Plod je sivozelena dlakava koštunica obavijena mesnatim usplođem koje raspucava kada u jesen dozrije. Unutar ploda smještena je gola, 1,5-3,0 cm duga spljoštena sjemenka smeđe sjemene ljuske. Doživi do 130 godina. Uzgaja se generativno iz sjemenke te se nakon dvije godine cijepi na podlogu sjemenjaka gorkog bajama, marelice, šljive ili breskve.
Podloge gorkog i slatkog bajama su jako dobre za podlogu jer dobro podnose sušu.
Bajam preferira duboko i dobro propusno tlo bogato humusom i hranjivim tvarima iako ga nalazimo kako raste na potpuno škrtom tlu. Za uzgoj traži puno svjetla i sadi se na razmak od minimalno 5 x 5 m. Za uzgoj je potrebno imati nekoliko stabala zbog boljeg oprašivanja. Bajam dobro podnosi sušu iako ga se u umjetnim nasadima navodnjava zbog veće kvalitete ploda. Najveće plantaže bajama nalaze se u Kaliforniji u SAD-u. Otporan je u stanju mirovanja na temperature do -20°C ali u fazi cvjetanja ne više ispod -1°C. Postoje i sorte koje imaju kasniju cvatnju. Za uzgoj traži puno topline i svjetla te zaštitu od mraza i jakih vjetrova. Bajam spada u dosta neotporne vrste na biljne bolesti i štetnike i dosta je „prljavo“ stablo za sadnju uz same okućnice.
Berba i uporaba
Plod sazrijeva nakon pucanja vanjske opne, oko 7 do 8 mjeseci od cvjetanja. Svi plodovi ne dozrijevaju u isto doba, prvi zore na vanjskim obodima krošnje gdje je najviše topline i svjetla. Nekada su se bajami tresli s drvenim štapovima tzv. prutenicama. Bajamove sjemenke su prava delicija, jedu se sirove ili često kao dio slastica. U Skradinu je običaj raditi ušećerene bajame koji su jako kalorični. Poput ostalih orašastih plodova stavlja se u med.
Sjemenke su bogate vitaminom E, vlaknima, magnezijem, kalcijem, kalijem i uljima koje je jedno od najčešće korištenih u aromaterapiji.
Od sjemena se radi bajamovo (bademovo) mlijeko na način da se bajami preko noći namoče u vodi, a zatim im se odstrani kožica. Kasnije se izmiksa s vodom i zasladi.
Gorki se bademi ne smatraju jestivima jer sadrže glikozid d-amigdalin koji je otrovan u većim količinama. Amigdalin se žvakanjem i utjecajem enzima pretvara u cijanovodičnu kiselinu koja utječe na disanje i može dovesti do gušenja kod čovjeka. Smrtonosna doza je 10 sjemenki za dijete, a za odraslu osobu od 50 do 60 sjemenki. Poznat je pripravak od mljevenih gorkih badema uz dodatak šećera koji se zove marcipan.
Jeste li znali?
Kultiviranje bajama na našim prostorima dosta je staro. Tako postoje pisani i zanimljivi podaci iz doba Austrougarske kako je poznati nadšumar Nikola Vežić u Drnišu uzgajao sadnice koštele i bajama i dijelio ih besplatno ljudima zbog prehrane i zdravlja. Zanimljivo je kako su se nekada koristili i nedozreli plodovi bajama. Jela su ih djeca, a nazivali su ih grižule. Odrasli su branili djeci da jedu puno zelenih bajama kako ne bih dobili bolest grižu. Koristile su ih i domaćice kod kiseljenja mlijeka da bi dobile početnu tzv. maju. Mlade, nezrele plodove bi se razrezalo, stavilo u čistu krpicu ili gazu i potopilo u manju količinu mlijeka da počne proces fermentacije.
U područjima gdje ne rastu bajami za kiseljenje mlijeka koristili su zelene šljive. Drvo bajama se jako cijenilo kao gorivo, a od ravnih grana izrađivala su se držala za neke poljoprivredne alate. Plod bajama je oduvijek bio na cijeni i dobro se tržio, kao jezgra ili s usplođem. Plodovi gorkog bajama koristili su se u narodnoj medicini kod žgaravice, ali u manjim količinama, za izradu nekih likera kao što je Amaretto te nekih jela. Također svoju primjenu imaju u kozmetici, za izradu likera ili kao lijek s oprezom da se konzumira u manjim količinama. Smola koja izbija na kori badema koristila se u ljekovite svrhe.
Sakupljala se poslije kišnog vremena i to isključivo želatinozna masa koja se upotrebljavala za liječenje kašlja (2-3 žličice otopljene u 1/2 litre kuhanog crnog vina, pije se navečer u laganim gutljajima). Bademova smola otopljena u octu liječila je razne kožne probleme, kosu od peruti, a propasirana kroz cjedilo i namazana na krpu, koristila se kod bolnih koljena odnosno oštećene hrskavice. Plodovi slatkog bajama su neizostavni dio raznih kolača. U svakom slučaju bajam je vrsta koja zaslužuje veću pažnju u uzgoju i uporabi.
