Jorgovani su se nekada sadili po parkovima uz rubove gdje ima puno svjetla. Koriste se u urbanim prostorima zbog ljepote i raznolikosti cvjetova, a posebno mirisa. Ovim vrstama se podižu mirisni ili osjetilni parkovi za slabovidne osobe.

Vrsta ili kultivar
Syringa vulgaris ´Primrose´
S. yunnanensis ´Prophecy´
Syringa emodi
Sjemenjak običnog jorgovana S. vulgaris
Syringa vulgaris ´Andenken an Ludwig Späth´
Syringa vulgaris . ´Charles Joly´
Syringa vulgaris ´Sensation´
Syringa vulgaris ´Adelaide Dunbar´
Syringa vulgaris ´Hulda´
Syringa vulgaris ´Krasavitsa Moskvy´
S. meyeri ´Josée´

Neke od vrsta i kultivari jorgovana koje se mogu naći kod nas u rasadnicima, ali i susjednim državama prikazane su u tablici:

Jedan od najljepših kultivara s bijelim dvostrukim cvjetovima i prekrasnim mirisom je S. vulgaris ´Krasavitsa Moskvy´. Inače, jorgovani su poznati po svojoj velikoj varijabilnosti i mnogo kultivara, tako na primjer obični jorgovan ima više od 1000 poznatih kultivara. Tipične vrste jorgovana mogu se razmnožavati sjemenom (nedostatak je kasnija cvatnja u odnosu na razmnožavanje reznicama iste vrste) dok se kultivari (njih više od 2000) razmnožavaju uglavnom zelenim reznicama, a ponekad cijepljenjem ili kulturom tkiva.

S obzirom na zakorjenjivanje reznicama biljke se općenito svrstavaju u tri skupine.

1. Biljke koje posjeduju sve važne unutarnje tvari koje potiču zakorjenjivanje plus hormon auksin. Reznice se brzo zakorjenjuju. Egzogena primjena fitohormona auksina kod te skupine samo ubrzava proces i dovodi do stvaranja snažnijeg korijenskog sustava ali i bez fitohormona one se zakorjenjuju vrlo brzo (do 4 tjedna) i u visokim postotcima.

2. Biljke koje posjeduju sve važne unutarnje tvari koje potiču zakorjenjivanje ali su bez hormona auksina. Reznice se brzo zakorjenjuju ako se tretiraju auksinom. Ovo je izuzetno važna skupina biljaka koje jednostavno trebaju našu pomoć i aplikaciju auksina. Ovdje možemo svrstati i neke kultivare jorgovana.

3. Biljke kojima nedostaju tvari koje potiču zakorjenjivanje i/ili ne reagiraju na navedene tvari, čak i u slučaju velike prirodne količine auksina. Vanjska aplikacija reznica auksinima ima mali učinak ili je bez učinka.

Najbolje je uzeti proljetne reznice

Vrlo rijetko se koristi razmnožavanje polijeganjem ili dijeljenjem. Kod jorgovana postoji toliko metoda razmnožavanja reznicama koliko i uzgajivača. Mnogi raspravljaju o optimalnom vremenu uzimanja reznica i njihovoj dužini. Reznice se uzimaju s ovogodišnjih izbojka kad dostignu dužinu od 10 do 15 cm i prije nego stabljika postane drvenasta. Neki preporučuju uzimanje reznica u trenutku početka otvaranja cvjetova ili kratko nakon toga dok drugi savjetuju uzimanje reznica prije nego vršni pup postane vidljiv. Preporučuju se zelene (proljetne) reznice koje se sakupljaju u trenutku otvaranja cvjetova i sve do kraja sezone cvatnje. Reznice se tretiraju IBA fitohormonom koncentracije od 1 500 do 5 000 ppm, ovisno o kultivaru. Koristi se grubi pijesak ili perlit te zamagljivanje.

Reznice se uzimaju tijekom sezone cvatnje Foto pixabay.com

Kako bi matične biljke bile dobre za uzimanje reznica, obavezno se nakon cvatnje orezuju suhi cvjetovi kako se ne bi trošio prirodni fitohormon na stvaranje plodova i sjemenki kojih kod jorgovana ne izostaje.

Rezultati postotka zakorjenivanja su vrlo varijabilni i prikazani su u tablici. Kreću se od nula % do najviše 50 % kod S. yunnanensis ´Prophecy´.

Tablica 1. Postotak zakorijenjivanja ovisno o kultivaru jorgovana

Inače su svi podaci zakorjenjivanja vrlo niski i nisu komercijalno zanimljivi. U istraživanju je korišten praškasti fitohormon za poluzrele reznice. U ovom slučaju vrbin sok ili prirodni auksin mogao bih sigurno pomoći kako bi se povećao postotak zakorjenjivanja. Može se raditi kombinacija močenja snopova reznica u vrbinoj juhi 48 sati, a nakon toga aplikacija praškastim fitohormonom. S druge pak strane može se nakon pikiranja reznica s vrbovim sokom punim auksina obavljati i zalijevanje, posebno ako se primijeti da je reznica pustila korjenčiće (ne izvlači se iz supstrata kad se blago prstima primi).

Presadnja zakorijenjenih reznica obavlja se u pojedinačne kontejnere volumena 6 litara i dimenzija 18,3 x 18,3 x 25,5 cm.  U Container supstrat za rast dodaje se gnojivo s postupnim otpuštanjem hranjivih tvari III generacije tipa Osmocote Exact Standard, 5-6 M, smeđi, 15-9-12+ 2MgO + Te (15-3,9-10+1,2Mg+Te) u količini od 3 g/l supstrata. Nakon presadnje i zakorijenjivanja sadnica u kontejnerima dodaje se tekuće željezo Plantella u količini 1 litra koncentrata na 60 litara vode ili 2 dl mješavine na jedan kontejner ili 2 litre na 2 m².

Ukorijenjena reznica jorgovana (gore) i kontejnirana sadnica jorgovana spremna za sadnju (dolje) foto: D.Drvodelić

Ljekovitost jorgovana

Jorgovani su odavno poznati po svojoj ljekovitosti, posebno cvjetovi. Tako se u vrijeme pune cvatnje beru cvjetovi i stavljaju na maceraciju u neko ulje, a koriste se za masaže i liječenje reume kao i neuralgije živaca. Cvjetovi se koriste i za liječenje raznih kožnih bolesti kao što su osip, opekline, posjekotine, ogrebotine, nečistoće na koži, posebno na licu. Njihova primjena vezana je uz tegobe probavnog sustava i dišnih organa (kašalj, bronhitis), kod zatvora ili nadutosti, tegoba s glaukomom očiju. Koristi se u homeoterapiji i aromaterapiji. Mogu se jesti i sirovi, ali u manjim količinama. Ljekoviti su i listovi, kora i sjemena ljuska.

Prethodni članakOd ekološkog problema do koristi za poljoprivredu
Sljedeći članakUzgoj i uporaba bajama
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).