Pasji zub ( Erythronium dens-canis) trajnica je visine 10 do 20 cm s krupnom središnjom lukovicom koja je nalik na pseći zub.
Oblik lukovice opisuje i latinski naziv biljke. Stabljika je gola, uspravna. Pri dnu stabljike nalaze se dva debela duguljasto eliptična lista s bijelim pjegama, ali pjege ponekad posve izostaju. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni i viseći. Ocvijeće se sastoji od šest slobodnih listova savinutih unatrag, dugih oko 5 cm, ružičaste do crvenoljubičaste boje. Naziv roda dolazi od grčke riječi erythros što znači crven. Cvate u ožujku i travnju. Plod je tobolac koji sadrži mnogobrojne svjetlosmeđe sjemenke koje često raznose mravi. U prirodi ga nalazimo u šumama hrasta kitnjaka i običnog graba. Voli rahla tla bogata humusom, a samoniklo raste na području južne i jugoistočne Europe i na velikom dijelu Azije.
Osim što je cvijet vrlo dekorativan, biljka je k tome i jestiva. Listovi se mogu konzumirati sirovi za salatu ili kuhani poput blitve. Lukovice su također jestive, bogate škrobom, a koristile su se u narodnoj medicini. Ipak, pasji zub više se iskorištava u hortikulturi, jer se ubraja u najljepše proljetnice. Osobito su na cijeni sorte bijelih cvjetova koji se u prirodi rijetko nalaze. Danas postoji tridesetak sorata koje se uzgajaju u sjenovitim vrtovima umjerene klime širom svijeta.
Pasji zub kod nas je zaštićena biljna vrsta, a kupiti se može u vrtnim centrima. Posadite ga na polusjenovito mjesto, u rahlo i svježe tlo i na dubinu 7 do 15 cm. Razmnožava se dijeljenjem lukovica.
Izvor: Gospodarski kalendar
 trajnica je visine 10 do 20 cm s krupnom središnjom lukovicom koja je nalik na pseći zub.){kind=link}