Ribiz je cijenjeno i vrlo traženo voće i na domačem i na stranim tržištima. Koristi se za potrošnju kao stolno voće i za razne oblike prerađevina, od kojih je osobito cijenjen sok od crnog i crvenog ribiza. Za potrebe prerađivačke industrije najviše se traži crni ribiz. S obzirom na veliku potražnju crnog i crvenog ribiza, potrebno je raditi na unapređenju i proširenju proizvodnje, i to prvenstveno na malim obiteljskim posjedima u kooperaciji s nositeljima proizvodnje, što mogu biti udruge proizvođaća ili zadruge. Gotovo da i nema kućnog vrta u kojem se ne nalazi pokoji grm ribiza. Rano dozrijevanje plodova i njihova izvrsna kakvoća radost su uzgajivačima.
Izbor proizvodnog prostora za uzgoj ribiza
Uspjeh u uzgoju i proizvodnji ribiza u velikoj mjeri ovisi o dobro odabranu položaju u odnosu na klimatske prilike i svojstva tla. Kad razmatramo kako se ribiz odnosi prema klimatskim prilikama, posebnu pažnju treba pokloniti temperaturama. Naime, treba detaljno analizirati minimalne i maksimalne temperature po fenofazama rasta vegetativnih i generativnih organa. Crni je ribiz proširen po cijeloj Europi.
Uzgaja se dosta na sjeveru, jer dobro podnosi niske zimske temperature. U razdoblju dubokoga zimskog mirovanja, crni ribiz podnosi apsolutne minimalne temperature od -30° C, pa Ëak i -32° C. Naime, otporniji je na niske temperature od maline. Valja napomenuti da su pojedini dijelovi grma različito osjetljivi na pozeb. Najosjetljiviji su jednogodišnji izbojci, zatim dvogodišnji, a trogodišnji su znatno otporniji. Dok se u razdoblju zimskog mirovanja ne treba bojati pozeba, na početku vegetacije ta opasnost vrlo je izražena. Naime, crni ribiz rano počinje vegetaciju, pa ga lako mogu oštetiti proljetni mraz i slana. Da bi sorte crnog ribiza počele vegetaciju, dovoljna im je već temperatura od +5° C, a za ostale voćke mora biti uglavnom viša od +10° C.
Ponekad se pupovi crnog ribiza počinju otvarati već na +2° C. Inače cvatnja počinje na +12° C. Ako se u to doba pojave jača slana ili mraz, cvjetovi se smrznu. Kako se crni ribiz uzgaja u obliku grma, niski je uzgoj pod jačim utjecajem hladnog zraka, koji je teži, pa stagnira iznad tla. Cvjetovi nekih sorti crnog ribiza mogu podnijeti i do -5° C. Crni ribiz nije osjetljiv samo na hladnoću nego i na visoke temperature, koje mu mogu počiniti velike štete. Uz visoke temperature i nisku relativnu vlagu zraka javlja se palež lišća i ponovo opada.
Najpovoljnije temperature za rast i dobru razvijenost crnog ribiza su od 17 do 18° C. Takve temperature uglavnom su u brdskim i planinskim područjima i na strminama brežuljaka, odnosno obronaka gorja.
U ravnicama je uvijek ljeti toplije, a zimi hladnije. Stoga u pravilu nisu prikladne za uzgoj ribiza, koji je vrlo osjetljiv na sušu. Jedan od uzroka je i činjenica da ova voćka razmjerno plitko rasprostire korjenovu mrežu. Mmože koristiti vlagu iz dubljih slojeva tla.
Za postizanje dobre i redovite rodnosti potrebna je što veća relativna vlaga zraka. Trebala bi iznositi oko 85 posto, a ne bi trebala biti niža od 70 – 80 posto u ljetnim mjesecima. Ovakva vlaga zraka postoji samo u brdskim i planinskim područjima nadmorske visine veće od 750 m. Inače, crni ribiz dobro uspijeva na višim položajima s nadmorskom visinom između 700 i 1200 m.
Dakle, kako crni ribiz za svoj rast i rodnost traži puno vlage, tipična je hidrofilna biljka. Uzgoj crnog ribiza moće biti isplativ samo ako u tijeku godine padne barem 800 mm oborina. Od čega 400 u razdoblju vegetacije. Crni ribiz moće podnijeti i stanovito zasjenjenje, pa ga u kućnim vrtovima možemo uzgajati kao međukulturu u zajednici s ostalim voćkama, osobito dok su još mlade.
Kako crni ribiz plitko rasprostire korijenovu mrežu. Mnogi griješe pri ocjeni izbora tla, smatrajući da se može uzgajati i na plićim tlima. Praksa, međutim, pokazuje da plitka tla loše gospodare vodom pa na njima crni ribiz trpi od suše. Samo u brdskim i planinskim područjima, gdje često pada kiša, mogu doći u obzir i plića tla. Inače su za intenzivan uzgoj crnog ribiza najprikladnija aluvijalna tla. No, kako takva tla u nas dolaze uglavnom u nizinama, gdje su nepovoljne klimatske prilike, ne možemo ih koristiti. Za uzgoj ribiza treba birati srednje duboka ilovasta, ilovasto-glinasta i glinasto-ilovasta tla. Ona s dosta humusa i biogenih elemenata, osobito kalija i fosfora. Postoji dobra usporedba o stupnju prikladnosti tla za crni ribiz i krumpir.
Sva tla prikladna za uzgoj krumpira, prikladna su i za uzgoj crnog ribiza ako su u području s prikladnim klimatskim prilikama. Crni ribiz dobro uspijeva na kiselim tlima. Zatim tlima neutralne reakcije, a ne podnosi alkalična ni tla koja sadrže veće količine aktivnog vapna. Na alkaličnim i karbonatnim tlima crni ribiz oboli od žutice, odnosno ferokloroze, zbog poremećaja u ishrani željezom. Kod ovog oblika žutice lišće uz nervaturu zadrži zelenkastu boju, a ostali dijelovi požute.
Korjenova mreža ribiza traži dosta vlažna, ali ipak dobro drenirana tla. Ako dođe do preplavljivanja i stagnacije površinske vode, tada već nakon nekoliko dana zbog smanjene količine slobodnog kisika dolazi do gušenja korijenja. Crveni ribiz zahtijeva podjednake uvjete za uzgoj kao i crni ribiz.
Priprema tla za sadnju
Prije sadnje ribiza potrebno je dobro urediti proizvodni prostor. Uobičajena je praksa da se prije sadnje, potkraj kolovoza, kad je tlo u povoljnu stanju, tj. bez prevelike vlage, duboko prorahli.