Voćne podloge i zašto su bitne?

Podloga je biološki dio voćne sadnice i buduće voćke koji tvori korijen i dio debla. Na spojnom mjestu spajaju se podloga i plemka (sorta), nadzemni dio koji tvori deblo i krošnju. Jednostavno rečeno, podloga je uglavnom nevidljivi podzemni dio, dok je plemka (sorta) gotovo sve ono što vidimo iznad tla.

Prilikom sadnje bitno je osigurati da spojno mjesto ostane iznad razine tla. To je posebice naglašeno ako su sadnice proizvedene cijepljenjem podloge bliže tlu. Pri proizvodnji voćnih sadnica najčešće se koristi cijepljenje tako da se spajaju dvije kompatibilne (podudarne) jedinke u „biološku cjelinu“ iz koje će se u konačnici nakon godinu-dvije proizvesti sadnica.

Pri proizvodnji sadnica vodi se računa o kompatibilnosti podloge i sorte, zdravstvenom stanju istih, tehnološkim zahtjevima buduće proizvodnje, zahtjevima tržišta u pogledu potražnje uvažavajući značajke pojedine sorte, vremenu i načinu cijepljenja, potrebnoj njezi i zaštiti, čuvanju čistoće sorte (pravilno označavanje i evidencije rukovanja) te valjanoj popratnoj dokumentaciji vezanoj za reprodukcijski materijal i samu proizvodnju te deklariranje sadnica.

Vidljiv je pup koji će naredne vegetacije potjerati i razviti izbojak koji će formirati nadzemni dio buduće sadnice. Dio od tla do spojnog mjesta (pupa) biološki je dio podloge. Preostali dio podloge čini korijen (koji se razvija u tlu) Foto: A. Biško

Zašto cijepimo?

Više je razloga za cijepljenje, a spominjemo najvažnije: pedološki, ekološki, biološki i tehnološki. Odabirom adekvatnih podloga za voćne vrste (i vinovu lozu) možemo značajno ublažiti ili premostiti nepovoljne uvjete tla (nepovoljan pH tla, visoka razina ukupnih karbonata i fiziološki aktivnog vapna, tla manje povoljnog i nepovoljnog mehaničkog sastava, tla s poremećenim vodozračnim odnosima tla uslijed nepovoljnih uvjeta poplavljivanja, zaslanjena tla, tla slabijeg biljno-hranidbenog kapaciteta,…). U pogledu ekoloških prilika (a i drugih: pedoloških i tehnoloških) treba biti oprezan kod odabira vrste. Nakon odabira iste treba uvažiti značajke podloge i sorte te birati one s pozitivnim značajkama (tolerantnost ili otpornost na niske ili visoke temperature, sušu ili poplavljivanje tla, ukorjenjivanje i odnos (osjetljivost) prema snažnim vjetrovima, zahtjeve prema sumi inaktivnih temperatura, utjecaj na kretanje i završetak vegetacije, osjetljivost na niske zimske temperature).

U pogledu bioloških razloga naglašavamo sposobnost ukorjenjivanja, bujnost budućeg stabla, kompatibilnost koja uključuje ne samo proizvodnju sadnice već i kompatibilnost tijekom životnog vijeka (eksploatacije) samog voćnjaka, određeni stupanj tolerantnosti ili otpornosti na bolesti i štetnike, uključujući njihov utjecaj na samu podlogu i sortu. Tehnološki razlozi uključuju prilagođavanje proizvodnje sadnica i budućeg voćnjaka da se može što adekvatnije primijeniti tehnologija uzgoja i smanjiti udio ljudske radne snage, potreba za osloncem (armaturom), pogodnost nadogradnje/implementacije: sustav protugradne mreže, strojna rezidba, strojno prorjeđivanje, strojna berba, učinkovita zaštita. Navedeni razlozi se ne isključuju već međusobno isprepliću ili uvjetuju jedni druge, primjerice biološki razlozi tehnološke. Odabir slabije bujnih podloga omogućuje implementaciju određenih tehnoloških mjera i same nadogradnje čime se osigurava urod i kvaliteta i smanjuju rizici proizvodnje. Naravno, samo u slučajevima ako su isti prethodno prepoznati i pravilno implementirani.

Cijepljenje i pregled upotrebe specifičnih podloga

Cijepi se kroz stoljeća i tisućljeća, a prve podloge su bile generativne (razvijene iz sjemena) na koje se kasnije cijepila određena sorta. Ljudi su iz prakse zaključivali o podudarnosti (kompatibilnosti) i samim dobrobitima cijepljenja te su iste prakticirali. Međutim, treba istaknuti da su u dvadesetom stoljeću (za koje se kaže da je stoljeće podloga) selekcionirane i u proizvodnju uvedene mnoge slabije bujne i slabo bujne podloge. To je uvelike promijenilo pristup i proizvodne prakse. Već dugi niz godina i u našoj zemlji prevladavajuće se koriste slabije bujne i slabo bujne podloge u proizvodnji jabuke i kruške, sve više kod trešnje. U posljednje vrijeme postupno i kod šljive te marelice. I kod nekih drugih vrsta ima potrebe, a i mogućnosti za uvođenje istih, primjerice agruma i bajama. Slabo bujne podloge traže dodatnu brigu kod odabira mikro položaja, planiranja i pripreme terena te samog održavanja nasada.

Potrebna je dodatna pozornost da se odmah osigura navodnjavanje, prihrana i oslonac za posađene sadnice. Ako su sve predradnje dobro izvedene te ako je dobro odabran genotip podloge i plemke u ovakvim slučajevima ima smisla razmišljati i o nadogradnji, primjerice implementaciji protugradne mreže. Slabo bujne podloge uvelike omogućuju obavljanje glavnine aktivnosti s tla ne koristeći ljestve, tako ovakve voćnjake nazivamo „pješački voćnjaci“. Također, u ovakvim voćnjacima je uvelike izglednija i učinkovitija primjena strojeva i automatizacija sve više procesa agrotehnike i pomotehnike. Navedeno će u budućnosti biti još značajnije jer sve više manjka ljudska radna snaga, a sama berba kod većine vrsta čini i 50 % troškova. Naravno, uvijek će biti mjesta i određene potrebe za srednje bujne i bujne podloge. Potreba za bujnim podlogama (uglavnom sjemenjacima) javlja se kod siromašnijih tala, bez mogućnosti natapanja, niže razine intenzivnosti, travnjačkih voćnjaka, formiranja drvoreda itd.

Međupodloge

U pojedinim slučajevima buduća voćna sadnica se sastoji od tri dijela i dva spojna mjesta koja predstavljaju mjesta cijepljenja: podloge koja daje korijen (primjerice kod jabuke, MM 106 ili MM 111), na koju se cijepi središnji dio stabljike-međupodloga (M.9 ili M.27), na koju se cijepi (okulira) sorta. Kontrola bujnosti (veličine) sadnice izravno je povezana s duljinom srednjeg dijela stabla (međupodloge). Zahvaljujući upotrebi međupodloge stabla imaju snažan korijenov sustav, a istovremeno smanjuju bujnost ukupnog stabla.

Čimbenici u tlu koji utječu na odabir podloge i ukorjenjivanje

Tlo u kome se biljke fizički ukorjenjuju i iz koga primaju vodu i hraniva postavlja niz fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških ograničenja o čemu treba voditi računa kod planiranja trajnog nasada, pripreme tla i održavanja samog nasada tijekom uzgoja. Voćnjaci su višegodišnje kulture koje, nakon sadnje, na istom mjestu ostaju dugi niz godina (često više desetljeća). Treba predviđati i poduzimati korake da se ne dođe u situaciju da greške ili promašaje uočavamo nakon nekoliko godina uzgoja. Korekcije, ako su uopće moguće vrlo su skupe, a po učinkovitosti vrlo ograničene. Nakon podizanja nasada imamo redovna fizička ograničenja pristupa zbog samih sadnica, budućih stabala. Voćna podloga je ta koja je u izravnom kontaktu s tlom. Na taj način ju promatramo kao posrednika između tla i nadzemnog dijela – sorte koja je na njoj cijepljena. Nažalost, o podlozi se nedovoljno ili vrlo malo govori kad je u pitanju struka, a posebice sami proizvođači.

Proizvođače se može razumjeti jer su fokusirani na proizvodnju ploda i održivost proizvodnje. Dodatni razlog je što se voćna podloga gotovo u cijelosti razvija u tlu tvoreći korijen te je oku nevidljiva. Za razliku od nadzemnog dijela, korijen nismo u mogućnosti vidjeti, promatrati, analizirati i zaključivati te postupati po tim zaključcima kao što je to slučaj kod nadzemnog dijela na kojeg su svi fokusirani. Odabir voćne podloge u rasadničarskoj (i voćarskoj) proizvodnji predstavlja „kompromis“ jer nema idealne voćne podloge kao što nema idealnih tala i ekoloških prilika. Točnije, imamo ih relativno malo u odnosu na proizvodne potrebe.

Ograničenja kod tla

U pogledu tla, neka od mogućih ograničenja su: nepovoljan pH (kisela ili alkalna tla) i s njim povezani problemi suviška Al, Mn, odnosno ukupnih karbonata i povišene razine fiziološki aktivnog vapna i problemi ferokloroze; suvišak soli i s njima povezani problemi raspoloživosti i primanja vode i mineralnih hraniva, te prekomjerno primanje Na i Cl; problem tala plitkog profila koji ne osigurava dovoljan rezervoar za vodu i hraniva; nepropusni sloj (kamenje i/ili stijene, pakiranje šljunka, taban pluga); tla siromašna na hranivima, tla (pre)teškog/lakog mehaničkog sastava, tla na zaravni koja nemaju minimalne uvjete otjecanja i sklona su poplavljivanju i trajnijoj poremetnji vodno-zračnih odnosa u tlu.

Uz neke naprijed navedene abiotske čimbenike koji određuju ili uvjetuju odabir podloge, moramo uzeti u obzir i biotske stresne čimbenike (bolesti i štetnici) te uvažavajući pedološku i ekološku situaciju budućeg voćnjaka, birati podlogu na kojoj je cijepljena određena sorta (sorte) kojima se podiže voćnjak. Podloga ima ključnu ulogu zbog njene adaptacije na abiotske i biotske stresne čimbenike, rodnost, kvalitetu ploda, kompatibilnost i kontrolu bujnosti same sorte, što uvelike diktira cjelokupnu tehnologiju.

Naprijed navedeno u kombinaciji sa snažnim vjetrom, prije dvadesetak godina uzrokovalo je velike izvale stabala na području Kaštel Štafilića. Izvale su bile izraženije jer je bila riječ o vjetrozaštitnom pojasu koji u konačnici djelovao kao „jedro“. (nastavlja se)