U Zagrebu je krajem svibnja održan jubilarni deseti izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika, manifestacija koja se kroz godine etablirala kao platforma za okupljanje i promoviranje mladih poljoprivrednika, jačanje ruralnog razvoja, demografsku revitalizaciju i promociju poljoprivrednog sektora. Ovogodišnja pobjednica natjecanja je Maja Šulog, koja dolazi iz Donje Bistre i bavi se uzgojem egzotičnih vrsta voća i povrća.
Foto: album obitelji Šulog
Pobjednici su čestitali europski povjerenik za poljoprivredu, Christophe Hansen, potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede šumarstva i ribarstva, David Vlajčić i Sunčana Glavak, zastupnica u Europskom parlamentu i ambasadorica Izbora za najboljeg mladog poljoprivrednika u Hrvatskoj. Kao pobjednica ovog izbora Maja Šulog će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog mladog poljoprivrednika. Dvadeset najboljih kandidata otputovat će u Bruxelles. Tamo će s eurozastupnicom Sunčanom Glavak posjetiti Europski parlament i sudjelovati na Europskom kongresu mladih poljoprivrednika.
Gospodarski list je razgovarao s laureatkinjom Majom Šulog, koja je po struci magistra inženjerka fitofarmacije i diplomirala je na Sveučilištu u Zagrebu na Agronomskom fakultetu. Kao što smo uvodno spomenuli, bavi se uzgojem egzotičnih vrsta i to na ukupnoj površini: 5,23 ha (2.66 ha indijanska banana, 1,00 ha kiwano, 0,09 ha CHE – kineski dud, 0,40 ha butternut, 0,14 ha mongolska borovnica, 1,00 ha plastenik presadnice, kiwano). Surađuje i s mnogim kooperantima diljem Hrvatske kroz udrugu “Centar za egzoitično voće” kroz koju se još više popularizira egzotično voće.
Maja, kako ste se osjećali kad su vas proglasili najboljom mladom poljoprivrednicom u 2025. godini i što vam znači ovo priznanje i nagrada?
–Osjećaji su bili podijeljeni; konkurencija je bila ozbiljna i nije se dalo naslutiti. Kako godinama projekt uzgoja egzotičnih vrsta, koji su pokrenuli moji roditelji, nije bio baš prihvaćen, unatoč trudu i energiji koju smo ulagali kao obitelj, ipak je postojala nada, jer se u suprotnom ne bih niti prijavila. Sada bih svakome preporučila da se prijavi. Bez obzira na to koliko se ideja činila čudnom i nestvarnom, ako stojite iza nje s ljubavlju, trud se mora nagraditi.
–Ova nagrada je prije svega nagrada za obitelj koja je uložila ogromnu energiju i trud. Iako smo bili neshvaćeni od strane okoline i institucija, nikada se nismo predavali. Ova nagrada za najbolju mladu poljoprivrednicu u 2025. zapravo je kruna našeg rada. Nadamo se sada jednoj pozitivnoj klimi, većim interesom kako za sadnju, tako i za preradu. Tako bismo dodali još veću prepoznatljivost indijanskoj banani kroz nove inovativne pristupe, omogućavajući da ovo jedinstveno supervoće dođe do što više klijenata.
Zašto ste se odlučili prijaviti na ovaj izbor i koji je opis projekta odnosno operativnog koncepta s kojim ste se prijavili na natjecanje?
–Završila sam Agronomiju i aktivno se uključila u obiteljsku tvrtku. Prijava na ovaj izbor bila je jedan od načina kako bi šira zajednica saznala da je indijanska banana biljka kao i svaka druga u našim voćnjacima. Kod odabira imena možda smo pogriješili, bojimo se da je baš naziv stvarao neku vrstu nepovjerenja; spomen banane u Hrvatskoj zvuči nestvarno. Radi se o biljci koja ima toliko prednosti nad ostalim voćem, što s aspekta ljekovitosti, tako i nutritivnih vrijednosti, kao i s aspekta uzgoja. I svatko tko je pojede, reći će vam da je to jedno od najfinijeg voća koje su probali.
Kakav je vaš dojam što se tiče protukandidata i na cijeli postupak izbora? Zašto je ovakav izbor potreban?
–Kao što sam rekla, protukandidati također imaju jedinstvene i hvalevrijedne priče. Svjesna sam koliko su truda i energije uložili da bi postigli ono što danas imaju. Susrećemo proizvođače na skupovima ili sajmovima i uvijek s velikim divljenjem gledam na njihove uspjehe. Nema ništa humanijeg nego nahraniti druge. Svi oni zaslužuju Aleju u kojoj bi bili njihovi spomenici. Mislim da ljudi sa strane ne mogu potpuno shvatiti koliko je toga napora, truda i odricanja uloženo. Nažalost, mali postotak nas će uspjeti.
Završili ste studij fitomedicine. Koliko vam stečena znanja na Agronomskom fakultetu pomažu u svakodnevnom bavljenju poljoprivredom i smatrate li da ste kao magistra inženjerka u prednosti u odnosu na poljoprivrednike koji nisu završili fakultet?
–Stečena znanja s Agronomije, naravno, jesu korisna i nužna. No, naša proizvodnja ne zahtijeva tretiranja ili su ona gotovo minimalna. Ne sjećam se kada smo nešto tretirali. Kako indijska banana sadrži asimicid, od nje se može raditi prirodni ekološki insekticid. Moje znanje bi najviše moglo doći do izražaja upravo u tom projektu. Indijanska banana pokazuje se kao vrlo dohodovna, no najveći potencijal leži u njenom lišću. Ono se može koristiti kao dodatak prehrani ili insekticid. Upravo je to projekt na kojem trebamo partnere i investitora, s aspekta angažmana koji je nužno uložiti.
Kako vaši vršnjaci i općenito mladi danas gledaju na poljoprivredu? Pozitivno ili negativno i zašto?
–Poljoprivreda se među mladima, ali i starijima, trenutno ne percipira kao nešto privlačno i društveno poželjno i prihvatljivo. Godinama je poljoprivreda degradirana, a ljudi na to gledaju s podsmijehom. Društvene vrijednosti su, nažalost, izvrnute. Kada bismo kao društvo više govorili o poljoprivredi kao nečemu nužnom i pozitivnom, situacija bi se sigurno promijenila. Poljoprivreda je bila poželjna i potrebna samo za vrijeme pandemije Covida, nakon toga je ponovno pala u zaborav.
–Razumijem da mnogi poljoprivrednici ne mogu shvatiti da više ne živimo samo u Hrvatskoj i da su granice imaginarna crta. Normalno je da netko iz Metkovića vozi robu u Zagreb, ali nije normalno da netko to radi iz Portugala. Danas smo dio Europske unije i tako se moramo ponašati. Je li moguće da izvršna vlast postavi određene okvire u kojima nekome iz Portugala ili Nizozemske neće biti poželjno dostavljati robu u Hrvatsku? To smo sigurni i čak imamo neke ideje i rješenja, ali to je posebna tema.
Što vam je najljepše i najbolje u uzgoju egzotičnih kultura i kako vas doživljavaju kad objašnjavate čime se bavite?
–Najljepše mi je biti okružena biljkama i gledati ih kako napreduju i daju plodove kao iz bajke. Možemo to usporediti s putovanjem; nije isto otići na neku lokalnu ili daleku egzotičnu destinaciju. U našem slučaju, ne govorim o Sejšelima ili Maldivima, već o mjestima za koja nikad niste čuli. Upravo su i naše biljke takve: plava banana, čokoladna naranča, babaco, jedinstveni passionfruit koji raste u jednom selu, pili orasi – nutritivno najjače i najukusnije orašasto voće koje raste u maloj regiji na Filipinima, mandarine koje dosežu 80 € za kutiju od 6 komada. Sve to znamo, ali ne možemo ništa učiniti da bismo to stavili na tržište. Morali bi raditi na svakom od tih projekata 24 sata dnevno.
–Imamo nešto što je drugačije i jedinstveno, ali nemamo nikoga tko može shvatiti i podržati nas kako bismo to stavili u neku novu dimenziju. Ako se ne možemo boriti s europskom konkurencijom u klasičnoj poljoprivredi, možemo se natjecati u nečemu drugom i drugačijem. Po mom mišljenju, definicija poljoprivrede je raditi ono što nitko drugi ne radi, npr. Achacha u Australiji, Kiwano u Novom Zelandu, Yuzu u Japanu. Proizvođači ovih proizvoda drže monopolističke položaje. To o čemu pričamo nisu proizvodi za lokalno tržište, nego za kupce koje možemo naći širom svijeta.
Rekli ste da vam je osnovni cilj popularizacija indijanske banane i predstaviti potencijal ove kulture koja ima i svoj festival, a uskoro i neobičan koncert?
–Da, ove godine pripremamo 6. festival indijanske banane koji će se prvi put održati tijekom dva vikenda u rujnu, a ne samo jednog kao do sada. Svake godine imamo sve više proizvoda i prerađevina, a s vremenom raste i broj kooperanata. Trudimo se da to preraste u jedinstvenu manifestaciju u ovom dijelu Europe. Stoga molimo i ovim putem zainteresirane iz bilo kojeg sektora da nam se pridruže; sigurna sam da svatko može pronaći priliku, jer se banana stvarno uklapa u sve, a sve što stvorimo je jedinstveni proizvod na svijetu.
–Već dugo provlačimo ideju o izradi igrice u kojoj bi se virtualno uzgajala indijanska banana, a na kraju sezone bi ljudi dobili banane ili prerađevine u količini koja bi bila razmjerna uloženom vremenu. Tako bi vi i vaša obitelj uživali u plodovima, pivu ili pjenušcu koje ste virtualno uzgojili i proizveli. Organiziramo i koncert jedinstvene svjetske zvijezde Tjaše Kastelić. Sigurni smo da je ovo rijetki slučaj gdje svjetska zvijezda koja puni bilo koju dvoranu u svijetu, te je svirala s najvećim svjetskim zvijezdama, pristala svirati na plantaži banana. Ovo je nešto o čemu sanjamo 25 godina, a dogodilo se tako jednostavno i spontano. Indijanske banane su Tjašu jednostavno ostavile bez daha.
Kad biste morali izdvojiti ono što vas najviše opterećuje u poljoprivredi, kako biste poredali prve tri teškoće/prepreke u proizvodnji i poslovanju?
–Uz kredite koje su roditelji imali i iz kojih su jedva isplivali, takav rizik u poslu svakako bi bila prva prepreka. Direktno ovisite o sebi i svojim odlukama, ali problem nastaje kada ovisite o nekome tko, bojim se, nema znanja ni razumijevanja za ono što radite. Vrlo je apsurdna situacija da su neke kulture upisane na sortnu listu, dok su druge, poput indijanske banane koja ima najviše potencijala, isključene.
–Kada smo konačno uspjeli upisati indijansku bananu, netko je odlučio da ona ne može biti upisana kao ekološka kultura. To je biljka koja nadilazi EKO standarde, jer nema tretiranja, niti sredstvima odobrenim za ekološku poljoprivredu.
–Od nje se može raditi prirodni insekticid ili repelent. Mi smo upisani u EKO upisnik, ali se nalazimo u proceduri bez ikakvih poticaja. Da apsurd bude veći, izbrisane su i s liste biljaka koje mogu biti osigurane od elementarnih nepogoda. Mislim da samo bliski ljudi znaju, da ono što radimo s indijanskom bananom već 25 godina paralelno radi šest američkih sveučilišta s ogromnim budžetima. Mi radimo sami uz gotovo nikakav budžet i u zadnjih 15 godina napravili smo više nego oni svi zajedno. Priznanje s njihove strane došlo je kroz pozive na konferencije i festivale kako bi iz prve ruke čuli što i kako radimo. Čak su nas i posjetili te odnijeli naše proizvode u Muzej indijanske banane u Ohiju, gdje su oni u stalnom postavu, a imamo ih više nego svi iz SAD-a zajedno.
Što smatrate najvećim osobnim izazovom i motivacijom?
–Motivacije u ovom poslu ne može nedostajati, svaki dan je nešto novo. Mreža prijatelja koju imamo širom svijeta skuplja za nas nove raritetne biljke. Neprestano imamo kontakte raznih proizvođača koji bi u svoje proizvode htjeli uključiti bananu. Izazov je u onome što je započeto dovesti u završnu fazu i pokrenuti novu avanturu.
Kakva su očekivanja na izboru za najbolje mlade poljoprivrednike u Europskoj uniji na kojem ćete sudjelovati kao hrvatska predstavnica u Bruxellesu i kako se planirate pripremiti?
–Planiramo dati sve od sebe kako bismo opravdali ukazano povjerenje. Gospodin Christophe Hansen, europski povjerenik za poljoprivredu, pobrojao je prioritete koji se nalaze pred poljoprivredom, a to su doprinosi klimatskoj neutralnosti, smanjenje upotrebe pesticida i povećanje ekološke proizvodnje, te unapređenje održivog gospodarenja tlom, vodama i bioraznolikošću, kao i očuvanje kvalitete i zdravlja tla i vode. Upravo indijanska banana ispunjava sve te uvjete u potpunosti. Nastojat ćemo naglasiti prednosti indijanske banane i računamo na efekt iznenađenja, jer će većina sudionika po prvi put čuti za ovu kulturu. Predstavljanje široke palete proizvoda i 15-godišnjeg iskustva isključivo s bananama mora polučiti uspjeh, stoga se nadamo dostojno braniti ukazano povjerenje.
Koji su vam planovi i ambicije za budućnost?
–Prvi plan je svakako dati sve od sebe da što bolje prezentiram Hrvatsku u Bruxellesu. Ostaju i svi ostali zacrtani planovi: organizirati koncert najtraženije svjetske zvijezde Tjaše Kastelić na lokaciji s koje je sve krenulo, Iznajmiti što više biljaka radi popularizacije kulture, proširiti asortiman proizvoda s indijanskom bananom, izraditi prvu igricu koja bi na kraju pružila stvarnu nagradu u obliku ukusnog voća i prerađevina. Također, planiramo dovesti ljude s posebnim potrebama na jedinstvenu lokaciju, gdje bi uz neke lakše poslove ostvarivali određene terapijske rezultate. Želja je da naša plantaža postane poželjna turistička atrakcija koja ostavlja posebne dojmove i jedinstvene gastro užitke. Planiramo prezentirati naš rad, tehnologiju i proizvode pred američkom publikom na konferencijama koje se održavaju u Americi.
–Također, imamo ambiciju otvoriti Muzej indijanske banane i edukativni centar po uzoru na prvi takav muzej u Ohiju. Pretvoriti listove Indijanske banane u konačni proizvod poput dodatka prehrani, insekticida ili repelenta, čime bismo u potpunosti iskoristili potencijal biljke. Cilj je postati najjači rasadničar za indijansku bananu i druge raritetne biljke te riješiti birokratske prepreke kako bi indijanska banana zasjala u punom sjaju.
