Temperatura
Smokva se uzgaja duž cijelog našeg priobalja. Iako je biljka Mediterana, njezina stabla se dobro razvijaju u područjima gdje temperature padnu i do -15/-16°C. Stoga nije rijetkost vidjeti stabla smokve poprilično sjeverno i na nešto višim nadmorskim visinama. U područjima gdje temperature padaju i niže, smokve se obično uzgajaju u zatvorenim prostorima (plastenicima) i/ili u vazama. Za takav uzgoj, potrebno je odabrati sorte koje dobro rastu u takvim uvjetima.
Ipak, štete uzrokovane mrazom variraju od godine do godine. Uvjeti koji također utječu na nastanak šteta uz niske temperature su i: vrijeme ranog (u jesen) i kasnog (u proljeće) mraza, koliko dugo mraz traje te njegov intenzitet, stupanj vlažnosti zraka i tla, starost stabla i sorta smokve.
Rani jesenski mraz i kasni proljetni mraz uvijek uzrokuju štetu jer biljka nije u stanju mirovanja.
Vjetar i pretjerana vlažnost tla također udvostručuju učinke hladnog vremena na biljke. U hladnim regijama stabla smokve dobro uspijevaju kada rastu u dobro dreniranom tlu i na zaštićenim područjima. Osim toga, jedna ili dvije noći oštrog vremena često će uzrokovati manju štetu od dugotrajnog mraza, osobito kada temperature ostaju ispod nule cijeli dan. Tada se učinci mraza postupno nakupljaju i iz dana u dan utječu na unutarnju strukturu stabla.
Oborine
Smokva uspijeva preživjeti i u krajevima s malo oborina pa se pogrešno smatra da nema velikih potreba za vodom. U našim mediteranskim krajevima uglavnom padne dovoljna količina oborina (između 700 i 1 000 litara na m2 godišnje) za uspješan rast i razvoj smokve. Ipak, problem je neravnomjeran raspored oborina tijekom godine. U ljeti, kad je potreba za vodom najveća, smokva zbog svog dubokog i snažnog korijena može preživjeti sušu. Ipak, nakon obilnijih oborina tijekom ljeta, vrlo brzo reagira vegetativnim porastom i povećanjem prinosa.
Tlo
Smokva ne uspijeva na glinastim i teškim tlima, već traži plodna, rastresita i lakša tla. Često se nađe na krševitim terenima gdje se korijen dobro razvija u podzemnim pukotinama. Također, najbolje uspijeva na dubljima tlima gdje može razviti jači korijen. Ako je tlo previše plitko, dolazi do isušivanja tla i nedovoljnog ukorijenjivanja stabla smokve, koje onda jača bura vrlo lako može izvaliti.
Mikrolokalitet
Adekvatan odabir mikrolokaliteta za podizanje nasada je od možda i najveće važnosti za uspješan uzgoj. Trebalo bi izbjegavati mrazišta i mjesta s ekspozicijom visoke evapotranspiracije i plitkih tala gdje uz lošu pripremu tla biljke razvijaju samo površinsko korijenje i time i uz sustave za navodnjavanje (osim obilnog natapanja kao u Maroku, Alžiru i Tunisu), biljke ne uspiju apsorbirati dovoljno vode i hranjiva na vrijeme što u konačnici rezultira slabijim porastom, manjim plodovima i vrlo često defolijacijom.
Pišu: dr.sc. Iva Prgomet,
doc. dr. sc. Željko Prgomet
Pročitajte još:
