Rastom poljoprivredne proizvodnje, raste i broj štetnih organizama. Primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja često je nedovoljno učinkovita. Njihova nestručna i prekomjerna primjena dovodi do pojave rezistentnosti i problema u ekosustavu. Poljoprivredni proizvođači stoga sve češće traže nove nekemijske metode suzbijanja.

Jedna takva metoda je i SIT tehnika (eng. sterile insect technique). To je metoda ispuštanja sterilnih mužjaka u svrhu smanjenja populacije pojedinih štetnih kukaca. SIT tehnika razvijena je u SAD-u i uspješno se primjenjuje više od 60 godina u mnogim dijelovima svijeta. Prvo uspješno suzbijanje štetnika pomoću SIT tehnike provedeno je 1953. godine na otoku Curacao u Južnoj Americi.

Brojne međunarodne organizacije godinama rade na zajedničkim programima, provode istraživanja i projekte u svrhu usavršavanja tehnike, poboljšanja zdravstvenog stanja biljaka, životinja i ljudi, očuvanja okoliša, povećanja održive poljoprivredne proizvodnje i gospodarskog napretka.

SIT tehnika ekološki je prihvatljiva metoda suzbijanja štetnih organizama. U laboratorijskim uvjetima, masovno uzgojeni mužjaci pojedine vrste kukaca izlažu se niskim dozama zračenja. Najčešće je to gama zrakama, koje dovode do sterilizacije. S obzirom da se mužjaci izlažu iznimno niskim dozama zračenja dolazi do njihove sterilizacije. Međutim nema utjecaja na njihov životni vijek, ponašanje u prirodi i sposobnost parenja.

 class=
Shematski prikaz SIT tehnike

Moraju imati sve ostale karakteristike kako bi bili konkurentni mužjacima u prirodi. Sterilni mužjaci kopuliraju sa ženkama, ali ne mogu dati novu generaciju kukaca jer ženke odlažu sterilna jaja. Mužjaci se masovno ispuštaju u prirodu pomoću uređaja s tla ili iz zraka. Ispuštaju se na lokacije uzgoja određene poljoprivredne kulture i okolne površine. Ispuštanje u prirodu provodi se planski na šire područje uzgoja određene kulture kako bi se osigurala što bolja konkurentnost sterilnih mužjaka naspram mužjaka u prirodi. Kako bi metoda bila što učinkovitija, omjer sterilnih mužjaka naspram mužjaka u prirodi mora biti minimalno 10 : 1.

To znači da je potrebno uzgojiti jako puno sterilnih mužjaka i dobro ih rasporediti. Na određenom području tijekom godina ispuštanja sterilnih mužjaka dolazi do smanjenja broja određenog štetnika i šteta koje taj štetnik može prouzrokovati. SIT tehnika nije primjenjiva na vrstama štetnika koji su štetni u odrasloj fazi. Ona se primjenjuje samo na kukce koji su štetni u stadiju ličinke, inače bi došlo do povećanja broja odraslih kukaca koji mogu prouzrokovati štete na određenoj kulturi. Iako sterilni mužjaci pripadaju skupini korisnih organizama, SIT tehnika nije klasična biološka metoda suzbijanja koja najčešće podrazumijeva uporabu živih organizama ili njihovih produkata.

Razliku čini to što primjenom SIT tehnike organizam ne nastavlja reprodukciju i ne stvara novu generaciju. Prekida se reproduktivni ciklus štetnika, odnosno provodi se tzv. autocidna kontrola. Osim toga, ne uvode se nove vrste u ekosustav u svrhu kontrole postojećeg štetnog organizma, nego se steriliziraju mužjaci vrste koja je već prisutna u određenom ekosustavu.

Koji se štetnici već suzbijaju sit tehnikom?

Danas se više od 20 vrsta ekonomski značajnih štetnika poput  meksičke voćne muhe (Anastrepha ludens), orijentalne voćne muhe (Bactrocera dorsalis), trešnjine muhe (Rhagoletis cerasi) i brojnih vrsta moljaca, ce-ce muha i komaraca suzbija i održava pod kontrolom pomoću SIT tehnike.

Jedan od štetnika koji se suzbija pomoću SIT tehnike je i mediteranska voćna muha (Ceratitis capitata). To je štetnik koji uzrokuje štete i na području Dalmacije. Mediteranska voćna muha polifagni je štetnik koji može prouzrokovati velika oštećenja na više od 200 biljnih vrsta. Na području Dalmacije najveće štete radi na agrumima.

Oštećenja nastaju na plodovima kad ženka odloži jaja u plod u kojemu se razvijaju ličinke koje se hrane plodom. U plodu može biti nekoliko ličinki. Samo jedna ličinka je dovoljna da plod postane tržišno neprihvatljiv i spriječi njegov izvoz. Tako je prva primjena SIT tehnike u Hrvatskoj provedena na području doline Neretve. Dolina Neretve je glavno proizvodno područje mandarina na ovim prostorima. S obzirom da je mandarina ekonomski značajna kultura za domaće tržište, ali i za izvoz, mediteranska voćna muha predstavlja veliku prijetnju njenom uzgoju.

sit tehnika nekemijske mjere suzbijanja
Mediteranska voćna muha

sit tehnika
Ličinka mediteranske voćne muhe

Ako se u pošiljkama mandarina pronađu ličinke mediteranske voćne muhe, država koja uvozi može izdati zabranu uvoza. Također može vratiti pošiljku što dovodi do povećanja troškova zbrinjavanja i novčanih gubitaka. Stoga je u razdoblju od 2010. do 2013. godine u dolini Neretve proveden pilot projekt u suradnji Ministarstva poljoprivrede i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), zajedno s ostalim institucijama i udrugama za poljoprivredu i uzgoj mandarina. Suzbijanje pomoću SIT tehnike provedeno je na 4000 ha poljoprivrednih površina i okućnica u dolini Neretve.

Osim na mandarini, SIT tehnika primijenjena je i na drugim kulturama kao što su breskve, marelice i smokve. Istraživanja provedena tijekom pilot projekta pokazala su kako se indeks zaraze mediteranskom voćnom muhom na plodovima mandarina, ali i na plodovima ostalog voća značajno smanjio. Zahvaljujući ovom projektu, uzgajivači mandarina u dolini Neretve, ali i drugih kultura koje su podložne napadu mediteranske voćne muhe dobili su priliku za ekološki prihvatljiviji način suzbijanja ovoga štetnika i smanjenje uporabe insekticida.

Kako bi primjena SIT tehnike bila djelotvorna, potrebna je dobra organizacija i provođenje projekta u suradnji sa stručnjacima i poljoprivrednim proizvođačima. Važna je i edukacija poljoprivrednih proizvođača i javnosti o prednostima SIT tehnike. SIT tehnika je jedna od ekološki najprihvatljivijih metoda suzbijanja štetnika koja ima izrazito visok postotak učinkovitosti. Njenom primjenom tijekom određenog vremenskog razdoblja dolazi do smanjenja populacije ciljanog štetnika ili njegove potpune eliminacije s područja primjene. Metoda ne utječe na druge organizme i ne stvara problem u ekosustavu. Dovodi do kontrole štetnika, uz smanjenje uporabe kemijskih sredstava za zaštitu bilja.