Bakterioza pelargonija napada listove, stabljike reznica, stabljike ukorijenjenih reznica i matične biljke. Najviše se javlja kasnije, kada razvijene biljke iznesemo na otvoreni prostor. Prema dijelu biljke na kojem je došlo do zaraze, znakovi zaraze se razlikuju. To su bakterijska trulež, bakterijska pjegavost listova, trulež stabljike i venuće biljaka. Bakterijsku pjegavost i trulež stabljike vrlo često prati naglo venuće biljaka. Na stabljici bolest se očituje u tamnjenju provodnih snopova, koji ubrzo pocrne. Kako trulež napreduje kroz stabljiku, zaraženo tkivo postaje suho, crno i naborano.
Na biljkama nalazimo nekoliko pocrnjelih grančica, bez listova, osim nekoliko deformiranih listića na samom vršnom dijelu izboja. Sušenje i tamnjenje se ponekad spušta niz stabljiku prema korijenu, no trulež samog korijena se rijetko javlja. Na listovima razlikujemo dvije vrste znakova. Prvi se nalaze na naličju listova u vidu malih, poluprozirnih okruglih pjega, nalik na mjehuriće. Ako pogledamo takav list prema svjetlu, na mjestu pjega, vidljive su polu prozirne, vodenaste točke. Za nekoliko dana pjege se pretvore u velike utonule zone, koje nešto kasnije potamne, otvrdnu i posuše se. Rjeđe se pojavljuje spajanje pjega. Zaraženi listovi uvenu i osuše se. Ostaju visjeti na stabljici, ali mogu i otpasti neposredno po uginuću.
Druga vrsta simptoma na listovima je venuće njihovih rubova uz žućenje tkiva između nervature u obliku slova V. Požutjeli dijelovi lista nekrotiziraju i suše se, na njima nastaju velike uglate nekroze ograničene lisnim žilama, tkivo između vene, a peteljke ostaju čvrste. Bakterija može ući u stabljiku kroz peteljke zaraženih listova i širiti se u druge dijelove biljke, na primjer u veći broj listova. Ako se proširi na vršne dijelove biljaka, javlja se trulež stabljike na mjestima, gdje su zaraženi listovi pričvršćeni na stabljiku. Takve biljke najčešće ugibaju. Reznice uzete s oboljelih biljaka slabo se ukorijenjuju. Na donjem dijelu stabljike utaknutom u supstrat javlja se suha trulež, naboran je i boje tamnosmeđe do crne. Ta se trulež širi prema gore, a na listovima se javlja venuće i pjegavost.
Načini širenja bolesti – bakterioza pelargonija
Bakterioza pelargonija se širi ukorjenjivanjem reznica uzetih sa zaraženih biljaka, zaraženom zemljom, zaraženim biljnim ostacima i zaraženim priborom. U sandučićima gdje se ukorjenjuju reznice zaraza se širi sa bolesnih na zdrave, ako je vlaga supstrata suviše visoka i ako su biljke suviše gusto posađene. Bakterije se mogu prenijeti dodirom s bolesnih na zdrave listove, prenose je insekti poput cvjetnog ili duhanovog štitastog moljca, lisne uši i drugi, a ulaze i kroz rane na biljci gdje god se pojave.
Kada bakterije jednom uđu u biljku šire se provodnim snopovima izazivajući opisane simptome. Interesantno je spomenuti da na zaraženim biljkama, koje se drže na temperaturama nižim od 20 oC i kod niže vlage tla i zraka, nema pojave opisanih simptoma. Zaražene biljke zdravog su izgleda. To su latentne infekcije, koje su redovna pojava kod ove bakterioze. Porastom temperatura i intenzivnijim zalijevanjem, na biljkama će se pojaviti gore opisani simptomi i one će početi propadati. To se u pravilu događa kada naizgled zdrave biljke kupimo i stavimo ih u sandučiće u vrtove, na balkone ili terase i sl.
Suzbijanje bolesti
Širenje bakterioza prlargonija tijekom uzgoja s oboljelih na zdrave biljke, može se zaustaviti fungicidima na bazi bakra kao Champion, Champion WG, Kocide DF ili Nordox 75 WG, Nordox Super 75, ali ne i suzbiti. Iako ovi fungicidi nisu registrirani u nas na ukrasnom bilju, koriste se u zemljama EU. Za suzbijanje se koriste i antibiotici poput Plantomycin-a (Streptomycin 17%), Agrimycin-a, Bacterol Super i Agrept (streptomycin), ali ih u Hrvatskoj nema. Kako kurativa slabo zadovoljava zaštita se mora sastojati od sprečavanja širenja zaraze, dakle preventivom. To se postiže kako slijedi: biljke s kojih će se uzimati reznice moraju biti uzgojene iz sjemena u sterilnom supstratu – poželjan je uzgoj iz meristema.
Reznice je bolje otkidati s biljaka, nego odsijecati zbog prenošenja zaraze noževima. Ako se koriste noževi, treba ih dezinficirati u 70% alkoholu. Prije rukovanja s biljkama i reznicama nužno je pranje ruku sapunom. Stolove s matičnim biljkama, od kojih se uzimaju reznice treba periodično dezinficirati s 20% natrijevim hipokloritom (“Varikina”). Za ukorjenjivanje reznica i sadnju treba koristiti sterilni supstrat. Izbjegavati prekomjerno zalijevanje i kvašenje listova, a biljke držati u dovoljno zračnom prostoru. Izbjegavati preobilnu gnojidbu, posebno gnojidbu dušikom. Gnojivo treba sadržavati manje dušika i fosfora i proporcionalno više kalcija i kalija. Jedna od mjera sprečavanja zaraze je suzbijanje insekata prenositelja bakterija i na kraju uklanjanje i uništavanje oboljelih biljaka i supstrata u kojem su bile posađene.
