Bolesti plodovita povrća ovog ljeta

Dodajemo da je to bilo i za očekivati. Bez obzira na to koji je uzročnik venuća biljaka bio prisutan, na temelju ovih simptoma možemo tvrditi da je iz propalih sadnica dospio u tlo. Odakle je inficirao nove biljke. Iz dostavljenog uzorka i šturog opisa nije bilo moguće postaviti detaljniju dijagnozu. Na temelju opisa i klimatskih prilika u vrijeme kada su sadnice propale, možemo pretpostaviti da je postojao jedan od više mogućih uzročnika. Velike vrućine u svibnju s izmjenom kišnih razdoblja s vrlo niskim temperaturama i razdoblja bez kiše s velikim vrućinama pogodovali su pojavi mnogih bolesti.

Ove godine rajčica je jako napadnuta plamenjačom Phythophthora infestans, koju smo opisali u broju 13/14 Gospodarskog lista, međutim, čitateljev opis ne odgovara simptomima ove bolesti.

Mogla bi biti riječ o bakterijskom venuću s uzročnikom bakterijom Clavibacter michiganensis, koje najčešćže započinje s venućem vršnih listova koje se širi prema donjim etažama biljke, da bi na kraju cijela biljka uvenula i na kraju se osušila.

Razvojem bolesti plodovita povrća na listovima se šire pjege, a na peteljkama listova i cvjetova oblikuju dublje male rane poput napuknuća. Istovjetne pukotine poslije nastaju i na stabljici. Zaraženi listovi požute, kovrćaju se, venu i osuše. Zaraza kroz peteljke listova prodire u stabljiku, na kojoj tek tada nastaju opisane pukotine. Pukotine na stabljici obično nastaju na onoj strani na kojoj su zaraženi listovi. Zato jer ne mora biti uvijek zahvaćena cijela biljka.

Na mjestima pukotina na stabljici za vlažnog i toplog vremena stvara se iscjedak. Pojavi se i ako stisnemo peteljku zaražena lista otkinutog sa stabljike. Na onom mjestu gdje je peteljka bila pričvršćena na stabljiku. Napravimo li poprečni presjek zaražene peteljke ili zaražene stabljike zapazit ćemo da su provodni snopovi tamni. Ova se bakterioza javlja i na plodovima. Na plodovima zaraženim preko peteljke unutrašnjost je mekana i žućkasta, a na površini nema znakova bolesti. Na zaraženim plodovima, pak, na površini nastaju žutobijele pjege sa smeđim bradavičastim uzdignućem u sredini nalik ptičjem oku.

Bakterija se prenosi sjemenom, zaraženim biljnim ostatcima, zaraženim tlom i dodirom s oboljele biljke na zdravu. U biljne dijelove bakterije prodiru na mjestima bilo mehaničkih bilo oštećenja nastalih od štetnika. Iscjedak koji se javlja na pukotinama najopasniji je izvor nove zaraze.

Kemijske zaštite od ove kao i drugih bakterioza rajčice nema, stoga se posebna pažnja treba posvetiti preventivi. Za sjetvu treba uzimati samo zajamčeno zdravo sjeme, po mogućnosti tretirano. Iako fungicidi koje se koriste za tretiranje sjemena nisu djelotvorni na bakterije. Sjeme treba sijati u sterilizirana klijališta. Ako se na tim površinama pojavi bolest, 3 – 4 godine na njima se ne smije sijati rajčica. Preventiva uključuje dezinfekciju pribora i ruku, ali i redovito uklanjanje oboljelih biljaka i njihovo uništavanje. Zaražene biljke ne smiju se stavljati u kompost niti se ne smiju odbacivati.