Čemu služe agrometeorološke stanice u poljoprivredi?

Prepoznavanje neželjenih organizama u poljoprivredi, te stvarna potreba i optimalni rokovi njihova suzbijanja važan su preduvjet uspješnog biljnog zdravstva. Pogrešna dijagnoza i zakašnjela aplikacija najčešće završavaju nepotrebnom, pretjeranom i manje učinkovitom primjenom pesticida.

U državama članicama Europske unije pri analizi potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja (SZB) najviše se primjenjuju fungicidi 40 % (pripravci za suzbijanje uzročnika bolesti), zatim herbicidi 33 % (sredstva za suzbijanje korova), zoocidi 13 % (najčešće insekticidi i akaricidi radi suzbijanja fitofagnih kukaca i grinja), te manjim udjelom ostali pesticidi koji se koriste u poljoprivredi.

Određivanje stvarne potrebe i optimalnog roka primjene SZB

Pojava neželjenih organizama mora se redovito pratiti odgovarajućim metodama kako bi se odredila stvarna potreba i optimalni rokovi primjene odgovarajućih pripravaka. Za svaku vrstu štetnih organizama propisane su metode praćenja i prognoza njihove pojave. Poljoprivrednici najlakše prate korovnu floru na svojim poljoprivrednim površinama (korove vide prostim okom), te iz “povijesti parcele” i saznanja o dominantnim korovima biraju herbicide prema selektivnosti, vremenu primjene, načinu usvajanja, mehanizmu djelovanja i kemijskoj pripadnosti.

Kod prognoze pojave štetnih kukaca koristimo redovite vizualne preglede usjeva i nasada (npr. praćenje prezimljujuće populacije moljca kružnih mina jabuke brojanjem kukuljica po stablu, pojava “aktivnih rupa” štetnih glodavaca na poljima i višegodišnjim nasadima, prva pojava odraslih kukaca krumpirove zlatice, njihovih jaja i ličinki), ali za većinu odraslih štetnika koji se aktivno šire letenjem, koristimo različite mamce radi njihove prve pojave, najveće brojnosti i kraj razvoja pojedine generacije. Za ekonomski važnije štetnike propisani su kritični ulovi (brojevi) nakon kojih provodimo usmjerene mjere primjene sredstva za zaštitu bilja.

Uzročnici biljnih bolestisu mikroorganizmi koje ne vidimo golim okom, a kad se pojavljuju tipični simptomi štete su kod većine bolesti već počinjene, pa je za suzbijanje tada prekasno. Premda u svijetu raste potrošnja bioloških pripravaka i aktivatora obrane biljaka (induktori otpornosti), ipak su još kemijska sredstva za zaštitu bilja najvažnija mjera zaštite od uzročnika biljnih bolesti.

Kad primijeniti sredstva za suzbijanje uzročnika biljnih bolesti?

Za većinu biljnih vrsta je poznato u kojem su razvojnom stadiju osjetljive na moguće zaraze uzročnicima bolesti. Ponekad to razdoblje traje relativno kratko, npr. breskve i nektarine su najosjetljivije na moguće zaraze uzročnikom kovrčavosti lišća (Taphrina deformans) početkom vegetacije, kad se u cvjetnih pupova nazire crvenkasta boja latica, odnosno kad se u sredini ljusaka lisnog pupa vidi zelenkasti vršak ne dulji od 3-4 mm (ovo osjetljivo razdoblje u prosječnim godinama traje svega desetak dana).

Naprotiv, jabuke su na uzročnika krastavosti lišća i plodova (Venturia inaequalis) osjetljive od otvaranja pupova pa sve do završetka berbe plodova (u ovom slučaju osjetljivo razdoblje za sorte kasnog vremena dozrijevanja traje čak šest mjeseci). Ako znamo kad je pojedina biljna vrsta osjetljiva na određenu biljnu bolest, tada je u tom razdoblju potrebno pratiti vanjske (meteorološke) uvjete povoljne za zarazu ili infekciju. Za većinu je ekonomski važnijih uzročnika biljnih bolesti dosta dobro proučen tijek njihova nastanka i razvoja (patogeneza), prilikom čega su od presudne važnosti temperature (°C) i pripadajuće trajanje vlaženje (h) osjetljivih biljnih organa, uz preduvjet da su uzgajane sorte ili hibridi osjetljivi na spomenute patogene organizme.

Tablica 1. Utjecaj meteoroloških uvjeta na infekciju ili zarazu nekih uzročnika biljnih bolesti

Iz Tablice 1 je vidljivo da se uz dovoljno vlage uzročnici nekih biljnih bolesti vrlo dobro razvijaju pri nižim temperaturama zraka, čak i na vrijednostima ispod 10°C, npr. plamenjača luka i salate (Peronospora destructor, Bremia lactucae), dok neke bolesti zahtijevaju toplije meteorološke uvjete, npr. crna palež lišća mrkve (Alternaria solani) i plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola). Za razvoj većine uzročnika biljnih bolesti svako zadržavanje vlage (npr. od kiše, navodnjavanja, rose, magle) na osjetljivim biljnim organima u trajanju dužem od 10 sati uz temperature zraka veće od 10°C predstavlja optimalne uvjete za infekciju.

Primarni ili najvažniji ekološki čimbenik za moguću zarazu većine uzročnika biljnih bolesti predstavlja dovoljno dugotrajno zadržavanje vlage na osjetljivim domaćinima, izuzetak su uzročnici pepelnica (Erysiphaceae). Iz tih je razloga za prognozu moguće pojave biljnih bolesti u poljoprivrednim usjevima potrebno pomoću posebnih mjernih uređaja pratiti najvažnije meteorološke uvjete, prvenstveno zadržavanje vlage i pripadajuće temperature u osjetljivom razvojnom stadiju određene biljne vrste. Također je potrebno redovito pregledavati zdravstveno stanje usjeva, pronaći prvu pojavu bolesti i procijeniti potencijal za njezino sekundarno širenje.

Značaj praćenja agrometeorološkim uređajima

U prošlosti je među prvim metodama prognoze poznata vinogradarska “Müllerova krivulja“, opisana još davne 1934. g. Temelji se na praćenju meteoroloških uvjeta u vrijeme kad vinova loza svojim sezonskim rastom postaje osjetljiva na prve (primarne) zaraze:

(a) tlo mora biti zagrijano na 8°C ili prosječna temperatura zraka barem 10-11°C;

(b) tijekom dva dana mora pasti barem 10 mm kiše;

(c) lišće loze mora biti u promjeru barem 4-5 cm ili mladice dužine barem 10-12 cm;

(d) u nasadima mora biti prezimljujućeg izvora zaraze (zrele oospore).

Kad su ispunjena sva četiri uvjeta, pomoću Müllerove krivulje računamo skriveno inkubacijsko razdoblje i donosimo odluku o početku usmjerene zaštite protiv plamenjače vinove loze (Plasmopara viticola). Ovaj model se već desetljećima koristi u našim kontinentalnim vinorodnim područjima u radu “antiperonosporne službe”. Nakon pojave prvih simptoma plamenjače mijenjaju se uvjeti s primarnih na sekundarne zaraze (umnožak vlaženja biljnih organa u satima i temperature zraka mora biti jednak ili veći od 50).

Tablica 2. Količina oborina, dani dozrijevanja zimskih oospora, datumi primarnih zaraza, kraj skrivenog razdoblja ili inkubacije prve primarne zaraze, pojava prvih simptoma i broj sekundarnih infekcija tijekom 2004.-2011. g. (prema mjernom uređaju u središnjem dijelu Međimurskog vinogorja)

Različiti tipovi mjernih uređaja (agrometeorološke stanice) radi praćenja uvjeta za prognozu i određivanje potrebe suzbijanja značajnijih uzročnika bolesti: “µMetos”(slika 1); “iMetos” (slika 2), te “Pinova Meteo” (slika 3) (foto: M.Šubić)

U Tablici 2. su prikazani rezultati prikupljanja najvažnijih meteoroloških uvjeta potrebnih za procjenu razvoja plamenjače vinove loze (Plasmopara viticola). Vidljivo je da sezone nisu jednako (ne)povoljne za razvoj ekonomski vrlo štetnih bolesti biljaka. Prosječno prvu ili primarnu zarazu plamenjačom vinove loze u Međimurju očekujemo 11. svibnja, naknadno skriveno razdoblje (inkubacija) prosječno traje 10 dana, a prve simptome prosječno na lišću pronalazimo u zadnjem tjednu svibnja ili neposredno pred početak cvatnje vinograda. No, nekih sezona prvu ili primarnu zarazu plamenjačom bilježimo već sredinom zadnje dekade mjeseca travnja (npr. 16 dana ranije nego prosječnih sezona), pa uz povoljne naknadne uvjete već krajem srpnja na netretiranom (nezaštićenom) trsju bude uništen gotovo sav urod grožđa i većina lisne površine.

Iz navedenih rezultata je vidljivo da se potreba i broj usmjerenih zaštita biljaka od uzročnika bolesti mijenjaju iz godine u godinu, te prvenstveno ovise o količini i rasporedu oborina, učestalosti i dugotrajnosti jutarnjih rosa i magle, te mogućem navodnjavanju usjeva “kišenjem”. Primjerice, uvjete za razvoj biljnih bolesti uz preporuke njihova suzbijanja poljoprivrednici mogu dobiti putem internet stranice www.savjetodavna.hr (preporuke po županijama).

Osim za prognozu pojave uzročnika bolesti, mjernim stanicama procjenjujemo razvoj štetnih kukaca i grinja, ali i razvoj biljnih usjeva (pomoću zbrojeva aktivnih temperatura prema vrsti štetnika i prilagođenim praćenju razvojnih stadija usjeva ili nasada), mogu služiti za procjenu potrebe navodnjavanja ili zaštite od mraza (“antifrost sustavi”) ili za moguću najavu i procjenu šteta od prirodnih nepogoda.