U našoj se zemlji sredinom 1990-ih godina procijenilo da unatoč svim izravnim i neizravnom mjerama suzbijanja neželjenih organizama u poljoprivredi (uzročnici bolesti, štetnici životinjskog podrijetla, korovi) godišnje prosječno gubimo gotovo trećinu uroda kulturnog bilja (29,2 %). Zbog malog udjela deklariranog sjemena u sadnji i virusne degeneracije najveći gubitci su zabilježeni u hrvatskoj proizvodnji krumpira, a štete veće od trećine ukupne proizvodnje procijenjene su u pojedinim vrstama višegodišnjih nasada (npr. jabuka i vinova loza). Na ostalim vrstama poljoprivrednog bilja koje uzgajamo na oranicama štete su manje od 30 % procijenjenih prinosa. Ako tom gubitku dodamo veliko smanjenje kakvoće tijekom skladištenja povrća i voća, tada štete koje nanose različiti nametnici iznose gotovo polovicu od ostvarenog prihoda.

Smjernice razvoja biljnog zdravstva

Unatoč svjetskoj godišnjoj potrošnji sredstva za zaštitu bilja u količini 2,5 milijuna tona, u prvom desetljeću ovog tisućljeća ukupne štete od štetnih organizama u svjetskoj poljoprivredi su procijenjene na čak 50 % (Öerke, 2005.). Što je društvo (država) manje razvijeno i obrazovano štete u poljoprivredi su veće. Zbog klimatskih promjena i širenja novih kategorija štetnih organizama na zajedničkom europskom i globalnom svjetskom tržištu smatramo da se navedene štete zadnjeg desetljeća još povećavaju. Ako su kemijska sredstva za zaštitu bilja učinkovitija, jeftinija i relativno jednostavna za primjenu u odnosu na ostale (tradicionalne) mjere zaštite, a poljoprivrednicima su putem različitih medija dostupne informacije o vrstama, opisu i vremenu pojave različitih neželjenih organizama, kako to da su gubitci u proizvodnji iznad europskog prosjeka (prosječne štete u Europi iznose 28 %)? Prijemom naše zemlje u punopravno članstvo EU gotovo 98 % subjekata koji proizvode biljne namirnice su obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), čiji nositelji su prosječne starosti 59 godina, a pritom ih 95 % nema formalno poljoprivredno obrazovanje.

Višestruka anketiranja potvrdila su da stručna pomoć koju nositelji obiteljskih gospodarstva traže u vođenju svoje proizvodnje često povezujemo uz nedovoljno znanja i iskustva iz područja biljnog zdravstva.

Velike štete u višegodišnjim nasadima poznavatelje struke ne iznenađuju, jer je procijenjeni indeks tretiranosti početkom 1990-ih godina u našoj zemlji primjerice za vinograde iznosio 13,0 a za plantaže jabuka 33,0 (pritom indeks tretiranosti ukazuje na broj jediničnih doza pesticida, a ne broj primjena). Višegodišnji nasadi su monokulture gdje se kroz više godina potencijal i populacija uzročnika bolesti i različitih štetnika povećava do granice kad pričinjavaju ekonomske štete. U višegodišnjim nasadima nema pozitivnog utjecaja dobro osmišljenog plodoreda na smanjenje štetnosti neželjenih organizama. Stoga vlasnici takvih nasada svake sezone moraju obnavljati svoja znanja i vještine u području biljnog zdravstva kako bi proizveli zdravstveno ispravno voće i grožđe uz sve strože uvjete Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla (NN 80/2013.). Sigurnost potrošača pritom dolazi u prvi plan, a regulatorna tijela EU ukidanjem starijih pesticida loše (eko)toksikologije zadnjih 15-ak godina značajno su smanjila raspoloživost nekada opće raširenih kemijskih sredstva za zaštitu bilja. Da bi se prilagodili visokim standardima europskog tržišta biljno zdravstvo u narednom razdoblju mora zadovoljiti sve strože zahtjeve na “Residue Free” biljne namirnice, naročito hortikulturnom uzgoju voća i povrća (“voće i povrće proizvedeno bez mjerljivih ostataka pesticida”).

Zbog prioriteta zajedničke europske poljoprivredne politike (vidi Tablicu 2.) često svjedočimo “pritiscima” javnog mijenja, nevladinih institucija i društvenih medija na ograničenja (zabrane) primjene pesticida (npr. “slučaj glifosat”), te se pritom često ignoriraju studije i mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Europske agencije za kemikalije (ECHA).

Smanjena djelotvornost nekih sredstava za zaštitu bilja

Vrlo visoke temperature i štetno UV zračenja umanjuju djelotvornost nekih insekticida (npr. neonikotinoidi, sintetski piretroidi), proljetni vjetrovi i manjak oborina tijekom travnja i svibnja umanjuju djelotvornost većine zemljišnih herbicida u “okopavinama”, a veća količina oborina u svega nekoliko sati umanjuje djelotvornost površinskih organskih fungicida (npr. ditiokarbamata, ftalimida i sl.). Naveden je samo manji dio primjera iz prakse, pa promjena klime i novi problemi koje bilježimo u biljnom zdravstvu zadnjih dvadesetak godina predstavljaju pravi izazov za buduću konkurentnost hrvatske biljne proizvodnje.

Promjenom klime bilježimo povećanje šteta od neželjenih organizama prilagođenih povišenim temperaturama i
povremenim ljetnim pljuskovima, npr. pepelnica grožđa (Erysiphe) i gorka trulež plodova jabuka (Colletotrichum)
(foto 1 i 2) ili se pojavljuju nove forme (patotipovi) uzročnika bolesti prilagođeni visokim i niskim temperaturama
zraka, npr. plamenjača krumpira (Phytophthora) (foto 3). Još već problem predstavlja pojava novih štetnih organizama,
npr. Grapevine Flavescence dorée koju uzrokuje štetni organizam Candidatus Phytoplasma vitis (foto
4). Foto: M.Šubić.

Učinkovitost sredstva za zaštitu bilja

Nekemijske mjere zaštite bilja

Premda nisu predmet ovog stručnog priloga vrlo je važno provoditi preventivne nekemijske mjere zaštite bilja, među kojima posebno ističemo plodored na oranicama i vrtovima, uzgoj otpornih vrsta i sorata bilja, te uravnoteženu gnojidbu prema stvarnim zalihama hraniva u zemljištu i potrebama naših usjeva. Uzgoj suvremenih sorata i hibrida poljoprivrednih usjeva uz primjenu povišenih količina mineralnih hraniva radi postizanja visokih prinosa na poljoprivrednim posjedima s ograničenim plodoredom, sigurno će pogodovati prekomjernoj pojavi štetnih organizama koja naknadno zahtijeva aplikaciju sredstva za zaštitu bilja.

Preduvjeti uspješne primjene sredstva za zaštitu bilja

Svi korisnici sredstava za zaštitu bilja registriranih za profesionalnu primjenu sukladno Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014.) i Pravilniku o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/2012.) nakon 26. studenog 2015. moraju posjedovati iskaznicu kojom dokazuju da posjeduju odgovarajuća znanja o pesticidima. Nakon 26. studenog 2016. traktorski uređaji za aplikaciju pesticida moraju biti barem jednom pregledani od strane ispitnih stanica ovlaštenih od strane Ministarstva poljoprivrede. Uz „Priručnik za sigurno rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja“ i organizirane izobrazbe korisnici pesticida registriranih za profesionalnu primjenu educirani su o najvažnijim poglavljima koja utječu na djelotvornost sredstva za zaštitu bilja (npr. vrste štetnih organizmima bilja i biljnih proizvoda, vrste sredstva za zaštitu bilja, značajke strojeva za primjenu sredstva za zaštitu bilja, priprema za primjenu sredstva za zaštitu bilja, rezistentnost štetnih organizama i dr.). Najveći broj na tržištu registriranih sredstva za zaštitu bilja su kemijska sintetska i anorganska sredstva, zatim biotehnička sredstva (npr. regulatori razvoja kukaca, metode konfuzije ili zbunjivanja, induktori otpornosti biljaka i slično), te biološka sredstva (npr. mikrobiološki pripravci, predatori i parazitoidi i slično). Sukladno Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014.) poljoprivrednici na svim površinama moraju provoditi načela integrirane zaštite bilja te davati prednost mjerama i metodama sukladno ograničenjima i zahtjevima integrirane proizvodnje uz uvođenje pripravaka za zaštitu bilja dopuštenih u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Bilo bi poticajno da kroz najavljene izmjene i dopune Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. kroz mjeru 10. (poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) u prijelaznom razdoblju (do usvajanja novog Programa ruralnog razvoja za razdoblje do 2027.g), naše posjednike oranica, voćnjaka i vinograda nagradimo dodatnim novčanim iznosima za propisanu primjenu biotehničkih i bioloških sredstva za zaštitu bilja, uz kontroliranu gnojidbu sukladno ograničenjima i zahtjevima ekološke proizvodnje.

Procjenjujemo da u našoj zemlji još uvijek 98 % svih mjera primjene sredstva za zaštitu bilja provodimo kemijskim sintetskim pripravcima.

Uspješna primjena sredstava za zaštitu bilja

Za uspješnu učinkovitost primjene sredstva za zaštitu bilja valja zadovoljiti nekoliko osnovnih preduvjeta:
(1) odabrati dovoljno učinkovito sredstvo za zaštitu bilja,
(2) primijeniti ga u optimalnom roku tretiranja,
(3) koristiti određenu količinu (dozu) sredstva za zaštitu bilja na određenu površinu i
(4) aplicirati sredstvo za zaštitu bilja na sve osjetljive biljne organe (vidi Tablicu 3.)!
Vlastita višegodišnja iskustva u provođenju županijskih Prognoznih poslova za zaštitu bilja potvrđuju da se moguće greške javljaju pri svakom od četiri preduvjeta uspješne primjene sredstva za zaštitu bilja. U drastičnim slučajevima unatoč provedenim mjerama kemijske zaštite poljoprivrednici bilježe značajne ekonomske gubitke. Barem jednom u pet sezona s gledišta biljne patologije bilježimo “epidemijsku godinu”, u kojoj na osjetljivim hortikulturnim usjevima valja poduzeti izvanredne mjere zaštite (koje ne provodimo u prosječnim uvjetima) radi sprječavanja ekonomskih šteta (npr. povećati broj prosječnih usmjerenih zaštita). Poljoprivrednici stručnu pomoć kod izbora dovoljno učinkovitih sredstva i odabira optimalnih rokova suzbijanja mogu potražiti kod najbližih specijalista za zaštitu bilja u koje imaju povjerenja, npr. u poljoprivrednim ljekarnama, ispostavama savjetodavne službe (Uprave Ministarstva poljoprivrede), znanstveno-stručnim ustanovama. Potreba i broj usmjerenih zaštita biljaka od uzročnika bolesti mijenjaju se iz godine u godinu, te prvenstveno ovise o količini i rasporedu oborina, učestalosti i dugotrajnosti jutarnjih rosa i magle, te mogućem navodnjavanju usjeva “kišenjem”. Mjerne uređaje za praćenje uvjeta u poljoprivrednim usjevima posjeduju i prate Zavod za zaštitu bilja pri HAPIH-u (Zagreb), Savjetodavna služba pri Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva (Ministarstvo poljoprivrede), neke udruge poljoprivrednih proizvođača, neke osnovne i srednje strukovne škole i veća poljoprivredna gospodarstva. Uvjete za razvoj biljnih bolesti uz preporuke njihova suzbijanja poljoprivrednici mogu dobiti putem internet stranica www.zzb.hr i www.savjetodavna.hr (link: “Preporuke”)!

Unatoč provođenju izravnih mjera primjenom sredstva za zaštitu bilja u hortikulturnim višegodišnjim nasadima
(voćnjacima, vinogradima) i usjevima povrća pojedinih sezona bilježimo veće gubitke zbog razvoja (pseudo)
gljivičnih uzročnika bolesti: npr. iz skupine plamenjača (foto 5, uništen urod grožđa), krastavosti (foto 6, uništena
prva klasa plodova jabuka), pepelnica (foto 7, uništen vinograd) i dr. (foto: M.Šubić)! Nemjerljive štete od biljnih
bolesti u “epidemijskim godinama” obično privlače pažnju šire javnosti, pa su naknadno česti stručni novinski
prilozi koji daju smjernice kako bi takve štete spriječili u narednim sezonama (foto 8)!

Prepoznavanje neželjenih organizama u poljoprivredi

Procjenjujemo da hrvatskoj biljnoj proizvodnji potencijalno prijeti oko 1000 različitih štetnih organi zama. Nisu svi jednako ekonomski značajni, niti se svake godine javljaju u jednakom intenzitetu. Prvi preduvjet uspješne primjene sredstva za zaštitu bilja je točna determinacija (prepoznavanje) neželjenih organizama protiv kojih je potrebno poduzeti mjere zaštite.

Ako nam nije poznato koji štetni organizam ometa normalan rast i razvoj naših biljaka, tada niti primjena sredstva za zaštitu bilja ne može biti učinkovita.

Veliku većinu štetnih organizama i korova vidimo prostim okom, ali uzročnike bolesti moguće je promatrati samo posebnom opremom (mikroskopom) (povećanje 400-1000 x) (tipično za pseudogljive i gljive), odnosno posebnim serološkim ili molekularno-biološkim testovima dokazujemo njihovu skrivenu ili vidljivu zarazu (npr. tipično za bakterije, fitoplazme, viruse i viroide). Uzročnike bolesti često prepoznajemo po tipičnim znakovima ili simptomima! U praksi se često poistovjećuju simptomi koji potječu od živih i neživih uzročnika bolesti (vidi Foto 9, 10, 11 i 12). Mnogi neživi čimbenici mogu poremetiti normalnu građu, rast i razvoj biljaka, a najčešći su: a) ekstremni meteorološki događaji (niske ili visoke temperature, nedostatak ili suvišak vode, tuča, sunčano UV zračenje, olujni vjetar i slično); b) hranidbeni nedostatci (manjak ili suvišak pojedinih ili više mako- ili mikro-hranjiva), c) emisija štetnih tvari (npr. sumporni-dioksid, teški metali, kloridi), te d) toksičnost pesticida (npr. fitotoksičnost herbicida). Zbog širenja i pojave novih štetnih organizama poljoprivrednici stalno moraju usvajati nova znanja iz područja biljnog zdravstva i redovito provjeravati zdravstveno stanje svojih usjeva. Kod pojave neuobičajenih promjena normalnog izgleda poljoprivrednih usjeva savjetujemo potražiti stručnu pomoć kako bi potvrdili stvarne razloge njihova “nezdravog” izgleda (Jesu li usjevi pravilno ishranjeni? Odgovara li pH-vrijednost zemljišta njihovu normalnu rastu i razvoju? Uzrokuju li neuobičajeni meteorološki uvjeti neželjene promjene? Nije li neprikladna primjena nekih ili više pesticida uzrokovala škodljive posljedice? Razvijaju li se bolesti, štetnici ili korovi u poljoprivrednim usjevima?)! Tek kada smo stvarno sigurni koji se neželjeni organizmi razvijaju u populacijama bitnim za ekonomske gubitke prinosa (i kvalitete) poljoprivrednih usjeva poduzimamo mjere usmjerene primjene sredstva za zaštitu bilja. Za svaki štetni organizam valja poznavati njegovu biologiju (epidemiologiju) i sukladno tome odabrati prikladno sredstvo za zaštitu bilja.

Da bi posjednici bilja mogli birati sredstva za zaštitu bilja prethodno moraju prepoznati različite kategorije neželjenih
organizama. Često u praksi poistovjećujemo simptome neživih i živih uzročnika bolesti: npr. sličnost u
simptomu paleži lišća zbog negativnog utjecaja niskih temperatura (foto 9) i plamenjače na vinskoj sorti Moslavac
bijeli ili Šipon (foto 10) ili sličnost u simptomu žućenja lišća zbog pomanjkanja magnezija (foto 11) i zlatne
žutice uzrokovane MLO (Phytoplasma) (foto 12). Foto: M.Šubić.

Izbor prikladnog sredstva za zaštitu bilja od neželjenih organizama

Sredstva za zaštitu bilja koja se stavljaju u promet u Republici Hrvatskoj moraju biti registrirana pri nadležnoj upravi Ministarstva poljoprivrede. Sredstvo mora biti toksikološki razvrstano, u originalnom pakiranju, označeno i opremljenom etiketom s propisanim podatcima i uputama za primjenu sukladno posebnom Zakonu i Pravilniku. Pojedine informacije o sredstvima za zaštitu bilja mogu se pronaći u Fitosanitarnom informacijskom sustavu (FIS) na internet stranici Ministarstva poljoprivrede (www.mps. hr) (npr. u kojim kulturama je sredstvo dozvoljeno za primjenu, protiv kojih štetnih organizama je registrirano, u kojoj količini ili koncentraciji se koristi, najveći broj primjena u istom usjevu tijekom jedne sezone uz propisane razmake tretiranja, karenca). Kad znamo protiv kojeg štetnog organizama (ili više njih) moramo poduzeti primjenu sredstva za zaštitu bilja, prvo valja odabrati prikladni pripravak. Ponekad to nije jedno stavno. Primjerice, za suzbijanje važnije bolesti vinove loze plamenjače ili peronospore (Plasmopara viticola), protiv koje u kontinentalnim vinorodnim regijama na osjetljivim vinskim sortama godišnje prosječno provodimo pet do šest usmjerenih tretiranja, u našoj zemlji imamo registrirano više od 40-ak fungicida! Koje sredstvo u ovom slučaju odabrati?! Praktična iskustva potvrđuju da poljoprivrednici u našoj zemlji biraju sredstva za zaštitu bilja prema redoslijedu kriterija navedenim u Tablici 5.! Najvažnija informacija koju naši poljoprivrednici zahtijevaju kod izbora sredstva za zaštitu bilja (učinkovitost ili efikasnost) nije navedena na etiketi ili podatcima za primjenu. Uz preduvjet pravilne primjene, na samu učinkovitost sredstva za zaštitu bilja utječe vrsta i sastav djelatne tvari, mehanizam djelovanja, “vanjski” uvjeti (npr. meteorološki, zemljišni), te neke značajke populacije ciljanih štetnih organizama (npr. otpornost ili rezistentnost, tolerantnost). U pravilu, sva sredstva za zaštitu bilja (zoocidi, fungicidi, herbicidi) prema načinu ponašanja nakon primjene dijele se u dvije skupine: kontaktna (dodirna ili površinska) i sistemična (translokacijska). Kod herbicida dodatno razlikujemo zemljišne (rezidualne) i folijarne pripravke. Kontaktna sredstva nakon tretiranja ostaju na površini biljnih organa a sistemičnost je svojstvo sredstva da ga biljka nakon nanošenja upije i provede do svih biljnih organa. Količina i raspored oborina nakon primjene može značajno utjecati na učinkovitost kontaktnih i sistemičnih sredstva za zaštitu bilja. Zemljišnim (rezidualnim) herbicidima mogu se učinkovito suzbijati samo sjemenski (jednogodišnji travni i širokolisni korovi, u uvjetima dobro pripremljenog i dovoljno vlažnog zemljišta. Neki štetni organizmi ne mogu se uspješno suzbijati kontaktnim pripravcima, već isključivo sistemičnim: npr. štetni kukci koji sišu biljne sokove, a skriveni su u biljnim organima, endoparazitni mikroorganizmi koji napadaju žilne sustave biljaka i višegodišnji korovi koji se osim sjemenom šire vegetativnom podzemnim organima. Mehanizmom djelovanja sredstva za zaštitu bilja inhibiraju (ometaju) različite životne procese štetnih organizama i time postižu vidljiv učinak (sprječavaju razvoj ili uzrokuju mortalitet). Prema mehanizmu djelovanja kod zoocida razlikujemo 29, kod fungicida 10, a kod herbicida 15 različitih skupina (postoje i podskupine: npr. kod fungicida je poznato 19 podskupina). Iz tih razloga preporučuje se provoditi redovita pokusna istraživanja biološke učinkovitosti u različitim pedološkim i klimatskim uvjetima svih dostupnih skupina sredstva za zaštitu bilja protiv dominantnih štetnih organizama (tzv. “poljski screening”). Rezultatima tih istraživanja poljoprivrednici bi trebali biti informirani kad neka skupina sredstva za zaštitu bilja počinje slabije djelovati na određenu vrstu štetnog organizma. Rezistentnost je smanjena osjetljivost štetnika, uzročnika bolesti ili korova na djelovanje sredstva za zaštitu bilja, te se smatra jednim od značajnih nedostataka primjene pesticida (npr. u našoj je zemlji dokazana rezistentnost krumpirove zlatice, pepelnice vinove loze, lobode i drugih neželjenih organizama na određene skupine sredstva za zaštitu bilja)!

Protiv štetnih organizama koji su skloniji razvijati rezistentne (otporne) populacije na jednoličnu i/ili prekomjernu primjenu sredstva za zaštitu bilja preporučuje se mijenjati djelatne tvari iz skupina različitog mehanizma djelovanja (tzv. “antirezistentno suzbijanje štetnih organizama”).

Neki štetni organizmi mogu se učinkovito suzbijati primjenom sistemičnih sredstva za zaštitu bilja: primjerice
lisne uši (Aphidae) sišu biljne sokove i često su skrivene s donje strane nakovrčana lišća (foto 13, napadnuta
mladica šljive)(registrirani specifični “aficidi”: acetamiprid, pirimikarb, spiroteramat i flonikamid), mlada voćka
jabuke zaražena uzročnikom vlažne truleži korijenova vrata (Phytophthora cactorum) (foto 14)(registrirani sistemični
fungicidi metalaksil-M i fosetil-Al), te višegodišnji širokolisni korov osjak (Cirsium) u usjevu kukuruza
nekoliko dana nakon primjene sistemičnog herbicida (dikamba) (foto 15). Foto: M.Šubić.

…Više pročitajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista….

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakSlatka sarma
Sljedeći članakPravni savjeti pitanje br. 660
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.