S obzirom da se prema Zelenom planu Europske komisije planira postupno smanjenje uporabe kemijskih pesticida u poljoprivrednoj proizvodnji za 50% u skorijoj budućnosti (već do 2030.g.) htjeli smo u Gospodarskom listu čuti mišljenje onih koji smatraju da je to dobra odluka, kao i onih koji su zabrinuti zbog toga. Tako smo kontaktirali Hrvatsko društvo biljne zaštite (HDBZ) i Udrugu proizvođača i zastupnika sredstava za zaštitu bilja (CROCPA), te Udrugu Zemljane staze koja se zalaže za potpuno ukidanje kemijskih pesticida.

No, na naš poziv dobili smo stav Hrvatskog društva biljne zaštite i Udruge proizvođača i zastupnika sredstava za zaštitu bilja da iako jesu za argumentirane stručne rasprave, u ovom trenutku ne žele sudjelovati i odgovarati na ista pitanja koja smo postavili i udruzi Zemljane staze. Iz tog razloga je na naša pitanja odgovarala jedino predsjednica udruge Zemljane staze, agronomka Natalija Svrtan. Ona je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu završila studij Agroekologija.

Natalija Svrtan
  • Možete li nam predstaviti svoju udrugu? Kad je osnovana i koji su joj ciljevi?

Udruga Zemljane staze osnovana je 2016. godine s ciljem podizanja svjesnosti o opasnostima pesticida za zdravlje ljudi, prirodu i okoliš. Također i radi utjecanja na legislativu u svrhu poboljšanja odredbi koje nas trebaju štititi od pesticida. Zalažemo se za smanjenje upotrebe sintetskih pesticida do potpune zamjene istih održivim i neštetnim alternativama, temeljenih na održivim agroekološkim sustavima i integriranoj zaštiti od nametnika. Surađujemo s udrugama koje se bave srodnom tematikom. S našom krovnom udrugom Pesticide Action Network Europe intenzivno radimo na eliminaciji ovisnosti poljoprivredne proizvodnje o pesticidima i mineralnim gnojivima.

Prijete li nam nestašice hrane i glad?

  • Prema studiji Sveučilišta u Wageningenu, posljedica odluke o smanjenju uporabe pesticida u EU bit će smanjenje prinosa i uroda kod većine kultura za 10-20%, a kod nekih i do 50%. Time će vjerojatno doći do poskupljenja hrane i većeg uvoza (jefitnije) hrane proizvedene izvan EU i tretirane pesticidima. Kako komentirate tu odluku o smanjenju uporabe kemijskih sredstava za zaštitu bilja i zaključke studije?

Spomenuta studija financirana je od strane industrije. Ne smatram je objektivnom. Prisustvovala sam na jednoj raspravi stručnjaka s članovima Europskog parlamenta. Na njoj je jedan od stručnjaka bila je Violette Geissen, s istog sveučilišta. Ona preporučuje agroekologiju kao jedini održivi sustav proizvodnje hrane. Industrija koristi argument „gladi” i smanjenja prinosa svaki puta kad neka aktivna tvar treba biti povučena s tržišta.

I usprkos povlačenju brojnih kemikalija (a za koje su industrija i regulatorne agencije prvotno sasvim neopravdano garantirale sigurnost), u Europskoj uniji i nadalje imamo dovoljno hrane. Štoviše, 30% proizvedene i uvezene hrane se baca. Cilj strategije „Od polja do stola“ je zaštita zdravlja građana, prirode i okoliša, a ne prouzrokovanje nestašice i poskupljenja hrane. EU treba regulativom jamčiti sigurnost hrane za građane. Potpore koje sada odlaze u neodržive sustave, treba preusmjeriti u organsku proizvodnju pa će i cijene hrane biti prihvatljive.

  • Procjene o porastu i broju stanovnika do 2050 g. u svijetu stalno se dižu i približavaju brojci od 10 milijardi stanovnika na planeti, a taj broj bi mogao rasti i dalje. Površina na kojima se proizvodi hrana istovremeno se smanjuje. Trenutni sustav proizvodnje hrane rezultira i nezadovoljavajućom distribucijom hrane. Zbog nje je velik broj gladnih u svijetu, a u razvijenim državama se bacaju značajne količine hrane. No, je li bolji sustav proizvodnje hrane i pravilnija distribucija dovoljna. Je li moguće proizvesti dovoljno hrane za toliki broj ljudi bez korištenja kemijskih sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva?

Gubitak površina zbog gradnje i loših agronomskih praksi jest veliki problem, a tome svakako doprinose i klimatske promjene. Upornim korištenjem pesticida uništava se mikro- i makroflora u tlima. Mikrobiom koji tlu daje plodnost, postojana tekstura koje omogućuje retenciju vode i hranjivih tvari i sprječava eroziju. Kad kemikalijama tlo dovedemo do stanja neplodnosti, nećemo mu više moći vratiti plodnost mineralnim gnojivima i pesticidima. Problem nije u nedostatku, već u distribuciji hrane i vrsti hrane koja se proizvodi. Smanjimo li proizvodnju životinja za meso i mlijeko, oslobodit će se ogromne površine za uzgoj hrane za ljudsku prehranu. Agroekologija ne znači smanjenje prinosa, naprotiv, proizvođači organske hrane imaju odlične rezultate. Studija organizacije Le Basic pokazuje da pesticidi u konačnici društvo koštaju više i da bez potpore novcem poreznih obveznika ne bi opstala. Neuspjeh industrije pesticida vidljiv je u činjenici da nije uspjela eliminirati glad u svijetu.

Pitanje političke volje

  • Prošle je godine oko 1,2 milijuna ljudi u EU potpisalo peticiju „Spasimo pčele i poljoprivrednike“. U njoj se traži smanjenje uporabe „sintetičkih pesticida“ za 80% do 2030.g. i potpuna zabrana uporabe „sintetičkih“ sredstava za zaštitu bilja do 2035.g. na području EU. Isti zahtjev je skupina udruga u Hrvatskoj nedavno uputila zastupnicima u Hrvatskom saboru i Ministarstvu poljoprivrede. Je li takav zahtjev za još veće smanjenje do 2030. i potpuna zabrana uporabe „kemijskih pesticida“ u tom roku realan i izvediv u EU i Hrvatskoj?

Građani EU su jasno dali do znanja da ne žele pesticide u svom okolišu i na svojim tanjurima. Uputili smo ovaj zahtjev Hrvatskom saboru i Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i Ministarstvu zdravstva te zastupnicima u EU parlamentu. Krajnje je vrijeme da institucije počnu štititi svoje građane od opasnosti za koje ne znamo da nas okružuju. Izvedivost ovih zahtjeva je pitanje političke volje.

Inicijative, zahtjevi i prijedlozi postoje. Postoje i realni dokazi, primjeri izvedivosti koje stalno prikupljamo i kojima dokazujemo da ne samo da jest izvedivo, već i da je bolje. I u ekonomskom pogledu, ne samo u pogledu zaštite zdravlja ljudi, prirode i okoliša. Brojni proizvođači organske hrane dokazuju primjerom i brojkama da ekonomska isplativost nije manja, može jedino biti veća. Potrebno je preusmjeriti novac za plaćanja u poljoprivredi u održive agroekološke sustave, umjesto u podržavanje grana koje doprinose devastaciji prirodnih resursa i zdravlja građana.

  • Prema statističkim podacima i informacijama od samih poljoprivrednika, dosadašnje ukidanje nekih djelatnih tvari uzrokuje smanjenje proizvodnje određenih kultura. Primjerice nema više dozvoljenih insekticida za suzbijanje štetnika u uljanoj repici. Proizvođačima je zbog šteta na usjevima nerentabilna proizvodnja ove značajne uljarice, ali i kulture za biomasu i biogorivo. Koja su moguća rješenja (u budućnosti) za takve slučajeve?

Sustav koji je desetljećima uništavan ne može se oporaviti preko noći, jednim pripravkom, ili jednom tehnikom uzgoja. Ako želimo osigurati postojanje plodnih tala našim potomcima, i dovoljno hrane sada i u budućnosti, potrebno je temeljito promijeniti sadašnji sustav koji kemikalijama devastira prirodne resurse i zdravlje ljudi, a nije riješio ono što je obećao – glad u svijetu. Agroekologija koja se temelji na održivim poljoprivrednim praksama i koja uvažava prirodne zakone osigurava održivost, prinose i ekonomsku isplativost.

No, mora se promijeniti sustav upravljanja. Prednost se treba dati agrotehničkim mjerama. Ona sprječavaju pojavu štetnika primjenom plodoreda, rotacije, međusadnje, metodama nadzora i upravljanja štetnicima prirodnim i manje štetnim sredstvima. Pesticidi trebaju biti posljednje rješenje, koje se primjenjuje samo ako prethodne mjere nisu dale rezultata. A daju, potvrđeno je u praksi od strane rastućeg broja organskih poljoprivrednika.

Jesu li poljoprivrednici spremni?

  • Koliko su poljoprivredni proizvođači u Hrvatskoj educirani i spremni koristiti nekemijske metode zaštite bilja?

Upoznala sam proizvođače koji su uspjeli uspostaviti agroekološki sustav. Oni proizvode hranu bez upotrebe sintetskih pesticida i umjetnih, mineralnih gnojiva i uspješno je plasiraju na tržište. Drugo iskustvo je s proizvođačima koji tvrdoglavo smatraju da je nemoguće proizvoditi bez pesticida jer je taj narativ usađivan u našu svijest desetljećima. Čini se da je proizvođima jednostavnije primijeniti toksičnu kemikaliju, nego promijeniti način rada, uložiti fizički rad, ili promijeniti tehnologiju kako bismo se na taj način odmaknuli od ovisnosti o pesticidima.

Edukacija je važan element prelaska na agroekologiju, a hrvatski poljoprivrednici ovdje zaostaju. Izobrazba o sigurnoj uporabi pesticida trebala bi sadržavati i poglavlje o mjerama koje treba poduzeti kako se pesticidi uopće ne bi trebali koristiti, ali na promociji agroekologije se u Hrvatskoj ne radi (uz izuzetak lokalnih projekata, poput Gradskih vrtova u Zagrebu).Nedavni ponovljeni slučaj pomora pčela pokazuje kolika je razina educiranosti.

Za uspješnu zaštitu poljoprivrednih kultura od raznih štetnih organizama, neophodna je edukacija i stjecanje potrebnih znanja

O glifosatu i klimatskim promjenama

  • Ove godine se odlučuje o produljenju dozvole za uporabu herbicida glifosata. Prema nekim najavama predstavnik Hrvatske iz Ministarstva poljoprivrede u nadležnom odboru podržat će produljenje dozvole za uporabu glifosata. Kakav je stav vaše udruge o tome?

Oštro se protivimo ovoj odluci i planiramo kampanju u suradnji s europskim nevladinim organizacijama. Međunarodna agencija za istraživanje raka je glifosat klasificirala kao “vjerojatno kancerogen za ljude”. Daljnje studije su potvrdile rizik od raka. Studije industrije koje su dovele do ponovnog odobrenja glifosata dugo su bile tajne, ali su otkrivene nakon odluke Europskog suda pravde. Neovisni pregled od strane stručnjaka, Knassmüllera i Avertisyan pokazuje da se odluka EU-a iz 2017. temelji na pogrešnoj analizi.

Većina industrijskih studija nije pouzdana, a neovisne studije pokazuju da je glifosat genotoksičan. Glifosat je 2017. godine trebao biti zabranjen. Brojne zdravstvene i ekološke organizacije podnijele su stotine neovisnih znanstvenih publikacija na javno savjetovanje EFSA-i. Mnoge neovisne studije dokazuju da glifosat predstavlja neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. On ne može zadovoljiti kriterije za ponovno odobrenje. Žalimo zbog stava resornog ministarstva.

  • Klimatske promjene već sad utječu. Očekuje se i još veći utjecaj na povećanu pojavu bolesti i štetnika na poljoprivrednim kulturama koji se sve brže šire na nova područja zahvaljujući i globalnoj trgovini. Postojeći administrativni mehanizmi reakcije na pojavu novih bolesti i štetnika djeluju uz uporabu postojećih kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Njihov će razvoj biti još sporiji i skuplji kako bi se zadovoljili sve stroži ekotoksikološki uvjeti. Kako će se u budućnosti u takvim slučajevima suzbijati nove (introducirane) bolesti i štetnici ?

Ovo pitanje otkriva srž problema – globalna trgovina umjesto lokalne proizvodnje i kratkih lanaca nabave, utjecaj industrije na klimatske promjene, ekonomska neodrživost primjene sintetskih pesticida i umjetnih gnojiva, pojava sve većeg broja bolesti i razvoj otpornosti na pesticide kod insekata. Direktiva 2009/128/EC jasno navodi da države članice trebaju poduzeti sve potrebne mjere za promicanje suzbijanja štetočina s minimalnim unosom pesticida, dajući, gdje god je moguće, prioritet nekemijskim metodama.

Zbog intenzivnog, monokulturnog uzgoja, osobito zbog pretjerane primjene dušika, biljke su sklone razvoju bolesti i napadima štetnika. Ključ su preventiva i nadzor, te primjena mjera za prirodnu kontrolu štetnika (cvjetne trake, stupice, feromoni, itd.). Čak i industrija shvaća da su radikalne promjene nužne i neizbježne. Tako su svoja istraživanja usmjerili prema razvijanju mikrobioloških preparata. Oni su također jedno od prihvatljivih rješenja u tretiranju bolesti i štetnika.

Udruga Zemljane staze aktivna je i kod europskih institucija i poduzima brojne inicijative za smanjenje ovisnosti poljoprivredne proizvodnje o kemijskim pesticidma i mineralnim gnojivima
  • Trebaju li poljoprivredni proizvođači, kao i potrošači u Hrvatskoj biti zabrinuti zbog proizvodnje hrane u idućem desetljeću?

Hrvatska je u prednosti jer mnogo poljoprivrednih površina nije iskorišteno. Tla nisu devastirana kao u drugim zemljama s intenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom. Hoćemo li iskoristiti ovu sreću u nesreći i uspostaviti održivi sustav proizvodnje hrane koji će osigurati očuvanje prirodnih resursa za buduće generacije, ovisi o stavu Ministarstva poljoprivrede prema odlukama koje se donose i u ovom trenutku na razini Europske Unije.

Ako nastavljamo s dosadašnjim lošim praksama, uistinu trebamo biti zabrinuti. Prije svega za naše zdravlje, a zatim i za očuvanje prirodnih resursa i za očuvanje bioraznolikosti koja je u vidljivom opadanju, a u izravnoj je korelaciji s proizvodnjom hrane. Znanstvena istraživanja su doista pokazala da je proizvodnja hrane u EU moguća bez upotrebe sintetskih pesticida, a da EU pritom ostane neto izvoznik hrane. Alternativna rješenja postoje, brojni poljoprivrednici ih uspješno primjenjuju, jednostavno ih treba implementirati i u Hrvatskoj.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakZeleno bogatstvo ili prokletstvo?
Sljedeći članakPodravska lubenica uspijeva i bez navodnjavanja!
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.