U Hrvatskoj je 2016., u vrtnom centru u Turnju, na biljkama hortenzije po prvi put nađen japanski cvjetni trips (Thrips setosus). To je azijska vrsta tripsa, proširena u Japanu, na Sumatri i u Južnoj Koreji. U Europi je prvi put zabilježena 2014. u Nizozemskoj. Nakon toga je zabilježena i u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Podrijetlo populacije štetnika nađene u Hrvatskoj nije poznato, ali se može pretpostaviti da je unesena hortenzijama iz Nizozemske.
Tijekom 2017., štetnik je detektiran na hortenziji i ciklami i u vrtnim centrima u Umagu, Poreču, Splitu te Metkoviću. Odrasli japanski cvjetni trips dug je 1,25 – 1,33 mm. Ženke su svijetlo do tamno smeđe, a mužjaci su manji i žute su boje. Ticala su sastavljena od sedam članaka. Noge su najvećim dijelom žute boje s tamnim bedrom. Prednja krila svijetlo su smeđa sa svijetlo obojenim vrhom i bazom. Ličinke su crvolike, mliječno bijele boje i prozirne s izrazito crvenim očima.
Tripsevi prolaze 5 razvojnih stadija
Kao sve vrste tripsa, i japanski cvjetni trips tijekom života prolazi kroz pet razvojnih stadija: stadij jaja, dva aktivna stadija ličinke koji se hrane, slijede dva relativno neaktivna stadija kukuljice i na kraju, odrasli razvojni stadij. Stadij kukuljice i pretkukuljice odvija se u tlu i biljnim ostacima. Tijekom godine štetnik razvija 7 do 12 generacija. Na licu napadnutih listova pojavljuju se žućkasto smeđe mrlje na mjestima oštećenja, nastalih sisanjem štetnika na naličju. Brojne sitne, tamne kapljice prisutne na mjestima sisanja tripsa na naličju listova zapravo su njihov izmet.
Prenose viruse
Japanski cvjetni trips jedna je od devet vrsta tripsa koje prenose virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV). U Hrvatskoj, ovo virusna bolest uzrokuje velike štete u proizvodnji paprike, rajčice i krizanteme, što je u izravnoj vezi s visokim populacijama kalifornijskog tripsa (Frankliniella occidentalis) u nasadima, koji je također vektor tog virusa.
Japanski cvjetni trips je polifagna vrsta štetnika koja napada različite biljne vrste iz 23 porodice. Važnije poljoprivredne kulture na kojima je zabilježena jesu: rajčica, paprika, krastavac, patlidžan, salata, kupus, grah, grašak, krumpir, duhan, soja, agrumi, vinova loza te brojne vrste cvijeća, npr. hortenzija, krizantema, dalija i perunika. Odrasli stadiji i ličinke hrane se sisanjem sadržaja stanica lista, dok se polenom u cvijetu ne hrane. Posljedica sisanja jest pojava simptoma na naličju napadnutih listova u obliku srebrnkastih mrlja. One se kod jačeg napada spajaju i čine veće uleknute, svijetle površine, što dovodi do žućenja listova.
Kako detektirati japanskog tripsa?
Detekcija japanskog cvjetnog tripsa provodi se vizualnim pregledom biljaka na prisutnost simptoma napada i na prisutnost odraslih stadija i ličinki. Provjeru je najbolje provesti otresanjem listova biljaka iznad bijele površine. Simptomi kakve uzrokuje na listovima biljaka japanski cvjetni trips slični su onima koji su posljedica sisanja nekih drugih polifagnih vrsta tripsa, značajnih štetnika na povrću i cvijeću. Kao npr. kalifornijski trips, duhanov trips (Thrips tabaci), cvjetni trips (Heliothrips haemorrhoidalis) i trips božićne zvijezde (Echinothrips americanus).
Japanski cvjetni trips, kao i ostale vrsta tripsa, može se širiti prirodnim putem samo aktivnim letom kao odrasli razvojni stadij. Međutim, taj je let uglavnom ograničen na kretanje između biljaka domaćina. U slučaju jajapanskog čih zračnih strujanja, zbog male veličine i mase te dugih dlaka na krilima, let može biti produžen na manje udaljenosti.
Prema aktualnoj situaciji, najveći fitosanitarni rizik za Hrvatsku predstavlja ponovni unos japanskog cvjetnog tripsa napadnutim sadnicama hortenzije proizvedenim u zaraženim područjima Nizozemske. Procjenjuje se kako bi u slučaju daljnjih introdukcija, udomaćenja i širenja, ovaj novi štetnik mogao imati određeni negativni gospodarski utjecaj na uzgoj financijski visoko akumulativnih nasada plodovitog povrća (paprika, rajčica, krastavac) u zaštićenim prostorima, posebice obalne Hrvatske. Međutim, ove se kulture proizvode u sustavu intenzivne kemijske ili biološke zaštite od kalifornijskog tripsa, kao najvažnijeg štetnika. To bi značajno smanjilo i izravnu štetnost japanskog cvjetnog tripsa.
Osnovni način širenja na veće udaljenosti su promet i trgovina zaraženim biljnim materijalom, odnosno sadnicama, rezanim cvijećem ili plodovima biljaka domaćina. Oni mogu biti kontaminirani svim razvojnim stadijima štetnika, osim stadijem pretkukuljice i kukuljice. Ovi inaktivni stadiji tripsa mogu se prenijeti u zaraženoj zemlji ili nekim drugim supstratom. Viši fitosanitarni rizik predstavljao bi virus pjegavosti i venuća rajčice. On je vrlo štetan na povrću i krizantemama te široko proširen u Hrvatskoj, a prenose ga obje vrste tripsa.
Odrasle stadije japanskog cvjetnog tripsa moguće je lako zamijeniti s vrlo sličnim tamnim vrstama H. haemorrhoidalis i E. americanus. Vrste F. occidentalis i T. tabaci razlikuju se već samom svjetlijom bojom tijela. Za pouzdanu identifikaciju vrste potrebna je mikroskopska laboratorijska analiza.
Mjere suzbijanja
U cilju eradikacije i sprječavanja širenja japanskog cvjetnog tripsa potrebno je obvezatno provoditi folijarno tretiranje insekticidima svih biljaka hortenzije u zaštićenom prostoru i na otvorenom, u svim vrtnim centrima u kojima je štetnik nađen tijekom 2017.
Budući da u EU, odnosno u RH nije službeno registriran niti jedan pripravak za suzbijanje japanskog cvjetnog tripsa na hortenziji, za tretiranje se mogu koristiti sredstva registrirana za suzbijanje kalifornijskog tripsa (F. occidentalis), odnosno tripsa (Thysanoptera) na cvijeću i ukrasnom bilju, sukladno uputama za uporabu. Sredstva su navedena u Tablici 1. Ove mjere odnose se i na eradikaciju eventualno novo unesenih populacija japanskog cvjetnog tripsa tijekom premještanja ili uvoza ukrasnih vrsta biljaka domaćina zaraženih ovim štetnikom.
.){kind=link}