Let započinje potkraj kolovoza, a odlaganje jaja i izlazak odnosno ubušivanje gusjenica u plodove tijekom rujna. Leptiri odlažu jaja na plodove, a gusjenice čim izađu iz jaja ubušuju se u njihove plodove. Hrane se sadržajem ploda i onečišćuju ga svojim izmetom. Zbog mehaničkog oštećenja pokožice i mesa, on počinje trunuti. Takvi plodovi nisu više ni za kakvu upotrebu. Ovaj štetnik uzročnik je velikih šteta i u kontinentalnim dijelovima naše države na obje ove kulture. Gdje god se u blizini nalazi kukuruz zaražen s kukuruznim moljcem. Suzbijanje ovog štetnika treba provoditi prvenstveno preventivnim mjerama. Kao što je duboko zaoravanje kukuruzinca u polju najkasnije do sredine travnja ili čak još ranije. Zato jer u ostatcima kukuruzinca u polju kukuruzni moljac prezimljuje.
U krajevima poput Ravnih kotara, gdje se moljac javlja redovito svake godine na kukuruzu, mogućnost zaraze može se znatno smanjiti sadnjom kultura podložnih napadu tog štetnika što dalje od kukuruza. Također i uništavanjem korova njegovih domaćina. Prskanje insekticidima gotovo je nemoguće provesti zbog stalnih berbi, ali i zbog rastegnutog leta leptira. Prskati treba u doba leta i odlaganja jaja, jer se gusjenice odmah po izlasku iz jaja ubuše u plodove, a tada ih ni s jednim insekticidom više ne možemo uništiti. Osim toga, mali je broj insekticida koji se mogu rabiti na povrću. To su pr. Karate 2,5 EC, Karate Zeon, Decis 6,25 WG i drugi, Beta-Baythroid, Methomex 20 SL i dr.
Lisne uši (Aphidae) – štetočinje povrća
Lisne uši česti su štetočinje povrća tijekom cijele vegetacije, pa tako njihove zaraze možemo naći ujesen na listovima sada već bujnih zrelih biljaka paprike. Vrlo česta lisna uš na toj kulturi je breskvina uš (Myzus persicae). To su sitni beskrilni i krilati insekti vrlo nježne građe, čija boja tijela varira od blijedo žute, blijedo zelene, do zelene boje a veličina ne prelazi 2 mm. Hrane se sisanjem biljnih sokova, a zbog vrlo velike brojnosti njihovih kolonija, kojom nadoknađuju male dimenzije, dolazi do kovrčanja listova, zastoja u rastu i deformacija listova ili izboja. Na mjestima uboda zaustavljen je razvoj lisnog tkiva zbog čega se listovi kovrčaju. Lisne uši na svom zatku luče mednu rosu i na taj se način oslobađaju viška ugljikohidrata. Medna rosa kapa po listovima, zbog čega na njima nastaju sjajne ljepljive nakupine. Te nakupine jako privlače mrave koji se njome hrane. Poslije se na ovim ljepljivim nakupinama razviju saprofitske gljivice nalik čađi, zvane čađavice, pa deformirani listovi djeluju kao da su posuti čađom. Do zaraze s breskvinom lisnom uši dolazi i na salati u polju. Kolonije štetnika nalazimo na naličju između listova.
