Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) odstupanja prosječnih mjesečnih temperatura zraka kroz ljetno razdoblje (lipanj, srpanj, kolovoz). U kontinentalnim su regijama tijekom posljednje tri godine (2011., 2012., 2013.) bile +2° do +3°C veće od višegodišnjih prosjeka. U takvim se uvjetima vrlo brzo umnožavaju neke kategorije štetnih organizama koji u svega nekoliko dana neugodno iznenade poljoprivrednike.
Nevidljive golim okom – koprivina grinja
Grinje su vrlo sitne životinje, najčešće manje od 1mm. Neke porodice grinja, npr. šiškarice i mekokožne grinje su manje od 0,2mm, pa se niti ne mogu vidjeti golim okom. Od kukaca se razlikuju po tome što imaju 4 ili 2 para nogu. Tijelo nema vidljive segmentacije, glava i prsište su srasli u glavopršnjak. Usni ustroj im je podešen za bodenje i sisanje.
U uvjetima visoke tehnologije uzgoja jabuke (posebice gusta sadnja, veliko opterećenje i rodnost, pokrivanje nasada mrežama protiv tuče), fitofagne se grinje bolje i brže razvijaju.
Razvoj je spolni, pri čemu ženke najčešće odlažu zimska i ljetna jaja. No, postoje i korisne porodice grabežljivih grinja (npr. Phytoseiidae). Voćarima su već dobro poznati crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) i hrđasta grinja jabuke (Aculus schlechtendali). No zadnjih sezona u drugom dijelu vegetacije jabuke sve se više pojavljuje i razvija koprivina grinja (Tetranychus urticae). Ovi nametnici jabuke imaju veći broj generacija, veliki potencijal razmnožavanja. Pritom su manje pokretne a brojnost im ovisi o kvaliteti prehrane biljkama hraniteljicama.
Osjetljive sorte
Nažalost, većina dominantnih sorata u suvremenim nasadima jabuke osjetljive su na napad fitofagnih grinja. Npr. zlatni i crveni delišes, braeburn, jonagold, fuji, gala, idared i dr. Između nabrojanih fitofagnih vrsta na jabukama postoje velike razlike. Tako hrđasta grinja jabuke ima mali izbor vrsta domaćina, crveni voćni pauk širi krug hraniteljica. Dok koprivina grinja izuzetno veliki broj potencijalnih hraniteljica. Hrani se velikim brojem korova, te većim brojem drugih poljoprivrednih usjeva. Osobito je u našoj zemlji zabilježena štetnost ove vrste grinja u zaštićenoj povrtlarskoj i cvjećarskoj proizvodnji.
Zamjenom nekadašnjih DNOC sredstva za zimsko tretiranje voćnjaka mineralnim i parafinskim uljima, prednost sve više dobivaju hrđasta i koprivina grinja. Zato jer prezimljuju kao zimske ženke na skrivenim mjestima, a imaju i veći potencijal razmnožavanja od crvenog voćnog pauka. Koprivina grinja i crveni voćni pauk preferiraju lišće na osnovi mladica (donje ili starije lišće). Dok hrđasta grinja jabuke naseljava mlađe lišće na vrhovima mladica. Ovo je važno znati. Zato jer su štete na lišću zbog sisanja biljnih sokova vrlo slične – gubitak normalne zelene boje, pri čemu napadnuto lišće postaje žućkaste i/ ili brončano-smeđe boje. Početna zaraza koprivinom grinjom je uvijek sporadična, javlja se mjestimice, u tzv. “žarištima” (štetnik je slabo mobilan, pa se sporije širi).
Budući da se fitofagne grinje razvijaju tijekom cijele sezone, potrebno je redovito pregledavati njihovu brojnost, a kemijsko suzbijanje provoditi tek kada njihova brojnost dostigne kritični prag. Ovisno o vrsti, od 10-50% naseljenih listova.
Značajka ove grinje je oblikovanje paučine na naličju lišća. Odrasla ženka je dugačka samo 0,6-1 mm, a jedna ženka odlaže 100-200 jaja. Jaja su bjeličasta i prozirna, dobro uočljiva priručnim povećalom (6-7 x). Ličinke do odraslih grinja prolaze tri razvojna stadija. Između pojedinih stadija u razvoju miruju (tzv. statični stadij), pa su tada vrlo otporne na primjenu akaricida. Optimalne temperature razvoja ovog štetnika su razmjerno visoke (30°-32°C), pa uz obilje svjetla razvoj jednog pokoljenja traje samo 8-12dana.
Iz iskustva znamo da najveće štete od koprivine grinje očekujemo tijekom vrućeg i suhog ljetnog razdoblja godine. U nasadima jabuke se pojavljuje u drugom dijelu ljeta, kad seli s brojnih zeljastih domaćina. Naime, opće je poznato da korivina grinja napada više od 200 različitih biljnih vrsta, često povrće i cvijeće u zaštićenom prostoru. Npr. paprika, salatni krastavci, rajčica, patlidžan, krizantema. Nasadi jabuka pokriveni mrežom protiv tuče jače su ugroženi od ove grinje. Ako širokolisnati korovi rastu u voćnjaku i/ili neposrednoj blizini (posebice višegodišnja kopriva) može se očekivati jači napad koprivine grinje. Pravovremenim suzbijanjem korova, smanjuje se štetnost od ovog nametnika.
Glavninu šteta pričinjavaju upravo ličinke sisanjem biljnih sokova, pa se napad koprivine grinje na lišću jabuka prepoznaje po specifičnom gubitku boje na naličju. Kod jakog napada lišće se potpuno osuši i otpada, po čemu se razlikuje od šteta koje uzrokuje crveni voćni pauk (mramornožuto lišće ostaje na stablu).
Mjere suzbijanja – koprivina grinja
Usmjereno kemijsko suzbijanje koprivine grinje u nasadima jabuke zahtijeva poštivanje određenih specifičnosti. Kako poput crvenog voćnog pauka ne prezimljuje u formi zimskih jaja u krošnji jabuka, tretiranje mineralnim i parafinskim uljima pred početak vegetacije ne umanjuje njihovu prezimljujuću brojnost. Zbog prekomjernog razvoja koprivine grinje, u drugom dijelu ljeta obavezno treba kod izbora specifičnih kemijskih spojeva za suzbijanje grinja (akaricida) i/ili insekto-akaricida voditi računa o propisanim karencama. Većina akaricida koji se koriste za suzbijanje ljetnih populacija crvenog voćnog pauka učinkoviti su i na koprivinu grinju.
U našoj zemlji dopuštenje za primjenu u tom razdoblju imaju spirodiklofen (Envidior 24 SC) (K = smanjena sa 42 na 14 dana za jabučaste voćke), etoksazol (Zoom 11 SC) (K = 28 dana), fenazakvin ( Demitan SC) (K = 35 dana), fenpiroksimat (Ortus 5 SC) (K = 35 dana) i insekto-akaricidi na osnovi abamektina (Vertimec 018 EC, Kraft EC) (K = 28 dana). Budući da na naličju formira paučinu, uspjeh suzbijanja ovisi o većem utrošku škropiva (barem 800 lit./ha ili više) i primjeni dodatnih sredstva za poboljšanje učinka (adjuvanti ili “okvašivači”). Zbog vrlo brzog razvoja rezistentnih ili otpornih populacija grinja na specifične ovicide (inhibitore razvoja iz odloženih jaja) (npr. klofentezin – Apollo SC, heksatiazoks – Nissorun 10 EC) ne preporučuje se njihova pojedinačna primjena.
Osim brojnosti fitofagnih grinja, u nasadima jabuka je zdravstvenim pregledima potrebno pratiti i populaciju njihovih prirodnih neprijatelja (predatora). Primjerice, ključni korisni organizmi u međimurskim voćnjacima su predatorske stjenice iz porodice Anthocoridae i božje ovčice iz porodice Coccinelidae. U regiji su također vrlo značajne predatorske grinje iz porodice Phythodeidae.
