Najčešće bolesti kupusnjača (2)

41

Osim opće raširenih bolesti kupusnjača, sve se više pojavljuju ranije manje poznati neželjeni organizmi prilagođeni visokim temperaturama i sparini: npr. bakterijska bolest tamne truleži žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris) te nametnik kupusni štitasti moljac ili “bijela mušica” (Aleyrodes proletella)

Bakterijska tamna trulež žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris)

Bakterijska bolest tamne truleži žila jedna je od ekonomski vrlo štetnih bolesti kupusnjača diljem svijeta. Kao i sve bakterijske bolesti zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje, pa su u Hrvatskoj najveće štete zabilježene u kontinentalnoj proizvodnji kupusa, kelja i cvjetače koji se sade tijekom ljetnog razdoblja, a navodnjavaju se “kišenjem” ili “orošavanjem”. Bakterija se primarno prenosi kontaminiranim sjemenom (samo 3 zaražene sjemenke na 10.000 zdravih mogu u optimalnim uvjetima uzrokovati epidemiju), zaraženim zaostalim biljnim ostacima u tlu i korovima iz porodice krstašica. Sekundarno se u usjevu širi kišnim kapljama, kukcima (lisne uši), puževima i različitim alatom (oruđima), pa je u tom smjeru potrebno provoditi sve preventivne mjere kako bi se spriječila pojava bolesti u usjevu. Tuča i olujno nevrijeme jako pogoduje naknadnom razvoju bakterijske bolesti.

Prvi simptomi bakterijske tamne truleži žila kupusnjača se prepoznaju u formi žućkastih rubnih promjena tkiva kotiledona ili razvijenih listova, veličine 1-3 cm, u obliku slova “V”. Žilama se uzročnik bolesti širi do stabljike, pa biljke slabije rastu, moguće se osuše ili ne formiraju glavicu očekivane veličine i čvrstoće. Potpuno je narušena kakvoća takovog zelja za kiseljenje. Na presjeku stabljike (kocena) vide tamne promjene u boji provodnih žila, što je karakteristični znak bolesti. Kad se bolest jednom pojavi na polju, zadržava vitalnost na zaostalim zaraženim biljnim dijelovima 2-3 godine. Temeljna mjera zaštite je plodored i korištenje zdravog sjemena, jer je moguć razvoj latentno inficiranih presadnica. Naknadno se krajem ljeta bolest u polju vrlo brzo širi, a naročito joj pogoduju rosna i maglovita jutra u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna nakon čega slijede sunčani i topli dani.

Zbog spoznaje i velike važnosti da se bakterijska tamna trulež kupusnjača (Xanthomonas) prenosi sjemenom, još su od početka 1980-ih godina propisane vrlo stroge sanitarne smjernice i ograničenja koja ne dopuštaju niti najmanji postotak zaraze u uzorku 10.000 sjemenki. Novija istraživanja potvrđuju spoznaju da stupanj kontaminacije sjemena kupusa 0,01 %, koji se standardnim testovima ne može uvijek detektirati na uzroku 30.000 sjemenki, bude dovoljan za epidemijski razvoj bakterijske tamne truleži u presađenim i latentno inficiranim presadnicama. Protiv ove bakterije su učinkoviti tretmani sjemena antibioticima (npr. oksitetraciklin, klortetraciklin, strptomicin), ali se zbog negativnog utjecaja na klijavost sjemena ne koriste u praksi.

Suzbijanje bolesti

Suzbijanje bakterijske tamne truleži kupusnjača u polju kemijskim pripravcima često ne daje zadovoljavajuće rezultate. U novije vrijeme preporučuje se preventivna primjena mikrobioloških pripravaka koji sadrže Bacillus subtilis i druge korisne mikroorganizme (npr. Ekstrasol, Florbat, FitoBacillus i dr.). Poštivanjem proširenog plodoreda (kupusnjače na istu površinu tek svake treće godine) i primjenom gnojiva vapnenog dušika s propisanim ograničenjima nekoliko tjedana prije sadnje (“cijanamidna faza”) također umanjujemo pojavu ove bakterijske bolesti.

""
Na razvijenim biljkama bakterijske zaraze preko prirodnih otvora listova prepoznajemo po trokutastim žućkastim zonama koje počinju od ruba lista i imaju oblik slova “V”, a žile u takvom tkivu pocrne/Lisnim žilama bakterija putuje do stabljike te na presjeku stabljike (kocena) vidimo tamne promjene boje provodnog staničja po čemu je bolest dobila ime

Kupusna kila (Plasmodiophora brassicae)

Zbog vrućina koje zadnjih sezona bilježimo krajem lipnja i/ili početkom mjeseca srpnja, uz nagle prodore kratkotrajnih, ali vrlo vlažnih ciklona s navodnjavanjem usjeva, kupusna kila (Plasmodiophora brassicae) ponovno postaje sve izraženiji problem pri uzgoju kupusnjača iz ljetne sadnje. Na korijenu ili hipokotilu zaraženih biljaka se formiraju zadebljanja koja u početku imaju boju korijena, a kasnije ta mjesta postaju smeđa i pucaju. Veličina zadebljanja prvenstveno ovisi o starosti biljaka, građi korijena i razdoblju u kojem su zabilježene (re)infekcije. Štete su najveće ako sadimo već napadnute presadnice (vidi sliku). Naknadno zaražene biljke u polju rijetko propadaju, niže su rastom, a starije lišće žuti i osuši se. Određena svojstva tla izravno utječu na slabiju ili jaču pojavu kupusne kile. Kupusnoj kili pogoduje što veće zasićenje tla vlagom i temperature u zoni korijena iznad od 20°C. Tla u kojima je u gramu manje od 103 spora uzročnika bolesti nisu pogodna ra razvoj kile. Ipak, kiselost zemljišta (pH vrijednost) je najvažniji ekološki faktor povezan s pojavom kupusne kile. U pravilu visoki sadržaj kalcija (Ca) i alkalna reakcija tla inhibiraju razvoj kupusne kile, ali uz dovoljno “izvora zaraze”, optimalnu vlažnost i povoljne temperature čak niti tada razvoj bolesti nije u potpunosti zaustavljen. Poznato je da i drugi elementi u tlu (npr. bor, dušik) također izravno utječu na pojavu ove bolesti. Jedine prihvatljive mjere zaštite jesu otpornije sorte i/ili hibridi, plodored, kalcifikacija i prema potrebi hidro-melioracijski zahvati kojima se na teškim tlima smanjuje previsoka vlažnost. Tradicionalno se u mnogim zemljama održavanje kalcizacijom pH vrijednosti iznad 7.0 smatra dobra mjera zaštite protiv kupusne kile. U novije se vrijeme protiv kupusne kile preporučuje preventivna primjena “vapnenog dušika” (kacijev-cijanamid). Solarizacija uz pokrivanje površina plastičnim folijama umanjuje potencijal kupusne kile u tlu.

""
Simptomi kupusne kile na presadnicama “golog” korijena (slika lijevo), netipične promjene na nadzemnim dijelovima zaraženih biljaka u polju (slika u sredini) i prepoznatljive promjene na podzemnim organima (slika desno)

Zaražene biljke za ljetnih vrućina pokazuju simptome venuća, što s plavičasto-zelenom promjenom boje lišća može nalikovati nedostatku vlage ili hraniva. Glavice kupusa su manje i nedovoljno čvrste. Ako je zaražen samo manji dio korijena ili su biljke inficirane u drugom dijelu vegetacije tada simptomi nisu izraženi, a urod nije bitno umanjen. Na ovakav način uzročnik bolesti napada korijen kupusa, cvjetače, brokule, prokule, stočne repe, rotkvice, gorušice i uljane repice.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOtvoreni natječaji za bespovratne potpore
Sljedeći članakKako pripremiti tlo za jesensku sjetvu?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.