Osim opće raširenih bolesti kupusnjača, sve se više pojavljuju ranije manje poznati neželjeni organizmi prilagođeni visokim temperaturama i sparini: npr. bakterijska bolest tamne truleži žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris) te nametnik kupusni štitasti moljac ili “bijela mušica” (Aleyrodes proletella)
Bakterijska bolest tamne truleži žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris)
Bakterijska bolest tamne truleži žila jedna je od ekonomski vrlo štetnih bolesti kupusnjača diljem svijeta. Kao i sve bakterijske bolesti zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje. U Hrvatskoj su najveće štete zabilježene u kontinentalnoj proizvodnji kupusa, kelja i cvjetače koji se sade tijekom ljetnog razdoblja, a navodnjavaju se “kišenjem” ili “orošavanjem”.
Bakterija se primarno prenosi kontaminiranim sjemenom. Samo 3 zaražene sjemenke na 10.000 zdravih mogu u optimalnim uvjetima uzrokovati epidemiju. Prenosi se i zaraženim zaostalim biljnim ostacima u tlu i korovima iz porodice krstašica. Sekundarno se u usjevu širi kišnim kapljama, kukcima (lisne uši), puževima i različitim alatom (oruđima). Zato je potrebno provoditi sve preventivne mjere kako bi se spriječila pojava bolesti u usjevu. Tuča i olujno nevrijeme jako pogoduje naknadnom razvoju bakterijske bolesti.
Prvi simptomi bakterijske tamne truleži žila kupusnjača se prepoznaju u formi žućkastih rubnih promjena tkiva kotiledona ili razvijenih listova, veličine 1-3 cm, u obliku slova “V”. Žilama se uzročnik bolesti širi do stabljike, pa biljke slabije rastu. Moguće je da se osuše ili ne formiraju glavicu očekivane veličine i čvrstoće. Potpuno je narušena kakvoća takovog zelja za kiseljenje. Na presjeku stabljike (kocena) vide tamne promjene u boji provodnih žila, što je karakteristični znak bolesti.
Kad se bolest jednom pojavi na polju, zadržava vitalnost na zaostalim zaraženim biljnim dijelovima 2-3 godine. Temeljna mjera zaštite je plodored i korištenje zdravog sjemena, jer je moguć razvoj latentno inficiranih presadnica. Naknadno se krajem ljeta bolest u polju vrlo brzo širi. Naročito joj pogoduju rosna i maglovita jutra u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna nakon čega slijede sunčani i topli dani.
Zbog spoznaje i velike važnosti da se bakterijska tamna trulež kupusnjača (Xanthomonas) prenosi sjemenom, još su od početka 1980-ih godina propisane vrlo stroge sanitarne smjernice i ograničenja. Ona ne dopuštaju niti najmanji postotak zaraze u uzorku 10.000 sjemenki. Novija istraživanja potvrđuju spoznaju da stupanj kontaminacije sjemena kupusa 0,01 %, koji se standardnim testovima ne može uvijek detektirati na uzroku 30.000 sjemenki, bude dovoljan za epidemijski razvoj bakterijske tamne truleži u presađenim i latentno inficiranim presadnicama. Protiv ove bakterije su učinkoviti tretmani sjemena antibioticima (npr. oksitetraciklin, klortetraciklin, strptomicin). Međutim, ona se zbog negativnog utjecaja na klijavost sjemena ne koriste u praksi.
Suzbijanje bolesti kupusnjača
Suzbijanje bakterijske tamne truleži kupusnjača u polju kemijskim pripravcima često ne daje zadovoljavajuće rezultate. U novije vrijeme preporučuje se preventivna primjena mikrobioloških pripravaka koji sadrže Bacillus subtilis i druge korisne mikroorganizme. To su npr. Ekstrasol, Florbat, FitoBacillus i dr.. Poštivanjem proširenog plodoreda (kupusnjače na istu površinu tek svake treće godine) i primjenom gnojiva vapnenog dušika s propisanim ograničenjima nekoliko tjedana prije sadnje (“cijanamidna faza”) također umanjujemo pojavu ove bakterijske bolesti.
Na razvijenim biljkama bakterijske zaraze preko prirodnih otvora listova prepoznajemo po trokutastim žućkastim zonama koje počinju od ruba lista i imaju oblik slova “V”. Žile u takvom tkivu pocrne/Lisnim žilama bakterija putuje do stabljike te na presjeku stabljike (kocena) vidimo tamne promjene boje provodnog staničja po čemu je bolest dobila ime
Kupusna kila (Plasmodiophora brassicae)
Zbog vrućina koje zadnjih sezona bilježimo krajem lipnja i/ili početkom mjeseca srpnja, uz nagle prodore kratkotrajnih, ali vrlo vlažnih ciklona s navodnjavanjem usjeva, kupusna kila (Plasmodiophora brassicae) ponovno postaje sve izraženiji problem pri uzgoju kupusnjača iz ljetne sadnje. Na korijenu ili hipokotilu zaraženih biljaka se formiraju zadebljanja koja u početku imaju boju korijena, a kasnije ta mjesta postaju smeđa i pucaju. Veličina zadebljanja prvenstveno ovisi o starosti biljaka, građi korijena i razdoblju u kojem su zabilježene (re)infekcije. Štete su najveće ako sadimo već napadnute presadnice (vidi sliku). Naknadno zaražene biljke u polju rijetko propadaju i niže su rastom. Starije lišće žuti i osuši se.
Određena svojstva tla izravno utječu na slabiju ili jaču pojavu kupusne kile. Kupusnoj kili pogoduje što veće zasićenje tla vlagom i temperature u zoni korijena iznad od 20°C. Tla u kojima je u gramu manje od 103 spora uzročnika bolesti nisu pogodna ra razvoj kile. Ipak, kiselost zemljišta (pH vrijednost) je najvažniji ekološki faktor povezan s pojavom kupusne kile. U pravilu visoki sadržaj kalcija (Ca) i alkalna reakcija tla inhibiraju razvoj kupusne kile. Međutim, uz dovoljno “izvora zaraze”, optimalnu vlažnost i povoljne temperature čak niti tada razvoj bolesti nije u potpunosti zaustavljen.
Poznato je da i drugi elementi u tlu (npr. bor, dušik) također izravno utječu na pojavu ove bolesti. Jedine prihvatljive mjere zaštite jesu otpornije sorte i/ili hibridi, plodored, kalcifikacija i prema potrebi hidro-melioracijski zahvati. Njima se na teškim tlima smanjuje previsoka vlažnost. Tradicionalno se u mnogim zemljama održavanje kalcizacijom pH vrijednosti iznad 7.0 smatra dobra mjera zaštite protiv kupusne kile. U novije se vrijeme protiv kupusne kile preporučuje preventivna primjena “vapnenog dušika” (kacijev-cijanamid). Solarizacija uz pokrivanje površina plastičnim folijama umanjuje potencijal kupusne kile u tlu.
Simptomi kupusne kile na presadnicama “golog” korijena (slika lijevo), netipične promjene na nadzemnim dijelovima zaraženih biljaka u polju (slika u sredini) i prepoznatljive promjene na podzemnim organima (slika desno)
