PUŽEVI GOLAĆI

Ugrožene su brojne kulture, od nicanja ili sadnje pa sve do berbe. Mjere koje su na raspolaganju su brojne, ali se naglasak treba staviti na one preventivne kojima bismo rizik od puževa smanjili na minimum. U slučaju suzbijanja puževa golaća tu je na prvom mjestu održavanje reda i higijene u vrtu i oko njega. Naime, vrlo često, nasadi na otvorenom, ali i zaštićeni prostori, okruženi su zatravljenim i zapuštenim površinama. Oko nasada je potrebno načiniti širi otkos i na taj način otežati prelazak puževa iz «skrovitih» mjesta s bujnim raslinjem. Na populaciju puževa utjecaj svakako ima i obrada tla. Finom obradom tla reduciramo prostor između čestica tla unutar kojega se puževima otežava gibanje, skrivanje ili odlaganje jaja. Istovremeno, obradom tla na površinu izbacujemo veliki broj jaja i puževa koji su tako na dohvat njihovim prirodnim neprijateljima.

""

Sve nepotrebne predmete – daske, grane, kamenje, žice, vreće, stare kante, bačve i sl. potrebno je ukloniti oko ili iz nasada. Ovakva mjesta idealna su za zadržavanje puževa i odlaganje njihovih jaja. Ako želimo namjerno ostaviti poneko od ovakvih skloništa, moramo ih redovito pregledavati i iz njih uklanjati puževe. Oni spadaju u napasne životinje u vrtu.

Postavljanje barijera kretanju puževa

""

Barijere se postavljaju oko vrtova i površina kojima prijeti dolazak puževa iz okoline ili uz rubove plastenika. Tamo se često nalazi veliki broj puževa. Jedno od rješenja su bakrene ograde ili trake koje svojim električnim nabojem djeluju odbojno na puževe, čije je tijelo vlažno, te na njih djeluju «električnim šokovima». Ovakve ograde mogu se ukopati u zemlju, barem 8-10 cm, a visine su do 25 cm. Postoje i bakrene trake koje se mogu omotati oko posuda u kojima se uzgajaju presadnice ili cvijeće. Barijere kretanju su i brojne tvari kao što su vapno, sol, suhe kore drveta, suhe borove iglice, slama, pilovine, dijatomejska zemlja i sl. koje rasipamo po površini tla. Navedene tvari izazivaju isušivanje stopala puževa te oni ostaju «zarobljeni» na mjestu gdje kasnije ugibaju pod utjecajem sunca ili od prirodnih neprijatelja. Hranidbeni trapovi svojim sadržajem privlače puževe na hranu.

Trapove možemo načiniti od plastičnih posudica, limenki i sl. Važno je da ih ukopamo u zemlju tako da je gornji rub posudice oko 1 cm iznad površine tla. Na ovaj način spriječit ćemo da u trapove uđu i korisne vrste kukaca ili drugih organizama. U hranidbene trapove možemo staviti pivo, koje je potrebno mijenjati svakih dva do tri dana, ostatke voća, mlijeko, sirutku, navlažene pšenične mekinje, suhu hranu za pse i mačke itd. Trapove je potrebno čistiti i iz njih svakodnevno uklanjati puževe. I na našem tržištu u ponudi su gotovi plastični trapovi namijenjeni isključivo suzbijanju puževa. Na manjim površinama ovakva mjera može se nadopuniti i redovitim sakupljanjem puževa.

Biljke s repelentnim svojstvima

U biljne vrste koje se odlikuju repelentnim (odbijajućim) učinkom na puževe ubrajaju se lavanda, ružmarin, rajčica, češnjak, kadulja i mnoge druge. Osim što neke od njih na puževe djeluju odbijajuće kada se uzgajaju u vrtovima. Od navedenih vrsta koriste se i eterična ulja ili juhe koje se dobiju kuhanjem ili namakanjem biljnih izboja, lišća i sl. Različite ideje mogu se pronaći putem interneta. Sve pripravke potrebno je prije primjene testirati kako bi spriječili neželjeni fitotoksični učinci.

Pomoć prirodnih neprijatelja

Dio populacije puževa koji se zadržava ispod površine tla ondje nalaze prirodni neprijatelji kao što su nematode, grinje, bičaši. Na površini tla nalaze ih ptice, kukci iz porodice trčaka, ježevi, žabe itd. Od svih navedenih prirodnih neprijatelja u svijetu je i komercijalno iskorištena nematoda Phasmarhabditis hermaphrodita. Pripravak na osnovu navedene nematode priprema se kao vodena suspenzija i primjenjuje zalijevanjem površina. Velika prednost ovakvih pripravaka je u tome što isti djeluju na puževe ispod površine tla. Ovakav pripravak svakako je skuplji od kemijskih pripravaka, a jedinične je cijene oko 40 EUR za 100 m2.

Kemijsko suzbijanje

Kemijsko suzbijanje provodi se primjenom tvorničkih mamaca na osnovu djelatnih tvari metaldehida te Fe (III) pirofosfata i Fe (III) fosfata. Kemijski pripravci, osim pripravaka na osnovu Fe (III) fosfata i pirofosfata, imaju dosta dugu karencu. To je dodatni problem u proizvodnji povrća, poglavito kada se kulture beru kontinuirano i višekratno. Svi mamci primjenjuju se rasipanjem po površini tla čime se suzbijaju samo puževi koji se kreću i trenutno nalaze na površini tla. Na puževe koji se nalaze skriveni u tlu mamci ne djeluju. Ovo je poseban nedostatak ukoliko se radi o kulturama kojima su ugroženi podzemni organi, kao što su rotkvica ili lukovičaste biljke. Kemijsko suzbijanje, ako se primjenjuje kao jedina mjera suzbijanja puževa, vrlo često ne pruža zadovoljavajuću zaštitu. Uspjeh u suzbijanju ovih štetnika moguće je postići uz veliki trud, integriranom zaštitom i kombiniranjem svih raspoloživih mjera zaštite – preventivnih i kurativnih. Prakticiranjem samo jedne od spomenutih mjera najčešće nećemo postići zadovoljavajući učinak.

KRTICE- napasne životinje u vrtu

""

Krtice su pripadnici porodice sisavaca koji žive u tlu, kopajući tunele, ujedno miješajući tlo. Hrane se ličinkama kukaca, a ponajviše gujavicama. Štete u nasadima nastaju kada krtice kopajući kanale na površinu izbacuju korijenje različitih mladih biljaka koje su tada izgubljene za proizvodnju. Istovremeno tuneli koje krtice kopaju imaju utjecaj i na vodni režim u tlu. Tlo oko tunela lakše se suši, a kultivirane biljke ili trava teže podnose sušu i pokazuju znakove venuća. Tunele također mogu koristiti i druge štetočinje u polju. Kao što su npr. voluharice, a one čine izravne štete u poljoprivrednoj proizvodnji.

S obzirom da se hrane i brojnim štetnicima biljaka koji žive u tlu, pomoć krtica u regulaciji brojnosti štetnika je značajna.

MJERE ZAŠTITE OD KRTICA

Danas u EU nema djelatnih tvari koje imaju dozvolu za trovanje krtica. Jedno od nekemijskih rješenja je postavljanje lovnih trapova. S naglaskom da se preferiraju oni trapovi koji love krtice i pri tome ih ne usmrte. Jedan od načina borbe protiv krtica temelji se na repelentnom (odbiodbijajućem) učinku fizičkih barijera, zvučnih/ vibrirajućih podražaja ili olfaktornih repelenata. Tvari koje ih odbijaju svojim mirisom. Fizičke barijere koje se stavljaju u tunele poput usitnjenog stakla ili ljusaka od jaja, bodljikave žice, grančica gloga i božikovine, čepova u koje su zabodeni čavli i sl. Najčešće ne postižu željeni učinak. Naime, krtice ih lako kopajući izguraju u stranu ili prokopaju tunel u novom pravcu zaobilazeći prepreke.

Zvučne-rastjerivače koji emitiraju vibracije moguće je nabaviti i na našem tržištu. Često oni skuplji i postižu neke rezultate, ali je i njih potrebno postaviti čim više – tim bolje. Međutim, krtice i ovakve uređaje često ignoriraju. Prema nekim iskustvima u oko 50% slučajeva ne djeluju učinkovito, jer se krtice na njih naviknu. Slično je i s preporukama o primjeni odčepljenih plastičnih boca koje se u tlo ukapaju do grla. Struja vjetra proizvodi vibracije niske frekvencije koje se šire tlom, ali nedovoljno jako, tek na nekoliko centimetara od izvora. Tvari koje svojim mirisom mogu djelovati odbijajuće na krtice su naftalin, katran, formalin, kreozot, ostaci ribe, ljudska kosa i sl. O njihovoj učinkovitosti nema egzaktnih podataka. Uz olfaktorne repelente koji se mogu primjenjivati u tunele koji se nalaze u tlu. Sljedeća mjera zaštite svodi se na sadnju biljaka koje imaju odbijajući učinak na krtice.

To su biljke Euphorbia lathyris (krtičarka), koja izlučevinama korijena djeluje odbijajuće na krtice, ricinus – Ricinus communis i Tagetes minuta. Ove biljke u našim se vrtovima i okućnicama najčešće nalaze kao ukrasne biljke. Nerijetko ih se spominje kao učinkovite pomagače u zaštiti od različitih štetočinja. Kod uzgoja biljaka kao što su E. lathyris i R. communis treba imati na umu njihovu otrovnost (otrovni su svi dijelovi biljke) i paziti da u opasnost ne dovedemo osobito djecu kojima biljke, njihovi listovi, cvjetovi i plodovi mogu biti interesantni za igru. Savjetuje se i oprezno spaljivanje uvelih i osušenih dijelova biljke. Uz sve nabrojene, na raspolaganju nam u našim uvjetima preostaju mjere zaštite koje se temelje na odbijanju krtica s naših posjeda.

Moramo naglasiti kako su krtice u RH prema Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09.) strogo zaštićena svojta – te ih kao takve ne smijemo ubijati! Ostaju nam na raspolaganju tek mjere kojima ih možemo pokušati otjerati sa svojih posjeda.

PTICE- napasne životinje u vrtu

Nerijetko štetu u našem vrtu čine i ptice kao što su čvorci, svrake, vrane…One spadaju u napasne životinje u vrtu. Najčešće štetu trpi sočno plodovito povrće ili nekolicina biljaka ribiza, ogrozda, malina i kupina, koje mali vrtlari uzgajaju tek za svoje potrebe. S obzirom da se radi prvenstveno o korisnim organizmima, koji su nam vrlo često saveznici u borbi protiv brojnih štetnika u vrtu, a često i u borbi protiv prethodno spomenutih štetnih puževa, i u slučaju ptica zabranjeno je ubijanje. Ptice je stoga, ako se jave kao štetočinje, potrebno otjerati iz vrtova različitim vizualnim (svijetleće vrpce, strašila) i zvučnim efektima. Kako se ptice vrlo brzo priviknu na postavljene zvukove ili strašila, najučinkovitija mjera zaštite je postavljanje zaštitnih mreža preko ugroženih biljaka.

Prethodni članakŠto je to višegodišnje rješenje Hrvatskih voda?
Sljedeći članakPoziv na otvorenje “Ceste sira zagrebačke regije”
izv.prof.dr.sc. Dinka Grubišić
Izvanredna profesorica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštita bilja, poljoprivredna zoologija, fitonematologija. Rođena je 1972. u Novoj Gradiški. Godine 1991. upisuje Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer Zaštita bilja. Diplomirala je 1995. godine, a od 1996. otpočinje s radom na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje radi do danas. Magistarski rad obranila je 2001., a doktorsku disertaciju 2006. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U znanstveno nastavno zvanje izvanredne profesorice izabrana je 2013. godine. Znanstveni interes usmjeren je na područje poljoprivredne zoologije i fitonematologije. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, koordinatorica je tri predmeta te suradnica na četiri predmeta preddiplomskog studija Zaštita bilja i diplomskog studija Fitomedicina te koordinatorica jednog predmeta na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti. Bila je voditeljica 21 diplomskog rada i 11 završnih radova te komentor jednog doktorskog rada. Bila je i voditeljica dva tehnologijska projekta te suradnica u više nacionalnih i međunarodnih znanstvenih projekata. Sudjelovala je u radu međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova sa dvadesetak radova. Kao autorica ili koautorica objavila je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Danas je član Hrvatskog društva biljne zaštite, Hrvatskog entomološkog društva te IOBC (International Organization for Biological and Integrated Control of Noxious Animals and Plants).