Program suzbijanja sve donedavno najvažnijih uzročnika bolesti luka (plamenjača, siva plijesan – trulež vrata glavica luka) registriranim fungicidima na pojedinim poljima i hibridima luka daje zadnjih sezona sve slabije rezultate. Od početka 1990-tih godina stručne službe u razvijenim državama s raširenom tržnom proizvodnjom hibrida luka iz sjemena (npr. Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države) upozoravaju na štete u usjevima od “novijih gljivičnih i bakterijskih uzročnika paleži lišća luka” (npr. Stemphylium, Erwinia ili Pectobacterium, Pseudomonas) (posebno pri uzgoju hibrida podrijetlom iz španjolskih “slatkih” tipova luka).

U tržnoj proizvodnji luka u razvijenoj Europi i Sjedinjenim Državama prevladava uzgoj izravnom sjetvom. To su omogućili hibridi luka brzog rasta, prilagođeni različitim uvjetima klime i dužine dana te dostupnost selektivnih herbicida kojima je moguće kontrolirati korove tijekom većeg dijela vegetacije. Uzgoj luka izravnom sjetvom usvojili su i hrvatski proizvođači, ali samo uz sustave navodnjavanja. Ova tehnologija često daje dvostruko veće prinose u odnosu na standardnu proizvodnju iz lučice. Ali, prema podatcima Američkog fitopatološkog društva (APS) na luku je sredinom 1990-ih godina opisano 40 različitih uzročnika bolesti: od čega 29 uzrokuju gljivice, 7 potječu od različitih bakterija, a poznate su i 4 virusne bolesti luka.

U našoj se zemlji tih godina spominje “samo” 8 bolesti luka (plamenjača, plijesan, bijela trulež, hrđa, koncentrična i crna pjegavost, snijet i suha trulež). Globalnim klimatskim promjenama u poljoprivredi se posljednjih dvadeset godina udvostručuju štete od prirodnih nepogoda te od prekomjerne pojave uzročnika bolesti i drugih nametnika. Zbog značajnog odstupanja temperature, oborina i zadržavanje vlage na biljkama tijekom ljetnog razdoblja sušenje lišća luka od neželjenih je promjena sve jače izraženo, što naknadno negativno utječe na prinos i isplativost uzgoja.

Dominantni štetnik na luku

Dominantan štetnik nakon žetve strnih žitarica u usjevima luka dugog dana pri uzgoju iz sjemena postaje duhanov trips ili resičar (Thrips tabaci). Najvažniji je resičar na ratarskim usjevima kod nas, a napada više od 150 vrsta biljaka. Vrlo je mali kukac (0,8-1 mm), slamnato-žute ili smeđaste boje koji se hrane sisanjem biljnih sokova. Nakon žetve ozimih žitarica tripsi ili resičari masovno napuštaju strnište i traže druge domaćine, a među povrtnim vrstamavole naseliti polja luka. Hrane se bodenjem i sisanjem biljnih sokova, pa nastaju brojne sitne bjeličaste točkice koje se ubrzo spajaju pa napadnuto lišće pobijeli.

Tijekom ljetnih vrućina, jutarnjih rosa i sparine, te nakon žetve strnih žitarica važniji štetnik postaje duhanov trips (resičar) (Thrips):
Naknadno nakon žetve žitarica trips “donosi” prvu pojavu “vršne paleži”

Tripsi brzo razvijaju rezistentnost ili otpornost na nestručnu primjenu insekticida. Nakon povlačenja s tržište neonikotinoida i gotovo svih organo-fosfata broj dopuštenih insekticida radi suzbijanja tripsa u usjevima luka je ograničen. Stoga tripse u usjevima luka treba suzbijati pravovremeno te uz registrirane insekticide koristiti i neka alternativna sredstva dopuštena u ekološkom uzgoju.

Tablica 1. Insekticidi dopušteni za folijarno tretiranje usjeva luka u našoj zemlji radi suzbijanja tripsa ili resičara

Laserduhanov trips0,12-0,2 lit./ha (4x)K=7 dana
Karate Zeonduhanov trips 0,16 lit./ha (2x)K=14 dana
Decis 2,5 ECtrips0,3-0,5 lit./ha (3x)K=7 dana
Cythrin Maxtrips0,1 lit./ha (2x)K=3 dana

Tablica 2. Epidemiološki uvjeti razvoja nekih uzročnika bolesti hibridnog luka (prema APS, 1999.)

Uzročnik bolesti lukaOptimalni meteorološki uvjeti za pojavu i razvoj
PeronosporaUčestale kiše i rose, dugotrajno vlaženje lišća luka, uz svježe razdoblje s temperaturama zraka < 22°C i visokom vlažnosti (>95 %). Primarne zaraze nastaju tijekom dugačkog skrivenog razdoblja (9-16 dana).
BotrytisSvako dnevno zadržavanje vlage na biljkama u trajanju >6 sati pri optimalnim temperaturama 12-24°C. Epidemijsko širenje se očekuje nakon dugotrajnih kišnih razdoblja sa vlaženjem biljaka >24 sata i relativnom vlagom >75 %.
Stemphylium (?)Vruće ljetno razdoblje (>25°C) sa puno oborina i zadržavanjem vlage na biljkama >24 sata. Patogen jače naseljava mrtvo tkivo luka prethodno oštećeno drugim uzrocima (npr. Peronospora, Thrips i dr.).
Erwinia (Pectobacterium) (?)Toplo (vruće) ljetno razdoblje (optimalno 20-30°C), te mehaničke ozljede (npr. od tripsa, tuče, jakog vjetra, herbicida, štetnog UV zračenja ili drugih uzročnika bolesti – Peronospora) i obilje vlage (kiša, rosa, magla).

Vlažna trulež glavica luka u skladištima

Poznato je da sve mehaničke ozljede na lišću luka (cjevasto građen organ pokriven voštanom prevlakom) pozitivno utječu na naknadni razvoj različitih uzročnika truleži glavica (npr. Botrytis, Erwinia i dr.). Posljednjih sezona vlažna trulež glavica (Erwinia carotovora) postaje dominantan problem pri uzgoju hibridnog luka dugog dana izravno iz sjemena (naročito izraženo tijekom 2020.). Zaraza nastaje već u samom polju (lišće vene i naknadno se osuši), a najveće štete na staju na glavicama (u polju i skladištima): sredina lukovice je sluzava i zaudara, a cijela glavica postaje mekana. Kad se stisne bilježimo pojavu bakterijskog iscjetka neugodnog mirisa.

Mjere zaštite (Erwinia carotovora): Pridržavanje proširenog plodoreda, izbor otpornijih hibrida luka, redovito suzbijanje korova, izbjegavanje primjene visokih doza dušičnih gnojiva i preventivna primjena “tank-mix” mješavina registriranih bakarnih fungicida s ditiokarbamatima (npr. metiram) značajno umanjuje širenje i štetnost ove bakterijske bolesti luka. Dobro je istovremeno s organskim fungicidima i insekticidima koristiti i mikrobiološke pripravke na osnovi korisnih bakterija Bacillus subtilis.

Plamenjače proljetnog luka

U vlažnim i iznadprosječno toplim uvjetima u kasno proljeće se mogu jače pojaviti simptomi plamenjače proljetnog luka iz lučice (Peronospora destructor), a poznato je da neki uzročnici bolesti naknadno jače naseljavaju “peronosporom” inficirana polja luka (npr. Alternaria, Stemphylium, Cladosporium). S klimatskim promjenama u svjetskim uzgojnim područjima luka tržni proizvođači dojavljuju veće štete na proljetnom luku od “Stemphylium paleži lišća”. Bolest se u početku pojavljuje u obliku svjetlo-žutih, vodenastih, lezija koje se izdužuju i često zahvaćaju vrhove lišća.

Tablica 3. Neka organska i bakarna pojedinačna ili kombinirana sredstvima za zaštitu bilja (fungicidi) dopuštena u našoj zemlji pri suzbijanju ekonomski značajnih bolesti u usjevima luka

PripravakUzročnik bolestiPrimjenaKarenca
Ortiva, Quadris SCplamenjača1 lit./ha (4x)K=14 dana
Score 250 ECpjegavost i hrđa0,5 lit./ha (4x)K=14 dana
Switch WGsiva plijesan1 kg/ha (2x)K=14 dana
Shirlan SCplamenjača0,5 lit./ha (5x)K=7 dana
Neoram WGplamenjača0,25-0,35 %K=3 dana
Champion WGplamenjača3,5 kg/ha (2x)K=28 dana
Champion Flow SCplamenjača0,3-0,4 % (2x)K=21 dan
Signum DFsiva plijesan1,5 kg/haK=21 dan
Ortiva Top SCpjegavost i hrđa1,0 lit./ha (1x)K=21 dan
Infinito SCplamenjača1,6 lit./ha (2x)K= 7 dana
Luna Experience SCpjegavost i hrđa0,6-1 lit./ha (1x)K=7 dana
Ridomil Gold Rplamenjača5 kg/ha (1x)K=14 dana

U optimalnim uvjetima lezije (izdužene svijetle pjege) se spajaju i pritom nastaje potpuna palež lišća luka. Ova bolest najčešće napada samo lišće, a pritom se ne prenosi u lukovicu (nema unutrašnje truleži). Uzročnik bolesti je gljivica Stemphylium vesicarium, a osim u luku poznata je štetnost ove bolesti u subtropskim područjima uzgoja češnjaka (npr. u Indiji). Patogen obično napada mrtvo tkivo lišća luka (nekrotične vrhove, lezije uzrokovane plamenjačom, oštećenja od herbicida i štetnika –tripsa).

Starije lišće je osjetljivije na zarazu, ali mlado lišće oštećeno od “resičara” (Thrips tabaci) također postaje podložnije infekcijama. Bolest se epidemijski širi u vrućim i vlažnim meteorološkim uvjetima (naročito nakon kišnih razdoblja > 24 sata). Ljetne temperature (≥ 25°C) i dugotrajne rose u trajanju 12-16 sati omogućuju formiranje brojnih pjega u svega 1-4 dana nakon infekcije (uz 5-dnevne cikluse formiranja infektivnih konidija), pa od prve pojave vršnih simptoma do potpunog sušenja lišća luka prolazi relativno kratko razdoblje.

Kod bakterijske zaraze (Erwinia) glavice luka propadaju već u polju ili naknadno u skladištu

Bolest se u prirodi održava na zaostalim zaraženim biljnim organima, ali se prenosi i sjemenom. “Slatki” hibridi luka dugog dana španjolskog podrijetla osjetljiviji su na ovog uzročnika bolesti, pa ih stručne službe ne preporučuju koristiti u područjima gdje se razvija “Stemphylium palež”.

Mjere zaštite (Stemphylium): Uz prošireni plodored (luk na istu površinu tek nakon 4-5 godina), izbor otpornijih hibrida, uravnoteženu gnojidbu (ne previše dušika), pravovremeno suzbijanje “resičara” ili tripsa i preventivna primjena fungicida predstavlja osnovne mjere zaštite koje preporučujemo pri uzgoju proljetnih hibrida luka iz sjemena. U nekim zemljama se radi zaštite od ove gljivične bolesti vrlo uspješno koriste iprodion i klortalonil, no u našoj zemlji prednost dajemo fungicidima registriranim radi suzbijanja pjegavosti i hrđe.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakRuralFoto – uskoro počinje izbor najbolje fotografije ruralnih prostora
Sljedeći članakPoziv na 21. natjecanje u oranju Zagrebačke županije 2023.
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.