Povrće, kao i sve drugo bilje, napadaju različite skupine neželjenih ili štetnih organizama (uzročnici bolesti, štetni organizmi životinjskog podrijetla i korovi). Još sredinom 1990-ih godina procijenilo se da štetni organizmi u Republici Hrvatskoj unište do 30 % potencijalnog prinosa povrća. Ako tom gubitku dodamo veliko smanjenje kakvoće povrća tijekom skladištenja, tada štete koji povrću nanose različiti nametnici iznose gotovo polovicu od ostvarenog prihoda.

Kako uspješno sprječiti štete pri uzgoju povrća?

U Hrvatskoj se uzgaja oko 60 vrsta povrća, ali prosječni su prinosi relativno niski i ne odgovaraju stvarnim mogućnostima. Zahvaljujući regionalnoj posebnosti Hrvatske uzgoj različitog povrća i ponuda na tržištu moguća je gotovo cijele godine. Mnogi proizvođači koji koriste suvremene tehnologije postižu prinose pri uzgoju povrća na europskoj razini. Osim tržne proizvodnje, povrće uzgaja gotovo svaki posjednik zemlje za svoje potrebe.

Za uspješno smanjenje ili sprječavanje šteta pri uzgoju povrća od neželjenih organizama potrebno je mnogo znanja i iskustva. Povrće napada oko 400 vrsta kukaca i drugih životinja, gotovo isto toliko različitih vrsta uzročnika bolesti (gljivica, bakterija, virusa), a 200-300 vrsta korova ometa njihov normalan rast i razvoj. Nema jedinstvenog načina za suzbijanje svih tih neželjenih organizama, jer se gotovo svaka vrsta suzbija drukčije. Katkada se iste vrste štetnih organizama na različitim vrstama povrća suzbijaju na različit način.

Većina povrtnih vrsta ima uglavnom kratku vegetaciju (npr. lisnato povrće manje od 60 dana), a najčešće su namijenjeni svježoj potrošnji. Iz tih razloga, sredstva za zaštitu bilja na povrću, osim učinkovitosti na najvažnije kategorije neželjenih organizama i selektivnosti za kulturnu biljku, moraju osigurati stroge toksikološke zahtjeve prema maksimalno dopuštenim ostacima (MDK) u vrijeme berbe i stavljanja na tržište (rezidui).

Stoga je broj registriranih kemijskih sredstva za zaštitu bilja namijenjenih primjeni u većini povrtnih vrsta u našoj zemlji relativno malobrojan. Jedan od ključnih dijelova Europskog zelenog plana je strategija “Od polja do stola”, koja u narednom programskom razdoblju podrazumijeva uvođenje velikih promjena u poljoprivredi radi smanjenja uporabe mineralnih gnojiva i kemijskih sredstva za zaštitu bilja 25-50 % do 2030. g.

Veliki izazov proizvođačima povrća u narednim godinama je povećanje proizvodnje kako bi zadovoljili nacionalne potrebe, ali bez štetnih utjecaja na okoliš i klimu. Potaknuta rezultatima provođenja opsežnih monitoringa ostataka pesticida u namirnicama i okolišu, Europska Unija nakon 2002. g. poduzima niz rigoroznih mjera u domeni primjene pesticida radi zaštite zdravlja ljudi, domaćih životinja i očuvanja okoliša. Nacionalnim Zakonom o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) od početka 2016. g. svi hrvatski poljoprivredni proizvođači na svojim površinama imaju obvezu provoditi načela integrirane zaštite bilja. Poznavanjem dobre prakse u zaštiti bilja i prateće Pravilnike valja koristiti sve raspoložive “ne-kemijske” mjere radi sprječavanja gospodarskih šteta. Sukladno godišnjem Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjere ruralnog razvoja (NN 23/2021) korisnici novčanih potpora za prihvatljive poljoprivredne površine u našoj zemlji su upoznati poštivanjem minimalnog plodoreda i prakticiranja ekološki značajnih površina (EZP).

Pravilnikom o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN 47/2019) propisana je obveza praćenja plodnosti tla, uz provođenje periodičkih analiza. Hrvatski proizvođači povrća (i voća) – dobavljači na veliko nekim stranim trgovačkim lancima još od 2016. g. moraju poštivati dodatne interne zahtjeve na smanjenje ostataka pesticida (rezidue) (sadržane u “GlobalGAP” normi).

Tablica 1. Dodatni i interni zahtjevi nekih trgovačkih lanaca o ostacima pesticida za hrvatske dobavljače svježeg povrća (i voća)

Utvrđeni sadržaj ostataka djelatnih tvari smije iznositi maksimalno trećinu (1/3) važeće najviše dopuštene količine (MRL) (mg/kg) (prema Uredbi (EZ) br. 369/2005).
Vrijednost akutne referentne doze uslijed ostataka dokazane djelatne tvari u jednom proizvodu smije iznositi maksimalno 100 %.
Broj mjerljivih ostataka djelatnih smije iznositi maksimalno pet (na granici detekcije 0,01 mg/kg).
Zbroj postotnog opterećenja važeće najveće dopuštene količine ostataka za sve mjerljive ostatke djelatnih tvari smije iznositi maksimalno 80 %.

Zahtjevi na mjerljive ostatke pesticida “prisiljavaju” zadnjih godina od hrvatskih proizvođača povrća (i voća) usvajanje “No Residue” tehnologije: birati ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu bilja koja uz stručnu primjenu nisu opasna za ljude i korisne organizme (prirodne neprijatelje, oprašivače, humifikatore), koja ne onečišćuju okoliš te što manje negativno djeluju na biološku raznolikost vrsta u prirodi. Hrvatski proizvođači povrća (i voća) moraju djelomično usvajati metode i mjere zaštite bilja od neželjenih organizama kakve već provode poljoprivrednici registrirani u ekološkoj proizvodnji, a sukladno Zakonu o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 80/2013, 14/2014, 30/2015).

U nekim povrtnim vrstama zadnjih godina za neke od dominantnih neželjenih organizama u našoj zemlji više nema registriranih kemijskih sredstva za zaštitu bilja: primjerice povrtne muhe u lukovičastom povrću i kupusnjačama, širokolisni korovi pri uzgoju peršina ili uzročnici bakterijskih bolesti na različitim povrtnim vrstama.

Osim izravnih mjera suzbijanja neželjenih organizama primjenom kemijskih sredstva za zaštitu bilja, u povrću možemo smanjiti štete od uzročnika bolesti, štetnika i korova različitim drugim (“ne-kemijskim”) mjerama: agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim.

Sve agrotehničke mjere koje se provode u proizvodnji povrća utječu i na pojavu štetnih organizama. Izbor područja s povoljnim klimatskim uvjetima i površina na kojima zemljište odgovara proizvodnji neke vrste povrća prvi je preduvjet uspješnog uzgoja i zaštite. Izbor otpornijih sorata ili hibrida značajno može smanjiti zarazu nekim patogenima. Gnojidba mora biti uravnotežena i sadržavati sva hraniva u potrebnim količinama, pri čemu se preporučuje i zakonodavstvo propisuje redovito obavljati pedološke analize zemljišta (npr. na ARKOD parcelama površine >1 ha, u područjima osjetljivim na nitrate). Birati vrstu i količinu gnojiva prema stanju opskrbljenosti zemljišta, potrebama kulture i planiranim prinosima. Pravilan plodored i izbjegavanje prečestog uzgoja iste ili srodne vrste lisnatog povrća na istoj površini iznimno je važna mjera u sprječavanju prekomjerne pojave i množenja različitih uzročnika bolesti, štetnika i korova.

Zdravstveno stanje sjemena može biti presudno za budući razvoj usjeva lisnatog povrća (npr. plamenjača salate može uništiti već mlade presadnice). Sjetvu ili sadnju treba obaviti u optimalnim rokovima, biljke uzgajati u optimalnom sklopu, a mjerama obrade smanjiti napad štetnika u tlu. Mehaničke mjere zaštite su najbolji primjer nekada jedinog načina suzbijanja korova: kultivacijom, okopavanjem i čupanjem. Ovisno o raspoloživoj radnoj snazi i danas ovu mjeru treba što više koristiti pri suzbijanju korova u povrću. Vrlo mali broj dopuštenih herbicida za primjenu u povrću “prisiljava” proizvođače na mehaničko suzbijanje korova. Čupanjem prvih zaraženih biljaka može se spriječiti širenje nekih bolesti u usjevu. Biljne ostatke nakon berbe lisnatog povrća prikupiti i uništiti. U zaštićenim su prostorima (plastenicima, staklenicima) vrlo važne neke fizikalne mjere zaštite: npr. termička sterilizacija tla i vješanje većeg broja ljepljivih ploča iznad usjeva (npr. veći broj žutih ljepljivih ploča smanjuje napad lisnih uši).

Vrste sredstva za zaštitu bilja

Sredstvima za zaštitu bilja, u smislu Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014,) smatramo kemijske proizvode ili proizvode biološkog podrijetla, koji su namijenjeni za sprječavanje i suzbijanje štetočinja bilja i biljnih proizvoda, za djelovanje na životne procese biljaka na način različit od sredstva za ishranu bilja te kemijski proizvodi koji se dodaju tim sredstvima radi poboljšanja njihova djelovanja.

Naziv pesticid se zbog kratkoće često koristi, ali to nije sinonim sredstvima za zaštitu bilja, jer osim njih obuhvaća sredstva koja koristimo u veterini, sanitarnoj higijeni, industriji i kućanstvima.

Tablica 2. Podjela sredstva za zaštitu bilja prema podrijetlu i načinu djelovanja

Kemijska sintetska sredstvaBiotehnička sredstvaBiološka sredstva
>800 djelatnih tvari u svijetu s “cidnim” učinkom (u našoj zemlji oko 200 djelatnih tvari)Regulatori razvoja kukaca Atraktanti i feromoni Induktori otpornosti biljakaPredatori i parazitoidi Mikrobiološka sredstva Derivati organizama (naturaliti)

Prema podrijetlu i načinu djelovanja sredstva za zaštitu bilja dijelimo na kemijska, biotehnička i biološka sredstva, dok prema njihovoj namjeni razlikujemo zoocide, fungicide i herbicide. Biotehnička sredstva nemaju “cidno” djelovanje (od latinske riječi ubiti), nego na druge načine smanjuju brojnost ili štetnost biljnih nametnika. Javnost najčešće navodi samo negativni učinak kemijskih sredstva za zaštitu bilja na okoliš, jer narušavaju prirodnu ravnotežu, onečišćuju zrak, tlo, vodu i bilje na tretiranim površinama i oko njih. Većinu ih ubrajamo u opasne tvari pa nepravilnom pripremom i primjenom ili zlouporabom mogu otrovati ljude. Ako se pravilno i stručno koriste, kemijska sredstva za zaštitu bilja vrlo učinkovito suzbijaju neželjene organizme, relativno su jednostavna za primjenu te su jeftinija u odnosu na druge mjere zaštite bilja.

Brojna biotehnička i biološka sredstva nemaju negativni učinak ili je vrlo mali pa se zadnjih godina mnogostruko povećava izbor sredstva povoljnijeg ekološkog učinka. Usvajanjem Direktive 2009/128 EZ i prenošenjem njezinih odredbi u Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/12) stvorena je pravna osnova za izradu i usvajanje Nacionalnog akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida u Republici Hrvatskoj. Pritom ulažemo dodatne napore i novčane potpore radi uvođenja “ne-kemijskih” mjera zaštite: npr. biološke borbe (korištenje prirodnih neprijatelja), biotehničkih mjera (uporaba atraktanata, olfaktornih lovki, repelenata, metode konfuzije, masovni lov, tehnike “privuci i ubij”), te metode sterilnih kukaca.

Biološke mjere zaštite biljazadnjih godina u proizvodnji povrća postaju redovita praksa, jer primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja ima određene nedostatke (kratka vegetacija, noviji standardi trgovačkih lanaca na ostatke ili rezidue pesticida).

Još prije stotinjak godina biološko suzbijanje nametnika bilja u poljoprivrednoj se proizvodnji smatralo perspektivnim, no unatoč tome na tom polju bilježili smo relativno skromni napredak (u ukupnom globalnom prometu biološka sredstva početkom novog milenija dostižu 1 %, a od ukupne vrijednosti bioloških pripravaka čak 90 % otpada na sredstva koja sadrže spore i toksine bakterije Bacillus thuringiensis, koja se uspješno koristi za suzbijanje štetnih gusjenica i ličinke kornjaša: npr. krumpirove zlatice). Biološke mjere obuhvaćaju očuvanje i privlačenje  prirodnih neprijatelja u vrtovima (npr. sjetva cvjetnih traka ili pojasa uz rubove povrtnih usjeva, gradnja nastambi za korisne kukce) ili primjenu bioloških pripravaka (biopesticida). Biološki pripravci (biopesticidi) obuhvaćaju makrobiološke i mikrobiološke agense, derivate nekih organizama (naturalite) i prirodne (botaničke) pripravke.

Tablica 3. Najvažniji biološki pesticidi na našem tržištu

Skupina biopesticidaNeki pripravci na tržištu
Makrobiološki pripravciPrirodni neprijatelji, npr. Aphidius colemani (“Aphipar“)
Mikrobiološki pripravci*Btk (“Baturad“), Pythium oligrandum (“Polyversum“)
Derivati nekih organizamaNaturaliti (spinosad u pripravku “Laser“)
Biljni (botanički) pripravciazadiraktin (“NeemAzal“), biljni piretrini (“Abanto“, “Krisant“, “Asset Five“, “Pyregard“)

*Btk = Bacillus thuringiensis kurstaki

Od makrobioloških agensa u suzbijanju drugih štetnih organizama najviše se koriste korisni kukci, grinje i nematode. Primjenjuju se pri uzgoju povrća u zaštićenom prostoru (plastenici, staklenici), jer se ispuštaju u ograničeni prostor gdje zbog optimalnih uvjeta za razvoj (hrana, temperatura) mogu ispuniti svoju funkciju u biološkom suzbijanju štetnika. U našoj zemlji nekoliko tvrtki prodaju prirodne neprijatelje kao komercijalne pripravke za gotovo sve vrste štetnika u zaštićenom prostoru.

Sve najvažnije kategorije štetnika koji sišu i grizu povrtne organe možemo uspješno suzbijati biološkim (npr. B.t.k. vidi Tablicu 6.) i botaničkim ili biljnim pripravcima (npr. azadiraktin – vidi Tablicu 9.). Od kukaca koji sišu sokove, osim opće raširenih lisnih uši, na povrću zadnjih sezona često vidimo štitaste moljce (ili “bijele mušice” – slika 1 na Varaždinskom zelju), resičare ili tripse (slika 2 na luku) i fitofagne stjenice (slika 3 ličinke zelene štitaste stjenice na krumpiru). Štetni kornjaši i njihove ličinke mogu sisati biljke ili žderati organe povrća (npr. ličinke krumpirove zlatice – slika 4), a mogu se suzbijati botaničkim insekticidima, dok se gusjenice leptira mogu vrlo učinkovito suzbijati i biološkim pripravcima na osnovi B.t.k. (slika 5).

 

Tablica 4. Neke vrste *makrobioloških agensa na našem tržištu za biološko suzbijanje nekih štetnika u povrćarstvu

ŠtetnikPrirodni neprijateljTrgovački pripravakTvrtka
RovacSteinernema carpocapsae“Nemastar”“Pro-eco”
Kalifornijski tripsAmblyseius swirskii*”Swirski Mite”“Zeleni hit”
Lisne ušiAphidius colemani*”Aphipar”“Zeleni hit”
Gusjenice leptiraMacrolophus caligonisus*”Macrolophus Sistem”“Kadmo”

*Navedeni makrobiološki pripravci najčešće se u našoj zemlji koriste pri uzgoju plodovitog povrća u hidroponu, ali postoje pozitivna iskustva pri suzbijanju tripsa u začinskom bilju

U ekološki prihvatljive insekticide iz skupine derivata nekih organizama (naturaliti) ubrajamo djelatnu tvar spinosad, koji ima dopuštenje za primjenu u ekološkoj proizvodnji uz prethodno odobrenje kontrolnog tijela. Djelatna tvar je izolirana iz aktinomicete Saccharopolyspora spinosa 1990. g., te je mješavina kemijskih tvari iz grupe spinosina. Visoko je aktivan spoj čija učinkovitost ovisi o vrsti štetnika, razvojnom stadiju koji se suzbija, načinu primjene i temperaturi zraka prilikom aplikacije. Za većinu štetnika učinkovit je u stadiju ličinki, a samo neke vrste suzbija kao odrasle kukce. Na tržište dolazi u obliku koncentrata za suspenziju, kao kontaktno-probavni insekticid (Laser SC). Ima nisku toksičnost za sisavce, povoljnih je ekoloških obilježja (brzo se razgrađuje i ima vrlo niski potencijal ispiranja u podzemne vode). Ali, širokog je spektra djelovanja, pa prije primjene treba smanjiti opasnost na parazitoide i ne tretirati za vrijeme leta pčela.

Tablica 5. Neka od mogućih rješenja koja se preporučuju u ekološkoj zaštiti od nekih kategorija štetnika (npr. u lisnatom povrću)

Štetnici*Mreža**BtkRučno ubiranjeInsekticidni sapunOrtofosfatBiljni piretriniSpinosad
Lisne uši   N U 
Sovice UN    
BuhačiN    UU
Puževi  U N  
StjeniceN    UU
Tripsi   U N 

*veličina zaštitne mreže se mora odabrati prema veličini štetnog kukca! **Btk = Bacillus thuringiensis kurstaki! N = Najpoželjnije rješenje; U = također učinkovito!

Od mikrobioloških agensa danas su na tržištu najzastupljeniji pripravci na osnovu bakterija i gljiva. Od bakterija kako insekticid u našoj zemlji već duže se vrijeme koristi Bacillus thuringiensis, čijih nekoliko sojeva ima dopuštenje za suzbijanje određenih štetnih organizama: npr. kurstaki suzbija gusjenice, tenebrionis ličinke kornjaša, a israelensis ličinke muha i komaraca. U našoj je zemlji Bacillus thuringinesnis subsp. kurstaki (Baturad WP) u povrtlarskim kulturama registriran za suzbijanje gusjenica kupusnog bijelca.

Tablica 6. Neki bioinsekticidi dopušteni u našoj zemlji za profesionalnu primjenu kod uzgoja nekih vrsta povrća (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Djelatna tvarPripravakPrimjena i karenca
*BtkBaturad WPpovrćarske kulture, za suzbijanje mlađih gusjenica kupusnog bijelca u količini 0,4-0,6 kg/ha; K=NP!
    spinosad    Laser SCpaprika, krastavac, rajčica, patlidžan, luk, češnjak, špinat, artičoka i blitva (0,2-0,25 lit./ha), salata (0,3 lit./ha), cvjetača, kupus, kelj pupčar i brokula (0,3-0,4 lit./ha), te tikvica dinja i lubenica (0,5 lit./ha) radi suzbijanja tripsa, muha minera i gusjenica sovica; K=3 dana!

*Btk = Bacillus thuringiensis kurstaki (soj PB 54, zbirka kulture br. CECT 7209); K=NP (karenca nije primjenljiva)

Na hrvatskom se tržištu već više od desetak sezona pojavljuju korisni mikroorganizmi koji se kao antagonisti širokog spektra koriste u biološkoj zaštiti usjeva od nekih gljivičnih i bakterijskih bolesti (npr. Trichoderma spp., Bacillus subtilis i dr.). Naime, patogeni mikroorganizmi nisu osamljeni, prije ili poslije uspostavljanja parazitskog odnosa s višom biljkom mogu biti vrlo ranjivi kada se nađu zajedno s prirodno selekcioniranim suparnicima. Na tom principu se temelji mikrobiološka borba. Mikroorganizmi se u prirodi bore jedni protiv drugih na nekoliko načina: nadmetanje (kompeticija), antibioza, parazitizam i inducirana rezistentnost.

Mikrobiološke pripravke i biološke fungicide (vidi Tablice 7. i 8.) moguće je preventivno koristiti tretiranjem i inkorporacijom zemljišta (zalijevanjem ili “kap po kap”) protiv zemljišnih bolesti presadnica (slika 1 uzročnici padavice na kupusu) ili onih koji se prenose sjemenom (npr. slika 2 plamenjača na presadnicama salate) ili zemljišnih bolesti koje se javljaju zbog “preuskog plodoreda” (npr. venuće i propadanje biljaka rajčice i paprike – slika 3 i 4 ili “bijela noga” na gomoljima krumpira – slika 5).

Mikorizne gljivice (npr. Glomus spp.) žive na korijenu biljaka domaćina i biljke čine otpornije na određene bolesti kao i nepovoljne okolišne uvjete (npr. suša).Pritom gljivice kroz korijen biljaka dobivaju ugljikohidrate (šećere iz fotosinteze), a u biljkama se zauzvrat povećava koncentracija određenih hormona koji povećavaju razinu nekih sekundarnih tvari (flavonidi, terpenoidi) i štite biljke od stresa i bolesti. Često korisni mikroorganizmi na različite načine djeluju na štetne patogene (kao hiperparaziti ili antagonisti širokog spektra koji u određenim uvjetima produciraju neke toksične spojeve koji štete patogenima), te se u novije vrijeme nude na tržištu kao mikrobiološki imuno-stimulatori i poboljšivači tla.

Tablica 7. Neki “mikrobiološki stimulatori” (ili “poboljšivači tla”) dostupni za primjenu kao biološka gnojiva u hortikulturi, a višegodišnjim pokusima potvrđena i njihova postrana djelotvornost na različite uzročnike biljnih bolesti (“No Residue”)

Korisni mikroorganizmiPripravakPrimjena
Trichoderma asperellumTrifender Promrkva, luk, rajčica, paprika, luk, češnjak, krumpir
Trichoderma harzianumTrianumpovrćarstvo
Trichoderma atroviride, Glomus sp.Tiffipovrćarstvo
Bacillus subtilisBioLife, Ekstrasolpovrćarstvo
Bacillus subtilis, Bacillus megaterium, Saccharomyces sp.Pro-Bac, Mikroorganizmipovrćarstvo

U našoj zemlji je pri uzgoju presadnica salate potvrđeno da mikrobiološki pripravak na osnovi Trichoderma harzianum ima djelotvornost kao standardni kemijski fungicidi (npr. propamokarb-hidroksid) pri suzbijanju nekih važnijih uzročnika polijeganja mladih biljčica (npr. Pythium, Rhizoctonia).

Posljednjih godina na našem se tržištu registriraju biološki fungicidi (biofungicidi), odnosno živi mikroorganizmi koji izravno ili posredno djeluju na različite uzročnike biljnih bolesti. Kao dopuštena biološka sredstva prošli su postupak dokazivanja učinkovitosti prema kriterijima ocjene u Europskoj Uniji (vidi Tablicu 8.) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

Folijarno tretiranje povrća mikro-biološkim i botaničkim (biljnim) pripravcima suzbijamo većinu gljivičnih uzročnika bolesti: npr. plamenjače (slika 1 plamenjača na luku i slika 2 na krumpiru), plijesni (npr. slika 3 baršunasta plijesan na rajčici), pjegavosti (npr. slika 4 siva pjegavost celera) i pepelnice (npr. slika 5 pepelnica peršina).

5. Pepelnica peršina (snimio M.Šubić)

Tablica 8. Neki biološki fungicidi registrirani zadnjih godina za primjenu u našoj zemlji radi suzbijanja patogena u povrtnom bilju (“No Residue”) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Korisni antagonistTrgovački pripravakPrimjena (kultura, uzročnici bolesti)Ograničenja
Bacillus pumilus soj QST 2808Sonata SC dinja, lubenica, tikvica, tikva, rajčica, paprika, patlidžan: pepelnica!5-10 lit./ha (6x); K=1 dan
Bacillus amyloliquefaciens (ranije subtilis soj QST 713)Serenade ASO SCkrumpir (bijela noga); lisnato i plodovito povrće (plijesan i bakterijska pjegavost).2,5-10 lit./ha (1-6x)(ovisno o kulturi); K=nije primjenljivo!
Pseudomonas sp. soj DZMZ 13134Proradix WPkrumpir (bijela noga, srebrolikost); batat, čičoka, jam (Rhizoctonia)60 g/ha (K=65-90 dana za krumpir)
Pythium oligrandum soj M1Polyversum WPpovrće, začinsko bilje (siva plijesan, bijela trulež, pepelnica)0,1-0,3 kg/ha; K=nije primjenljivo

Neotrovni pripravci u bilo kojoj fazi rasta i razvoja biljaka

Botanički ili biljni pesticidi su sekundarni metaboliti biljaka kemijskog podrijetla, koji imaju obrambenu svrhu u biljnom tkivu radi zaštite od napada štetnih organizama. Pokazuju manje toksično djelovanje na štetne organizme, a većinom imaju repelantan (odbijajući) učinak i/ili jačaju otpornost biljaka i s time preventivno sprječavaju veće štete. Na hrvatskom tržištu ima nekoliko pripravaka na osnovi ekstrakta sjemena biljke neem i prirodnog ekstrakta biljke dalmatinskog buhača. Pripravci dobiveni ekstrakcijom neotrovnog bilja (azadirahtin) nisu toksični i mogu se primijeniti u bilo kojoj fazi razvoja usjeva, a nakon tretiranja biljke se mogu odmah konzumirati. Pripravci dobiveni ekstrakcijom otrovnih biljaka (dalmatinski buhač) mogu biti otrovni za ribe, pčele, toplokrvne životinje i ljude, te s njima treba rukovati oprezno (nakon primjene slijediti uputu proizvođača o propisanoj karenci) (npr. karenca pripravcima “Abanto”, “Krisant” i “Pyregard” pri suzbijanju lisnih uši na lisnatom povrću iznosi 2 dana).

Tablica 9. Registrirani botanički (biljni) pripravci insekticidnog učinka na našem tržištu, a mogu se koristiti na više vrsta povrća (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Botanički insekticidi (pripravci)Spektar djelotvornosti u povrću
azadiraktin (“NeemAzal“)lisne uši, štitasti moljci, muhe lisni mineri, gusjenice sovica, tripsi, krumpirova zlatica, lukova muha, ličinke leptira
*prirodni piretrini (“Abanto“, “Asset Five“, “Krisant“, “Pyregard“)lisne uši, štitasti moljci, tripsi

*prirodni (biljni) piretrini – prirodni ekstrakti biljke dalmatinskog buhača (Chrysanthenun cinerariaefolium)

Sve najvažnije štetnike nadzemnih organa različitih vrsta povrća možemo suzbijati biološkim i botaničkim insekticidima! Važno je na vrijeme prepoznati štetnike (fitofagne grinje, štetne kukce i njihove ličinke) i poduzimati mjere zaštite. Primjerice, gubitak boje lišća celera i pojava sitnih, pokretnih grinja veličine svega 1 mm žućkaste boje, siguran su znak pojave koprivine grinje (slika 1). Netipična trulež zadebljalog korijena celera u kojima pronalazimo hodnike sa ličinkama i tamnim kornjašima posljedica su napada četvero-točkastog kukuruznog sjajnika (slika 2). Izgriženi središnji dio lista na kojem je sačuvana gornja i donja površinska opna (epiderma) a unutar kojih je moguće vidjeti sitne ličinke ili njihov izmet posljedica su razvoja muha lisnih minera (slika 3). Napad kupusnih buhača (slika 4).

Tablica 10. Neki botanički (biljni) pripravci fungicidnog učinka na našem tržištu ili njihovo spravljanje na domaćinstvima može umanjiti pojavu uzročnika bolesti na više vrsta povrća

Botanički pripravciSpektar djelotvornosti u povrću
ekstrakt preslice (Equisetum Plus, Equibasic)pepelnice, hrđe, bolesti skladištenja
ekstrakt koprive i vrbe (PlanTonic)plamenjače, pepelnice, pjegavosti
juha ili čaj ili ekstrakt od paprati, vratića, preslice, luka i češnjakapepelnice, plijesni, hrđe i druge gljivične bolesti

Zbog višestruke prednosti bioloških sredstva (biopesticida) i botaničkih (biljnih) pripravaka u odnosu na kemijska sredstva za zaštitu bilja, a kako ih zadnjih godina ima sve više na hrvatskom tržištu (vidi Tablice  6., 7., 8., 9. i 10.), svakako ih treba koristiti u tržnoj i amaterskoj proizvodnji različitih skupina povrća.

Tablica 11. Osnovne prednosti primjene bioloških sredstva (biopesticida) i botaničkih (biljnih) pripravaka

Nema štetnih ostataka (rezidua) kao kod kemijskih sredstva za zaštitu bilja.
Manji negativni učinak na korisne i neciljane organizme (prirodni neprijatelji, oprašivači, humifikatori).
Niska toksičnost za druge životinjske organizme i čovjeka.
Manji negativan utjecaj na biljke (većina nije fitotoksična za usjeve).
Štetni organizmi ne razvijaju otpornost (rezistentnost), kao na većinu kemijskih sredstva za zaštitu bilja.

Praktična iskustva

U Međimurju još od 2002. g. provodimo poljske pokuse u kojima pored dominantnih kemijskih skupina u programima zaštite hortikulturnog bilja (npr. krumpir, rajčica, luk, mrkva, celer, krastavci) istražujemo primjenu mikro-bioloških pripravaka i ostalih sredstva za zaštitu bilja dozvoljenih za primjenu u ekološkoj poljoprivredi (vidi Tablice 6.,7., 8., 9. i 10.).

Pritom višegodišnja istraživanja potvrđuju da preventivnom primjenom mikroorganizama Trichoderma spp., Bacillus subtilis (Bacillus amyloliquefaciens), Bacillus pumilus i Pythium oligrandum možemo očekivati dobru učinkovitost pri suzbijanju važnijih uzročnika bolesti (npr. bolesti rasada, zemljišne bolesti korjenastog, gomoljastog i lukovičastog povrća, plamenjače, pepelnice, plijesni i dr.).

Pritom je mjernim uređajima potrebno prikupljati svake sezone meteorološke podatke i procijeniti njihov utjecaj na prvu pojavu i naknadni razvoj najvažnijih uzročnika bolesti povrća. U odnosu na kemijska sredstva za zaštitu bilja noviji pristup naizmjenične primjene bioloških i biljnih (ili botaničkih) sredstva traži preventivni pristup (ova su sredstva nešto su slabije biološke učinkovitosti u odnosu na kemijske pripravke, pa je potrebno ponavljanje aplikacije nakon svakih 20-25 mm kiše – npr. protiv “multicikličkih” uzročnika bolesti)

Mjerni uređaj za prikupljanje meteoroloških podataka bitnih za prognozu pojave i optimalnih rokova suzbijanja plamenjače pri otvorenom uzgoju krastavca kornišona
Netretirane biljke
Tretirane biljke

Prva iskustva primjene mikrobioloških pripravaka (Glomus sp., Bacillus sp.) i biljnih ekstrakta (vrba, kopriva) pokazuju određenu djelotvornost na plamenjaču krastavca kornišona (na slikama 2 i 3 izgled netretiranih i tretiranih biljaka 31. srpnja 2017.). Snimio M.Šubić.

Tržni proizvođači plodovitog povrća s većim površinama zaštićenih proizvodnih prostora u našoj zemlji već više od 10-ak godina uspješno provode metode biološke borbe i suzbijanja ovih pet kategorija najvažnijih štetnika životinjskog podrijetla kontroliranim ispuštanjem njihovih prirodnih neprijatelja (npr. Encarsia formosa, Amblyseius cucumeris, Phytoseiulus persimilis, Aphidius colemani, Dancusa sibirica i dr.).

Za uspješno suzbijanja korova je potrebno planirati plodored, suzbijati višegodišnje korove prije uzgoja lisnatog povrća, uklanjati korove pokrovnim folijama i/ili malčiranjem te provoditi izravne mehaničke mjere kultivacijom i okopavanjem, a ponekad kombinacijom mehaničkih i fizikalnih mjera.

Među povrtnim vrstama koje u poljima uzgajamo sadnjom presadnica najveće površine u našoj zemlji zauzimaju kupusnjače (npr. kupus, kelj, cvjetača, brokula i dr.). Kao i pri uzgoju lisnatog povrća suzbijanje korova primjenom herbicida je vrlo ograničeno, pa mehaničko kultiviranje i okopavanje ostaje još uvijek redovita agrotehnička mjera suzbijanja neželjenih biljaka. Snimio M.Šubić.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUzgoj cvijeća – posao za cijelu obitelj
Sljedeći članakKad ima volje, ništa nije teško!
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.