Za laike orah predstavlja slabo zahtjevnu voćarsku vrstu, pa ga mnogi vlasnici zemljišta sade jer žele iskoristiti ili održavati površine na što jednostavniji način bez većih ulaganja i radnih aktivnosti. Ali, ako se uzgojem oraha želi i nešto zaraditi, tada treba svladati sve tehnološke zahtjeve suvremenog uzgoja oraha, od pospješivanja što ranije rodnosti do čišćenja i sušenja plodova.
U godinama formiranja uzgoja, ali i naknadno kada stabla oraha dosegnu punu rodnost, važno je prepoznati i na vrijeme suzbiti štete od štetnih organizama u nasadima koji katkad postaju ograničavajući čimbenik uspješne proizvodnje.
Dokaz pojave orahove muhe
U proteklih smo desetak godina u nasadima oraha uglavnom zabilježili štete od gljivične sive pjegavosti (Gnomonia juglandis), zatim vrlo opasne bakterijske crne pjegavosti i paleži (Xanthomonas campestris pv. juglandis), a među štetnim smo organizmima u mladim nasadima preporučili suzbijati orahovu grinju (lisnu šiškaricu – Eriophyes erinea) i orahove lisne uši (Calaphis juglandis, Chromaphis juglandicola). Prve jedinke orahove muhe uhvaćene su 1. kolovoza o. g., što je prvi stvarni dokaz pojave novog štetnika oraha u Međimurju (prije nekoliko sezona početkom rujna smo pronalazili štete koje smo pripisali mogućoj prvoj pojavi orahove muhe, ali nismo pronašli jedinke ove vrste)!
Širenje štetnika u Hrvatskoj
Orahova muha podrijetlom je iz Sjeverne Amerike (Sjedinjene Američke Države i Meksiko), a premda po literaturnim podacima može u određenim uvjetima oštetiti breskvu i nektarinu, prvenstveno napada orah. U Europi je prvo bila proširena u sjevernoj Italiji, odakle se početkom 1990-ih proširila u Švicarsku, a potkraj 1990-ih u Sloveniju i Njemačku. Godine 2006. je uočena i prva pojava ovog štetnika u Francuskoj. Programom istraživanja rasprostranjenosti orahove muhe u našoj zemlji Zavod za zaštitu bilja je 2004. godine objavio prve nalaze ovog štetnika u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji (Budinščak i sur., 2005.), te naknadno širenje i jaki napad orahove muhe tijekom 2008. godine u Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji te području Grada Zagreba (Budinščak, 2009.)!
U sjevernoj su Italiji još 1991. godine u pojedinim nasadima zabilježene izravne štete od orahove muhe na 50% napadnutih plodova. Orahova muha veličine je kućne muhe (5 mm), svijetlosmeđe
boje i svijetlih (žućkastih) nogu. Krila su prozirna s tri uočljive tamne pruge od kojih je jedna u obliku slova V. Na leđnoj strani ima jednu žutu točku ispod mjesta gdje se krila spajaju s prsištem
i zelene oči. Ličinke su bez nogu i glave, blijedožute boje, veličine 8-12 mm, promjera 1,5-1,6 mm. Ima samo jednu generaciju godišnje i pojavljuje se tijekom ljeta. Najveći dio godine preživljava
kao kukuljica u tlu. Odrasle muhe počinju s letom u nekim područjima već tijekom lipnja, ali njihova se najveća brojnost očekuje u srpnju i kolovozu! Istraživanja provedena na području Istarske županije potvrđuju let orahove muhe od sredine srpnja do početka rujna!
Utvrđivanje prisutnosti i praćenje populacije
Orahova je muha samo jedan od uzročnika tamnih promjena vanjske zelene lupine oraha. Slične smo simptome svih ranijih godina pripisivali bakterijskoj i sivoj pjegavosti i paleži oraha (Xanthomonas, Gnomonia). Utvrđivanje prisutnosti i praćenje populacije orahove muhe (početak,
vrhunac i kraj leta) moguće je pomoću žutih ljepljivih ploča. U sunčane dijelove krošnje (gdje
se muha najradije zadržava) žute ljepljive ploče je potrebno vješati već potkraj lipnja ili najkasnije početkom srpnja. Svaka 2-3 tjedna ploče je potrebno zamijeniti novima. Radi potreba određivanja rokova kemijskog suzbijanja na taj je način na 1 hektaru površine oraha potrebno objesiti barem 3 ljepljive ploče.
Mjere zaštite
Kontrolu ploča obavljamo svakodnevno, jer na taj način dobivamo uvid u dinamiku leta muhe, a veći broj postavljenih ploča po stablu oraha omogućuje veći ulov muha pa se na taj način može smanjiti
njihova štetnost! Ranije napadnute i otpale plodove ujesen skupljamo i spaljujemo. U Hrvatskoj, ni u Europi, još nema registriranih insekticida za suzbijanje orahove muhe. No, iskustva s kemijskim
suzbijanjem drugih voćnih muha potvrđuju djelotvornost insekticida iz skupine neonikotinoida,
npr. tiametoksam (Actara WG), acetamiprid (Mospilan SP) i slično. Učinkovito je tretiranje jednim
od ovih pripravaka nakon masovnijeg ulova muha na žute ljepljive ploče ili nakon pojave tamnih točkica sa smolom na zelenoj lupini koje nastaju kao posljedica uboda ženki orahove muhe
prilikom odlaganja jaja. Nakon 14 dana tretiranje obično treba ponoviti.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
