Poznato je više metoda prognoze pojave žičnjaka – pregled tla, uzorkovanje tla sondom, ukopavanje biljnih mamaca (pod foliju ili u lončiće), dok let klisnjaka možemo pratiti seksualnim feromonima.
Metode prognoze
Pregled tla obavlja se početkom jeseni ili početkom proljeća. Jesenski pregled se smatra osnovnim pregledom, jer dobiveni rezultati služe u izradi dugoročne prognoze pojave žičnjaka. Najbolje ga je obavljati tijekom rujna i listopada. Zbog povoljnih vremenskih uvjeta, te dovoljno vremena za obradu prikupljenog materijala i izradu dugoročne prognoze. Ukoliko u jesen izostane pregled tla, te izrada dugoročne prognoze, moguće je početkom proljeća obaviti pregled tla i za kratkoročnu prognozu. Pregled tla se obavlja prije sjetve kulture kopanjem jama 25x25x25cm na težim tlima. Odnosno 50x50x50cm na lakšim tlima.
Dubina rupe kod proljetnog pregleda je 20–25cm, a pri jesenskom pregledu dubina je 30cm. Broj rupa koji se kopa ovisi o veličini parcele. Za male parcele treba najmanje pet do osam rupa. Za parcele od jedan do pet hektara treba 8-10 rupa, za parcele od 5-10ha treba iskopati 10-15 rupa. Sadržaj tla iz rupa se usitni, stavi na plastičnu foliju i pregledava. Pronađeni štetnici stavljaju se u bočice sa 70%-tnim alkoholom. Ako se pregledavaju rupe 25x25x25cm, broj pronađenih žičnjaka množi se sa 16, a kod većih rupa (50x50x50cm) broj se množi s četiri, a dobiveni se umnožak dijeli s brojem pregledanih rupa na parceli kako bi se dobio broj žičnjaka po m2.
Uzorkovanje tla sondom moguće je obaviti koristeći sondu ručno ili postavljenu na traktor. Ručna sonda se koristi za iskopavanje uzoraka tla na dubini od 30 do 50 cm. S površine od jednog hektara uzima se 30 uzoraka, dijagonalno po polju. Brži i jednostavniji način je kopanje uzoraka sondom pričvršćenom na traktor. Zato jer je tako uzeto tlo bolje usitnjeno, stoga ga je lakše pregledavati. Uzorci tla, uzeti ručno sondom ili strojno, mogu se pregledavati odmah na mjestima uzorkovanja, ili se mogu u plastičnim vrećama transportirati u laboratorij.
Metoda ukopavanja zrnatih mamaca vrlo je jednostavna. Temelji se na privlačenju žičnjaka, jer klice i korjenčići izlučuju CO2. Najučinkovitijim mamcima su se pokazale žitarice i mješavina kukuruza i pšenice. Prije sjetve, dva do tri tjedna, na poljima se kopaju rupe promjera 23 cm, dubine 15 cm. Ovisno o veličini parcele, kopaju se dvije do četiri rupe. U svaku se rupu stavi netretirano sjeme pšenice i kukuruza (šaka do dvije), namočeno u vodi barem 24 sata. Nakon toga mamci se zatrpaju tlom, te pokriju crnom plastičnom folijom, koja predstavlja solarni kolektor. Tlo se pod folijom zagrijava, te se tako poboljšava klijanje sjemena koje predstavlja hranu za žičnjake. Mamci ostaju u polju najmanje dva tjedna, te se nakon toga pregledava njihov sadržaj i tlo oko mamaca. Jesensko ukopavanje zrnatih mamaca daje znatno bolje rezultate od proljetnog. Metoda ukopavanja zrnatih mamaca ne daje u potpunosti sliku o visini napada, već samo o prekoračenju praga tolerantnosti.
Uporaba seksualnih feromona
U usporedbi s praćenjem pojave žičnjaka, pojavu klisnjaka je znatno lakše pratiti. Seksualni feromoni koriste se za praćenje dinamike leta odraslih oblika, za određivanje polja gdje će oni u većoj mjeri odložiti jaja, kao i za predviđanje stupnja napada budućih ličinki. Uporabom feromonskih klopki može se prikazati dinamika populacije istraživane vrste, te odrediti maksimum pojave mužjaka. U Hrvatskoj nisu istraženi korelacijski odnosi između brojnosti odraslih u jednoj godini i brojnosti ličinki u slijedećim godinama. Tako da nije moguće koristiti feromone za odrasle u prognozi napada ličinki.
Pragovi odluke i suzbijanje
Pragom odluke za suzbijanje žičnjaka prije početka široke primjene herbicida u kukuruzu smatrano je 15-30 žičnjaka na m2. Danas su te brojke znatno manje. Pragom odluke u zapadnim vlažnijim (humidnim) područjima smatra se 3-5 žičnjaka na m2 pred sjetvu kultura rijetkog sklopa. U istočnim sušnim (aridnim) područjima, ta brojka iznosi 1-3 žičnjaka na m2. Ako bi se radilo o kulturama gustog sklopa, te bi se brojke kretale, više od 15 žičnjaka na m2 u aridnim, odnosno 25 žičnjaka na m2 u humidnim područjima.
Kad je brojnost žičnjaka iznad praga odluke, jedina mogućnost sprečavanja šteta je primjena sredstava za tretitanje tla i sjemena, tzv. zemljišnih insekticida. Zemljišni insekticidi koji se primjenjuju moraju djelovati na žičnjake, a najvažnija svojstva kojima se trebaju odlikovati su: djelotvornost duža od 30, a kraća od 90 dana, hlapivost ili izvjesni stupanj topljivosti, potpuna sposobnost razgradnje tijekom jedne vegetacije, što slabija agresivnost na sjeme i biljku.
Prema načinu djelovanja razlikujemo dvije osnovne skupine zemljišnih insekticida: sistemični i nesistemični. Najčešće se primjenjuju u obliku granulata, rijetko u kombinaciji s mineralnim gnojivom, u formulacijama za prskanje ili primjenu u koncentriranom obliku, te u formulaciji za tretiranje sjemena. Mogu se primjenjivati širom (po čitavoj površini) i lokalizirano (na djelu površine). Odluka o načinu primjene insekticida donosi se temeljem brojnosti žičnjaka na parceli, što je prikazano tablicom. Primjena širom traži najveći utrošak insekticida što povećava troškove, negativno djeluje na prirodne neprijatelje žičnjaka (poglavito trčke), a može pogodovati pojavi nekih drugih štetnika, stoga se širom primjenjuju granulirani insekticidi.
Lokalizirani način primjene sastoji se u tretiranju traka različite širine uz sjeme i u tretiranju u brazdu pri sjetvi ili sadnji, ili u tretiranju sjemena. Najčešća primjena zemljišnih insekticida kod nas je uz sjeme u traku. Tim se načinom prvenstveno koriste insekticidni mikrogranulati pomoću posebnih depozitora pričvršćenih na sijaćici. Tretiranje u brazdu, uz sjeme, moguće je i koncentriranim tekućim insekticidima. Tretiranje sjemena najracionalniji je i ekološki najpovoljniji način primjene “zemljišnih” insekticida. Određene doze insekticida se nanose na sjeme još pri njegovoj obradi u sjemenskim tvrtkama. Sjeme tretirano insekticidima zaštićeno je samo od slabijeg, eventualno i srednje jakog napada žičnjaka.
