Čekinjasta broćika, broćenica, broć mali, fatavac, hvatavac, korenica, korenika, lipavica, mačak, prilipača, pupac, pupčac, sapinjača, smolavac, turica, krpiguz, krpelj samo su neki od narodnih naziva ove jednogodišnje širokolisne vrste koja učestalo zakorovljuje ozime žitarice i uljanu repicu.
Galium aparine autohotna je vrsta na području Europe i Azije. Prema procjenama stranih autora svojom prisutnošću u usjevu, ovisno o gustoći, smanjuje prinos žitarica od 30 do 57 %. Prema nekim istraživanjima već 0,5 jedinki ove vrste/ m2 uzrokovat će gubitke prinosa ozime pšenice (ekonomski prag štetnosti). To je primjerice puno niže nego kod mišjeg repka (Alopecurus myosuroides) gdje će ekonomsku štetu pričiniti tek 30 jedinki/ m2. Osim izravnog utjecaja na smanjenje prinosa, broćika ometa žetvu te povećava vlažnost zrna što dovodi do povećanja troškova sušenja zrna. Naziv priljepača najbolje opisuje njeno ponašanje u usjevu. Naime, stabljika broćike prekrivena je sitnim, ljepljivim dlačicama koje joj omogućuju prianjanje uz susjednu biljku oko koje se rastom i izduživanjem omotava.
Prilikom žetve, biljke broćike isprepletene su oko žitarica te ih kombajn ne može odvojiti. Uz navedeno, neizravne štete ogledaju se u njenom alelopatskom djelovanju (sadrži antrakinon koji odbija ishranu kukaca te inhibira rast drugih biljaka). Štetnom učinku na stoku (upala, diuretski učinak) kao i privlačenju štetnih organizama (domaćin nematoda i lisnih uši). Unatoč štetama koje nanosi u poljoprivrednoj proizvodnji, u narodnoj medicini poznata je po izrazito korisnim učincima na zdravlje. Čaj se broćike preporuča i kod liječenja zloćudnih tumora. Plod broćike u nekim se državama koristi i kao zamjena za kavu. To i nije začuđujuće s obzirom da obje vrste pripadaju istoj porodici – Rubiaceae (broćevi).
Kotiledoni broćika ovalno-jajolikog su oblika (dužina x širina: 12–18 x 8-15mm) s udubljenjem na vrhu. Krupni, razvijeni kotiledoni cijelom svojom duljinom imaju blago istaknutu središnju žilu. Krupniji su od kotiledona drugih ozimih širokolisnih vrsta kao primjerice maka (7-8×0,5mm) ili čestoslavice (6-9×4-6mm) pa ih je lako prepoznati u polju. Prvi listovi su sjedeći te položajem i oblikom tvore pršljen oko nodija stabiljke. Rastom biljka razvija tanke, ovalne prave listove tipičnog pršljenastog rasta. Težnjom prema svjetlosti broćika izdužuje stabljiku i do 120 cm. Na vrhu stabljike razvija se bijeli cvijet.
Cvatnja broćika započinje kasno u svibnju te traje do sredine lipnja. Plodovi se formiraju i zriju od kasnog lipnja do sredine srpnja (uz moguće iznimke u kolovozu i rujnu). Plod broćika je čekinjasti kalavac unutar kojeg se nalazi okruglo sjeme tamno-smeđe boje. Jedna biljka broćike rastom u gustom sklopu može proizvesti u prosjeku 200-400 sjemenki, dok rastom u rjeđem sklopu broj sjemenki po biljci iznosi i do 3500. Nakon odvajanja od majčinske biljke sjeme posjeduje primarnu dormantnost koja se prekida prolaskom kroz tople ljetne mjesece. Prolaskom sjemena kroz kombajn prilikom žetve gubi se primarna dormantnost kao posljedica oštećenja sjemenog perikarpa.
Širenje sjemena na veće udaljenosti odvija se kontaminiranim sijenom i mehanizacijom (antropohorija), vodom (hidrohorija) te prijenosom životinja (zoohorija). Prolaskom kroz probavni trakt životinja (konji, svinje, koze, ptice) klijavost sjemena se povećava. Sjeme broćike oblikom i masom slično je zrnu pšenice pa ga kombajn prilikom žetve ne izdvoji. Upravo je uvođenje kombajna u poljoprivrednu proizvodnju doprinijelo širenju ove vrste, a primjerice gotovo potpuno eliminiralo kukolj. Nekada glavnog korova usjeva ozimih žitarica. Sposobnost ranog ponika ove vrste povezan je s vrijednosti biološkog temperaturnog minimuma koji iznosi tek 2,5°C. U usporedbi s nekim drugim ozimim vrsta, primjerice mišjakinjom čiji biološki minimum iznosi -2°C, pastirskom torbicom 4,5°C ili čestoslavicom 0,2°C, broćiku se može svrstati u srednje nicajuće ozime korove.
Optimalna temperatura za nicanje i rast broćike nalazi se u rasponu od 7 – 13°C, dok je maksimalna do 20°C. Izraženo kroz sumu toplotnih jedinica, za početak nicanja broćika zahtjeva sumu od 250-300 toplotnih jedinica. Dok se polovina nicanja događa pri sumi od 400 toplinskih jedinica. Klijanci broćike dobro podnose i smrzavanje, ipak tolerancija na niske temperature varira tijekom zime te je najizraženija u prosincu kad mogu preživjeti i -17°C. Stoga ne čudi da ova vrsta u nešto većem dijelu (oko 60 %) niče u jesen nego u proljeće (oko 40 %).
Ulaskom u tlo sjeme broćike zadržava klijavost, ali i vijabilnost do dvije godine. To je relativno kratko razdoblje u usporedbi s većinom ostalih korovnih vrsta kod kojih sjeme može zadržati vijabilnost u tlu i nekoliko desetaka godina. To zapravo znači da se sprječavanjem osjemenjivanja broćike vrlo brzo može smanjiti populacija sjemenki u tlu. Nicanje broćike započinje na jesen, od sredine studenog do kraja veljače. Vrhunac klijavosti odvija se u prvim tjednima 12. mjeseca, odnosno 40 dana od početka klijanja u tlu. Naknadni ponik slijedi u veljači te ožujku.
Idealni uvjeti za razvoj korova
Za nicanje broćiki odgovaraju ilovasta ili pjeskovita tla bogata hranivima, posebice dušikom zbog čega se smatra nitrofilnom biljkom. Klijanje u tlu prestaje pri osmotskom potencijalu većem od -0.6MPa. To znači da je ova vrsta umjereno osjetljiva na vodni strest u tlu te joj za klijanje/nicanje najbolje odgovaraju vlažna staništa. Salinitet u tlu negativno utječe na klijavost, tako pri 80mM klijavost iznosi 40%, dok je pri manjem salinitetu 40mM klijavost 90%. Suprotno tome, pH tla nije ograničavajući faktor klijavosti, iako se maksimalna klijavost bilježi pri neutralnoj reakciji tla.
Sjeme nije fotosenzibilno te može nicati i u uvjetima sjene, pa tako i unutar gustog sklopa. Dubina na kojoj se nalazi sjeme može utjecati na uspješnost etabliranja vrste na određenoj parceli. U prosjeku najbolju klijavost (74 %) ima sjeme koje je položeno pri dubini od 1,8 cm. Tek će 20% sjemena koje se nalazi na površini tla proklijati. Dok se pri dubini od 5cm i više proklijati samo 10% sjemena. Iz tog razloga plitka obrada tla povećava zakorovljenost parcele broćikom. Utvrđeno je da plitkom obradom tla 44% sjemenki koje se nalazi u tlu ponikne, 29% nakon izravne sjetve, a neznatan postotak nakon duboke obrade tla.
Zanimljivo je da uspješnost nicanja ovisi o dubini. Odnosno pri većim dubinama sposobnost nicanja opada, iako je sjeme broćike relativno krupno u usporedbi s drugim vrstama. Masa 1000 sjemena broćike iznosi od 9,08-10,72 g, dok primjerice masa 1000 sjemena mišjakinje iznosi oko 0,50g. Manje su mase sjemenke onih biljaka broćike koje su započele nicanje u proljeće (tzv. proljetna generacija) dok su veće mase sjemenke onih biljaka koje su započele svoje nicanje na jesen (tzv. zimska generacija).
Suzbijanje broćike
Suzbijanje broćike uglavnom se temelji na primjeni kemijskih mjera. Iz tog razloga u svijetu se bilježi pojava rezistentnosti na herbicide koji se koriste za suzbijanje korova u usjevima žitarica. Tako su u Kini, Iranu i Turskoj utvrđeni rezistenti biotipovi broćike na herbicicide tribenuron, fluroksipir, 2,4D, MCPA, jodosulfuron te mezosulfuron. U ozimim žitaricama suzbijanje broćike moguće je obaviti u jesen ili u proljeće. Odluku o vremenu suzbijanja potrebno je donijeti u ovisnosti o provedenoj agrotehnici, odnosno o vremenu ponika broćike.
Rezistentni biotipovi još uvijek nisu potvrđeni u Hrvatskoj. No s obzirom da se neki herbicidi kod nas koriste u široj primjeni i već duži niz godina, nije isključena pojava rezistentnosti i kod nas. U ozimoj pšenici u RH, za suzbijanje broćike mogu se primijeniti ove djelatne tvari: amidosulfuron, jodsulfuron, jodsulfuron + amidosulfuron, jodsulfuron + mezosulforon + diflufenikan, klortoluron + diflufenikan, fluroksipir, florasulam, florasulam + aminopiralid, florasulam + 2,4, 2,4D + dikamba, dikamba + tritosulfuron, diklorprop- P, diklorprop-P + mekoprop-P + MCPA, tritosulfuron + florasulam, dikloprop-P, dikloprop-P + MCPA + mekoprop-P.
U jesenskom roku primjene dobar se učinak može ostvariti primjenom jodsulfurona+ mezosulforona + diflufenikana i diflufenikana + klortolurona iako se ovi pripravci mogu primijeniti i u proljeće. U proljetnom roku primjene veći je izbor herbicida za suzbijanje broćike. U slučaju da površina nije već u jesen jako zakorovljena ovom vrstom, preporuka je primjenu herbicida obaviti u proljeće i time obuhvatiti i proljetni ponik. Uglavnom se koriste herbicidi formulirani na osnovu dvije ili tri djelatne tvari s vrlo dobrim do izvrsnim učinkom na ovu korovnu vrstu.
