Zbog neobičnih meteoroloških uvjeta od sredine ožujka do sredine travnja 2024. sadnja krumpira i suzbijanje korova se obavljala u otežanim/produženim uvjetima, a nicanje usjeva u većini posađenih polja ove je godine ranije nego proteklih sezona.

Krajem sadnje i pred početak nicanja usjeva krumpira potrebno je planirati i provoditi usmjereno suzbijanje korova u krumpiru. Pritom je važno poznavati neka značajna ograničenja. Korovna flora krumpira tipično je “okopavinska”. Višegodišnjim istraživanjem Zavoda za zaštitu bilja i Zavoda za herbologiju pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu utvrđene su tri najčešće i najbrojnije korovne vrste koje se javljaju u nabrojenim kulturama su koštan ili kostrva (Echinochloa crus gali) (40-ak biljaka/m²), limundžik (“partizanka” ili fazanuša ili ambrozija) (Ambrosia elatior) (30-ak biljaka/m²) i loboda (Chenopodium album) (30-ak biljaka/m²).

Uz riječnu dolinu (Drava) posljednjih dvadesetak godina sve više se širi europski mračnjak (Abutilon). Poseban problem zadnjih sezona u usjevima krumpira predstavljaju i samonikla čičoka (Helianthus tuberosum) i samonikli suncokret (Helianthus annuus). Višegodišnji korovi (npr. pirika, slak, osjak, čičoka i dr.), iako brojem vrsta i brojem jedinki nisu tako zastupljeni kao sjemenske (jednogodišnje) vrste predstavljaju osobito veliki problem u krumpiru. Primjerice, pirika može svojim podzemnim organima prorasti gomolje i tako značajno smanjiti njihovu kakvoću. Višegodišnje korove ne možemo suzbijati zemljišnim ili rezidualnim herbicidima primjenom nakon sadnje, a prije nicanja usjeva.

Za usjeve krumpira na tržištu nema selektivnih herbicida kojima bi mogli učinkovito suzbijati širokolisne višegodišnje korove (npr. slak, osjak), primjenom nakon nicanja usjeva i korova. Stoga treba izbjegavati sadnju krumpira na poljima gdje dominiraju ove višegodišnje korovne vrste (npr. slak, osjak, čičoka) ili u plodoredu na strništima suzbijati ove korove prije uzgoja krumpira učinkovitim herbicidima (npr. glifosat, 2,4-D, dikamba i sl.).

Nagrtanje i druge mjere borbe protiv korova

Kritično razdoblje zakorovljenosti, odnosno kad korovi nanose najveće štete u krumpiru, proteže se od dva tjedna nakon nicanja pa sve dok krumpir ne zatvori redove. Moguće je u tom razdoblju provoditi mehaničke mjere suzbijanja korova (npr. okopavanje, nagrtanje). Suzbijanje okopavanjem se uglavnom provodi na manjim površinama (najčešće na vrtovima za vlastite potrebe gospodarstva) i/ili pri uzgoju ranog krumpira. Na većim se površinama posebnim strojevima usjev krumpira u kritičnom razdoblju može nagrtati (1-2x). Time se može suzbijati korove dok usjev rastom cime ne pokrije redove. Pri tržnoj proizvodnji krumpira na većim poljima najčešće se mehaničke mjere (nagrtanje) dopunjuju kemijskim mjerama suzbijanja korova. Već prije krumpira iz plitkog površinskog zemljišta niču brojni sjemenski korovi (npr. lobode, dvornici, gorčica, šćir i dr.).

Ranije se smatralo da korovi koji zahtijevaju više topline niču nakon nicanja krumpira (npr. ambrozija, europski mračnjak ili abutilon, koštan, muhari i svračica). Zbog očitih klimatskih promjena zadnjih sezona vidimo da većina ovih korova počinje nicanjem prije krumpira. Stoga se na većini polja s početkom nicanja usjeva krumpira (i većine jednogodišnjih korova) obavlja nagrtanje. Ubrzo nakon toga ide primjena nekih od dopuštenih zemljišnih herbicida. Oni sprječavaju naknadni porast neželjenih biljaka sve dok cima ne zatvori redove. Pritom biramo kombinaciju djelatnih tvari koje suzbijaju tri dominantne korovne vrste u krumpiru, npr. pendimetalin + metobromuron (Stomp Aqua 3,0 lit./ha + Proman SC 3,0 lit./ha) (prema potrebi može se dodati manja količina metribuzina (npr. 0,2-0,3 lit./ha Sencor SC 600 ili sl.) ili klomazona (npr. 0,15 lit./ha Centium CS ili sl.). Neke su sorte krumpira osjetljivije na metribuzin i/ili klomazon.

Nicanje krumpira ove godine značajno brže nego protekle dvije sezone

Nicanje rano posađenih parcela krumpira zbog toplinskih uvjeta krajem ožujka i tijekom prve polovice travnja o.g. je značajno brže nego protekle dvije sezone. Za dobru djelotvornost svih zemljišnih herbicida navedenih u neophodna je optimalna vlažnost zemljišta. To znači da je nekoliko dana prije ili nakon njihove primjene optimalno je 10-20 mm kiše)

U svim danima od 3.4.-15.4. oborina nije bilo. Istovremeno je u tom razdoblju zabilježeno čak 7 dana s najvišim temperaturama u hladovini 26,7°-30,5°C). U takvim je uvjetima upitna djelotvornost većine zemljišnih (rezidualnih) herbicida koje koristimo nakon sadnje, a prije nicanja usjeva krumpira. Stoga tržni proizvođači krumpira krajem travnja i početkom svibnja 2024. moraju provjeravati stanje zakorovljenosti usjeva. Prema potrebi potrebno je provesti dodatno post-em tretiranje korova (nakon nicanja) primjenom metribuzina i/ili bentazona (protiv širokolisnih korova), i po potrebi jednog od selektivnih herbicida koje bilje upija putem lista, a vrlo su učinkoviti na uskolisne ili travne korove.

Primjena herbicida

Broj i vrsta herbicida za naknadno suzbijanje širokolisnih korova nakon nicanja usjeva krumpira je malobrojan i ograničen njihovim fitotoksičnim učinkom na osjetljive sorte: metribuzin (Sencor i dr.) ne preporučuje se primijeniti na laganijim (pjeskovitim) tlima u vrlo ranim/srednje ranim sortama krumpira za koje proizvođači sjemena navode njihovu osjetljivost na ovu djelatnu tvar.

Tablica 1. Neki zemljišni herbicidi dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje jednogodišnjih (sjemenskih) širokolisnih i travnih korova koje koristimo u krumpiru nakon sadnje a prije nicanja (pre-em)
Djelatna tvarPripravakNapomena
pendimetalinDost, Pendus, Sharpen, Stomp Aqua CSSuzbijanju uglavnom sjemenske travne korove (npr. koštan)
metobromuronProman SCSuzbija uglavnom sjemenske širokolisne korove (dobro djeluje na ambroziju)
metribuzinSencor 70, Metrex, Mistral, Scorpio, Senat SG, Metro, Sencor SC 600, Sharmetrin WGSuzbija sjemenske širokolisne korove, a smanjene količine mogu se primijeniti i nakon nicanja krumpira. Paziti na sortnu osjetljivost. Nedovoljno djelotvorno suzbija ambroziju
flukloridonRacer 25 CS i EC, Master CSU propisanim količinama na lakšim tlima nakon jačih oborina djeluje depresivno na iznikli krumpir
klomazonCentium CS, Reactor 360 CS, Clomate CS, Clematis MCKoristi se u kombinacijama radi proširenja spektra djelotvornosti na širokolisne korove
aklonifenChallenge 600 SCKoristi se u kombinacijama radi proširenja spektra djelotvornosti na širokolisne korove
prosulfokarbFilon 80 ECUglavnom suzbija jednogodišnje trave, ali slabije djelotvoran na koštan
metribuzin + flufenacetPlateen WGKombinirani pripravak registriran protiv širokolisnih i travnih korova (“propušta” ambroziju)
*Neki od herbicida dopuštenih za naknadnu primjenu nakon nicanja korova mogu biti fitotoksični za usjev (npr. bentazon, metribuzin). Zato se višekratno primjenjuju u smanjenim količinama na klične listove korova.

Djelatna tvar bentazon (Basagran) je kontaktno sredstvo na koje većina sorti krumpira otpornih na nematode pokazuje znakove paleži cime ako se koristi u registriranoj količini (2,0 lit./ha) i sunčanom vremenu (također su toksične “tank-mix” primjene ili mješavine s herbicidima za suzbijanje travnih ili uskolisnih korova nakon nicanja). Protiv korovnih trava (npr. kostrva, pirika, divlji sirak, muhari i dr.) ima veći broj selektivnih herbicida koje koristimo kad su korovi veličine 5-15 cm (npr. Focus Ultra (K=56); Fusilade Max (K=90); Tarot (K=42), Pantera QT (K=77); Gepard EC (K=77); Leopard EC (K=90); Quick EC (K=56); Select Super (K=49); Targa EC (K=77) i dr.) (ali sa značajno različitim karencama za krumpir, koje su za većinu ovih selektivnih herbicida u usjevima krumpira produžene)(vidi broj dana u zagradama uz K=karenca)(stoga neki od navedenih herbicida nisu prikladni niti dopušteni pri uzgoju “mladog” krumpira).

Količine herbicida potrebno je prilagoditi vrsti i fazi korova

Količine herbicida navedene u Tablici 2. su različite, a treba ih prilagoditi vrsti i fazi razvoja korova. Manje količine se koriste protiv jednogodišnjih travnih korova (npr. koštan, svračja noga, muhari i sl.) (Echinochloa, Digitaria, Setaria), a veće doze protiv višegodišnjih travnih korova (npr. pirika, divlji sirak) (Agropyron, Sorghum). Bolji učinak je u ranijim stadijima rasta travnih korova (npr. busanje jednogodišnjih trava). Vremenski uvjeti u kojima je smanjeni rast biljaka (npr. suša, toplinski stres) umanjuju učinkovitost ovih herbicida.

Tablica 2. Nove i “produžene” karence selektivnim herbicidima nakon nicanja usjeva i korove (post-em) za primjenu u krumpiru radi suzbijanja travnih ili uskolisnih korova (“graminicidi”)
Djelatna tvarPripravakPrimjenaKarenca
fluazifop-P-butilFusilade Max EC0,75-3 lit./ha90 dana
    kizalofop-P (-tefuril i etil)Leopard EC0,8-3 lit./ha90 dana
Graminis EC1-3 lit./ha77 dana
Pantera EC0,8-3 lit./ha77 dana
Quick EC1-3 lit./ha56 dana
Targa EC0,5-4 lit./ha77 dana
Wish Top EC, Secure EC0,4-1,25 lit./ha35 dana
cikloksidimFocus Ultra EC1-4 lit./ha56 dana
kletodimSelect Super EC0,8-2 lit./ha49 dana
rimsulfuronTarot, Plaza, Rimuron, Trawel WG60 g/ha (2 x 30 g/ha)42 dana

Krumpir kao “okopavina” traži obavezno suzbijanje korova: alergena “partizanka” (Ambrosia) jedna je dominantnih vrsta u slabije zaštićenim parcelama (slika 1). Za sadnju krumpira treba izbjegavati parcele zakorovljene višegodišnjim širokolisnim korovima (npr. Sonchus – slika 2, Convolvulus – slak, Mentha, Cirsiumosjak i dr.). Primjena registriranih herbicida protiv višegodišnjih korova (“tank-mix”), nakon nicanja usjeva, često rezultira neželjenim fito-toksičnim promjenama cime osjetljivih sorti krumpira (slika 3) Foto: Milorad Šubić

Prethodni članakRadovi u nasadu krušaka u proljeće
Sljedeći članakOstavljeni i zaraženi trsovi izvor su zaraze za cijelo vinogorje
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.