Za razliku od ostalog jagodastog voća drvenaste stabljike, koje raste kao grm, jagoda je višegodišnja zeljasta kultura na kojoj se zimsko prskanje ne provodi.
To je vrlo osjetljiva kultura podložna napadu, kako literarni podaci tvrde, više od 50 gljivičnih uzročnika bolesti, 3 bakterioze i više od 25 vrsta virusa i fitoplazmi, dok je broj štetnika mnogo manji. U grupi jagodastog voća jagoda zauzima najznačajnije mjesto. To je ujedno najranija voćka, dekorativnog izgleda, što joj osigurava dobru prođu na tržištu. Uzgaja se na vanjskim površinama i u zaštićenu prostoru. To je kultura koja se može saditi tijekom cijele godine, no najčešće se sadi od srpnja do sredine rujna. Kod uzgoja u polju vrlo dobro podnosi niske temperature zimi do -15 °C. U zaštićenom prostoru se održava temperatura oko 2 °C. Vegetacijski ciklus jagoda koje se danas nalaze na našem tržištu počinje i završava u proljeće u istoj godini. Uz iznimke kod nekih kasnijih sorata. Počinje s kretanjem vegetacije u ožujku, slijedi početak cvatnje sredinom travnja i berba u svibnju i lipnju.
Od bolesti koje se razvijaju na jagodama, najranije zaraze, uzrokuje siva pjegavost lista, čiji je uzročnik gljivica Mycosphaerella fragariae. Vrlo česti nazivi za ovu bolest su i obična pjegavost, bijela pjegavost, ptičje oko. Također okasta pjegavost ili samo lisna pjegavost, što je najtočnije. Najrasprostranjenija je i najopasnija bolest jagode.
Biljke su najosjetljivije na infekciju prilikom pojave prvih novih listića i kasno ljeti, prilikom intenzivnog rasta.
Lisna pjegavost je vrlo česta u hladnim i vlažnim proljetnim mjesecima na mladom lišću, a u jačem intenzitetu javlja se kod uzgoja jagoda na otvorenom. Vrlo brojni nazivi za ovu gljivičnu bolest rezultat su varijacija boje samih pjega. Boja pjega kod ove bolesti mijenja se ovisno od starosti inficiranih listova, kao i o klimatskim čimbenicima, temperaturi i vlazi.
Na mladom lišću pjege su smeđe boje, sive na listovima srednje starosti, a gotovo potpuno bijele na starijim listovima. Bez obzira na starost lista pjege su uvijek obrubljene karakterističnim ljubičastim prstenom nastalim zbog tvorbe antocijana. Dok je sredina sive ili bijele boje.
U početku infekcije pjege su sitne, a s vremenom postanu veće. Veličina pjega uzrokovanih M. fragariae varira između 2-5 mm i često dolaze u skupinama. Kada zahvate veći dio lisne površine, takvi listovi odumiru, što je rjeđi slučaj kod ove lisne pjegavosti. Izgled i boja pjega, osim o starosti lišća, također variraju u odnosu na temperaturu i vlagu. U vrlo toplim i vlažnim krajevima pjege su smeđe boje i bez karakterističnog ljubičastog prstena, pa se ti simptomi mogu zamijeniti s drugim uzročnicima nešto rjeđih folijarnih bolesti, poput Gnomonia sp., Phomopsis sp., Colletotrichum sp. ili Septoria sp.
