Samoniklo bilje – korov i povrće

Danas je u svijetu opisano nekoliko tisuća biljaka koje rastu u slobodnoj prirodi, a na ovaj ili onaj način koriste se kao hrana. Za naše klimatske uvjete navodi se nekoliko stotina biljaka, od kojih kod nas raste oko stotinu. Većina tih biljaka raste izvan urbanih sredina u šumama, livadama, šumarcima, močvarnim staništima, zapuštenim površinama. Mnoge od njih uobičajeni su korovi u našim vrtovima ili njivama. Na manjim površinama kao što su vrtovi, korovi se uklanjaju plijevljenjem, dok se na većima koriste različita kemijska sredstva. I samoniklo bilje koje raste kao korov u ekološkom načinu povrćarske proizvodnje može također biti vrlo kvalitetna namirnica.

Bit ekološke proizvodnje je uzgoj različitih biljnih kultura bez bilo kakvih neprirodnih dodataka (mineralna gnojiva) ili uporabe kemijskih zaštitnih sredstava (herbicida ili insekticida). U ekološku proizvodnju ulaže se mnogo fizičkog rada. Od zaštitnih sredstava koriste se samo ona na bazi prirodnih, najčešće biljnih pripravaka. Tako proizvedeno povrće raste i uzgaja se u sličnim uvjetima kakvi su u slobodnoj prirodi, daleko od utjecaja ljudske djelatnosti. U uvjetima uzgoja bez uporabe herbicida, između kultiviranih povrćarskih kultura bujaju i razni korovi koji su na prvi pogled nekorisni. No za mnoge od njih je poznato da su vrlo ukusni i mogu koristiti kao raznovrsna hrana.

Dakle, ne bacajmo korovske biljke, posebice mlade proljetne, jer one mogu biti neuobičajno i zanimljivo povrće koje može upotpuniti gastronomsku ponudu.

U današnje vrijeme u modi je uporaba samoniklog bilja u prehrani, iako je to nekad bila hrana iz nužde. Prvi su to uočili turistički djelatnici, koji su u svoju gastronomsku ponudu uključili ekološki proizvedeno povrće i jeftino uzgojeno samoniklo jestivo bilje. Kod nas je taj pristup najizraženiji u Istri i nešto u Slavoniji. No postoji velik potencijal da se koristi i u drugim krajevima, posebice uz more.
Koje su najčešće korovske biljke vrtova i njiva koje možemo koristiti kao povrće, i kako ga pripremati:

Mišjakinja (Stellaria media), vrlo česta korovska biljka koja raste u gustom sklopu na bogatim humusnim tlima u vrtovima i njivama. Pojavljuje se vrlo rano u proljeće i odlikuje se nježnom mekanom stabljikom i sitnim listićima. Može se vrlo dobro pripremati kao špinat.

Štir (Amarantus retroflexus), također čest korov u vrtovima, pojavljuje se nešto kasnije. Mladi listovi se pripremaju kao špinat ili kao prilog s krumpirom.

Tušt-Portulak (Portulaca oleracea) karakterističan je po mekanoj sočnoj stabljici i listovima koji se mogu pripremati na razne načine, kao špinat, salate, juhe, a može se kiseliti i kao pikantan začin dodati drugim jelima.

Loboda (Ctenopodium album) kada je mlada odlikuje se mekanim listovima koji se zajedno s biljnim vršcima mogu koristiti kao povrće za razna variva ili se priprema kao špinat.

Pepeljuga (Atriplex hortensis) slična je lobodi i tako se priprema.

Barica (Barbarea vulgaris) značajna je jer se može koristiti u jesenskim i zimskim mjesecima (ako to uvjeti dopuštaju) kao pikantna salata. U proljeće listovi su gorkasti, ali se i tada mogu koristiti za pripremu variva, ali se prethodno moraju nekoliko puta prokuhati.

Štavelj (Rumex sp.) je vrlo čest i dosadan korov na poljima i livadama. Nakon kosidbe ponovno izbijaju novi mladi listovi, pa se tako može koristiti tijekom cijele godine. Mladi sočni, blago kiselkasti listovi koriste se za pripremu variva ili se kuhaju s krumpirom i mesom kao blitva. Veći mladi listovi mogu se koristiti za umatanje sarme.