Ako rasad oboli, biljke će neminovno uginuti, a gubitci će biti veliki i teško ih je nadoknaditi. Stoga je vrlo važno pojavu ove bolesti svesti na najmanju moguću mjeru ili je posve izbjeći. Tretmani koji se koriste za spriječavanje polijeganja rasada prije svega su preventivni. Zaražene biljke ne mogu se spasiti ikakvim tretmanom i uvijek su podložne bolesti. Ako je neko sredstvo prvi put u primjeni za zaštitu određene biljne vrste, preporučuje se za početak tretirati samo manji broj biljaka kako bi se ustanovilo postoji li osjetljivost na sredstvo. Ako nema inhibicije klijanja i porasta, sredstvo se može koristiti.
Sprječavanje pojave polijeganja rasada postiže se primjenom raznih mjera, a tek se njihovom kombinacijom postižu najbolji učinci. Bit tih mjera je izbjegavanje kontaminacije gljivicama, osiguravanje najpovoljnijih uvjeta za klijanje biljaka i najnepovoljnijih uvjeta za infekciju gljivicama, kao i osiguravanje kemijske ili biološke prepreke između biljke i patogena.
Polijeganje rasada može se javiti u zaštićenu prostoru, u vrtu ili na polju. Uvjeti uzgoja na ovim se mjestima znatno razlikuju, pa su tako i različite mjere koje se preporučuju u sprječavanju ili kontroli bolesti.
Sprječavanje polijeganja rasada u zaštićenu prostoru
Da bismo u zaštićenu prostoru spriječili pojavu bolesti, prvo moramo izbjeći ili onemogućiti pojavu gljivica – uzročnika bolesti. Kako bi se to postiglo, provodimo različite mjere: