Osim opće raširenog uzgoja velikocvatnih krizantema za rez na otvorenim gredicama koje se naknadno pokrivaju plastičnom folijom, sve se više širi proizvodnja u posudama, te su vrlo popularne lončanice tipa Multiflora. No, bez obzira na tip i način uzgoja, krizanteme napada veći broj različitih štetočinja bilja. Zabilježeni su slučajevi potpunog propadanja proizvodnje od uzročnika biljnih bolesti. Premda je na krizantemama poznato više od 40 različitih bolesti, u našim se uvjetima često pojavljuje desetak uglavnom gljivičnih uzročnika. One u načelu redovito suzbijamo preventivnom primjenom fungicida.
U Hrvatskoj imamo svega nekoliko fungicida registriranih i dopuštenih za suzbijanje bolesti krizantema (pr. folpet, kaptan, vinklozolin, bitertanol, sumpor, triadimefon), ali struka i proizvođači temeljem pokusa i vlastitih iskustva često koriste veći broj dovoljno selektivnih i učinkovitih pripravaka. Stoga se i naše preporuke temeljena višegodišnjim pokusima autora u Međimurju pri tretiranju velikocvatnih krizantema (May Shoesmith) i različitim Multiflorama.
U načelu, bolesti krizantema dijelimo prema dijelovima biljke koje napadaju u 2 skupine.
a) bolesti korijena i prizemnog dijela stabljike
b) bolesti nadzemnih organa.
Bolesti korijena i prizemnog dijela stabljike krizantema
Bez obzira radi li se o tradicionalnoj ili suvremenoj (kontejnerskoj) proizvodnji rasada, zbog cijene nabave kvalitetnih matičnih biljaka, a napose radi troškova izgradnje i grijanja zaštićenih proizvodnih prostora (klijališta, plastenici, staklenici), rizici pojave polifagnih gljivica stanovnika tla moraju biti svedeni na najmanju mjeru. U stadiju klijanja, nicanja i ukorjenjivanja prije sadnica najčešći su, ali i potencijalno najopasniji, gljivični uzročnici polijeganja mladih biljčica, truleži prizemnog dijela stabljike, nekroze (odumiranja) korijena i vrste koje naseljavaju provodno ili žilno staničje.
Općenito vrijedi pravilo da je značenje (i štete) spomenutih bolesti veće što su uv jeti klijanja i nicanja nepovoljniji. Uzročnici te pojave su različite gljivice koje se mogu nalaziti u nedovoljno steriliziranu supstratu (Pythium, Sclerotinia, Rhizoctonia, Fusarium, Verticillium i dr.), ili se prenose prije sadnicama (Alternaria, Phoma, Botrytis, Fusarium, Rhizoctonia i dr.). Kako na njihovu štetnu pojavu utječe veći broj čimbenika, mogućnosti prognoze još nisu dovoljno razvijene. Zato valja poznavati i primijeniti preventivne mjere suzbijanja. Premda se u temperaturnim zahtjevima neznatno razlikuju, nabrojenim je patogenim mikroorganizmima zajedničko da se najčešće pojavljuju u uvjetima previsoke zasićenosti supstrata vodom. Sklop biljaka ne smije bi ti previše gust jer je relativna vlaga veća, što također izrazito pogoduje širenju bolesti. Imperativ uspješne proizvodnje rasada je korištenje steriliziranog supstrata i deklariranog ishodišnoga biljnog materijala!
