U proteklih 12 godina širenje fitoplazmoza vinove loze je poprimilo zabrinjavajuće razmjere, a posebice u nekim vinorodnim područjima kontinentalne Hrvatske.
Velike štete
Od sporadično zaraženih (inficiranih) trsova s kraja 1990-ih , već nakon 2003. smo nalazili vinograde s pravom epidemijom. Ponegdje s više od 50% inficiranih biljaka. Štete su vrlo velike jer zbog zaraze veći postotak loze propada. Oni koji preživljavaju daju manje urode i slabu kvalitetu grožđa. Premda se o fitoplazmozama ili “infektivnim žuticama” u vinogradima posljednjih godina često govori i piše, mnoge spoznaje iz epidemiologije ove kompleksne bolesti su znanosti i struci još nepoznate. Iskustva dokazuju da se fitoplazmoze vinove loze pojavljuju povremeno, manifestacija u jačim razmjerima traje obično 2-3 godine, nakon čega se bolest “smiri”.
Obično je epidemija zabilježena nakon vrućih i sušnih godina. Zato jer je vjerojatno pojava bolesti povezana s populacijom prirodnih vektora ili širitelja bolesti.
Fitoplazme su specifični mikroorganizmi. Danas poznati kao uzročnici više stotina različitih biljnih bolesti, uključujući i bolesti vinove loze koje često zajedničkim imenom zovemo “žutice”. Prvi put su opisane 1957., a stvarni uzročnik je otkriven 10godina kasnije. Proširene su u svim područjima Europe, Male Azije, Australije i Sjeverne Amerike. U inficiranim mladicama i lišću uzrokuju začepljenje provodnog sustava uzrokujući različite stupnjeve šteta, sve do drastične mjere potpunog propadanja trsova.
Prava pošast
Prvi put neželjene promjene u vinogradima nalik fitoplazmama uočili smo u Međimurju početkom novog milenija. Odnosno samo sezonu nakon vrlo vrućeg i suhog ljeta 2000., a već početkom rujna 2002. bili smo prema znakovima bolesti na lokalitetu Sveti Urban sigurni da se srećemo s novom kategorijom uzročnika bolesti. Istovremeno su u Hrvatskoj upravo 2002. od strane Ministarstva poljoprivrede, Zavoda za zaštitu bilja i njihovih suradnika započela sustavna istraživanja na identifikaciji, proširenju i štetnosti fitoplazmi vinove loze. Prava je pošast zabilježena nakon 2003. Odnosno u vinogradarskoj 2004. sezoni. Sličnu pojavu bilježimo ponovno od ovog ljeta 2012.. Odnosno nakon vrlo vruće i suhe 2011. proizvodne godine.
Prema ovako opisanom trendu naredne 2013. ponovno možemo očekivati pojačanu pojavu toplazmoza u vinogradima gdje se tijekom ljeta ne poduzimaju kvalitetne mjere zaštite od cikada ili cvrčaka – vrlo “učinkovitih” prenositelja ove bolesti.
Negativne promjene na zelenim dijelovima loze
Već 2009. je ova bolest potvrđena na uzorcima vinske sorte pinot crni u vinogradarskoj podregiji Plešivica (Vivodina). Sljedeće godine u Prigorju (žarište Križevci) na sortama rajnski rizling i ružica crvena, te u podregiji Moslavina (Voloder) na autohtonoj vinskoj sorti škrlet. Bez obzira na vrstu uzročnika fitoplazme, simptomi “infektivnih žutica” vinove loze su vrlo slični. Negativne promjene se javljaju na svim zelenim organima vinove loze (list, mladica, cvat, grozd), ali se razlikuju ovisno o sorti, vremenu infekcije i klimatskim uvjetima.
Obično se u kasnu jesen nakon otpadanja lišća inficirano trsje u vinogradu lako prepoznaje. Zato jer na njima još ostaju svijetlo-zeleni ili žuti listovi. Premda su opisani simptomi bolesti prepoznatljivi, pouzdana detekcija i identifikacija infektivne žutice vinove loze je moguća samo molekularnim metodama u ovlaštenom laboratoriju.
Trsovi ponekad nisu potpuno in ficirani, već su simptomi vidljivi samo na pojedinim dijelovima (na pojedinim mladicama). Listovi se uvijaju prema dolje, postaju krhki i lomljivi. Boja lišća se kod bijelih sorata mijenja u žutu. Kod crnih sorata u crvenu nijansu. Cvat se ponekad potpuno osuši tijekom cvatnje, a ako se oplodi, takav grozd postupno vene i ne dozrijeva. Zbog visokog sadržaja ukupnih kiselina i malo šećera zaraženo je grožđe slabe kvalitete. Rozgva ostaje zelena, izostaje odrvenjavanje, pa zimi takve mladice smrzavaju.
Prenošenje bolesti
Osim vinove loze, domaćini nekih fitoplazma su druge samonikle vrste u vinogradu ili okolici. Često su to višegodišnji korovi u vinogradu (npr. slak, kopriva). Fitoplazme se iz zaraženih biljaka prenose na zdrave posebnim vektorima (cikadama ili cvrčcima) u kojima se i razmnažaju. Vektori prenose fitoplazme i s drugih domaćina na vinovu lozu. Stoga bi opasniji trebali biti polifagni vektori. Npr. cikada Hyalestes obsoletus koja prenosi fitoplazme iz skupine stolbur na vinovoj lozi i drugom samoniklom bilju, ali se isti rijetko hrane na vinovoj lozi.
Američki cvrčak (Scaphoideus titanus) se hrani isključivo na lozi, pouzdani je širitelj žutice FD na udaljenosti 5-10 km. Zato se preporučuje njegovo usmjereno kemijsko suzbijanje.
Još 2005. objavljeni su podaci o “najsjevernijem” hrvatskom nalazu američkog cvrčka u Međimurskom vinogorju (lokalitet Štrigova, sorta chardonnay) (Budinščak i sur., 2005). Osim vektorima, još važniji način širenja fitoplazmi na veće udaljenosti je latentno inficiranim sadnim materijalom. Poznato je da cjepovi u proprištu, zaraženi tijekom ljeta, pokazuju simptome tek u naredne 2-3 godine. Proizvođači loznih cjepova pritom priznaju reklamacije na zaraženi sadni materijal samo ako pokazuje znakove bolesti u godini sadnje. Osim vektora, izvor tzv. “skrivene ili latentne zaraze” za lozne cjepove mogu biti inficirane plemke i podloge. Prema dosadašnjim spoznajama fitoplazme se ne prenose rezidbom, odnosno alatom, bilo da se radi o rezu u zrelo ili zeleno.
Osjetljive sorte: Ne pokazuju sve sorte jednaku podložnost zarazi toplazmoza. Danas je svakako najosjetljivija sorta chardonnay. Zatim slijede pinot sivi, pinot crni, cabernet sauvignon, pinot bijeli, traminac, frankovka i dr. U našoj je zemlji uočena zaraza i nekih autohtonih sorata, npr. debit, plavina, maraština, malvazija, kraljevina, štajerska belina, žlahtina, plavac mali, babić, pošip, grk i dr.
Krčenje trsova
Izravnih mjera suzbijanja fitoplazmi nema. Preporučljivo je krčenje trsova u početku pojave bolesti. Osobito ako je u vinogradu mali postotak oboljelih biljaka. Bolji bi učinak mogla dati i pravovremena rezidba samo zaraženih mladica. Budući je u prirodi poznato “samo-ozdravljenje” zaraženih trsova, moguć je i povratni rez na 10-ak cm iznad tla (iz ostavljenog bi dijela trebao potjerati zdrav izdanak) i/ili povratni rez na samo 2 reznika koji se provodi na oboljelom trsju odmah nakon berbe. Kako je fitoplazma Flavescence doree štetni organizam razvrstan u II.A.II popis karantenskih štetnih organizama za Hrvatsku, obveza je svih vinogradara, uz pomoć stručnih službi, obavezno kemijski suzbijati i cikade, a korištenje zdravog i sigurnog sadnog materijala (uz otpornije sorte) je svakako veliki doprinos suzbijanju ove bolesti.
