Uvodi se tehnologija i sortiment bez bodlji, a među potencijalnim proizvođačima vlada uvjerenje da kupine nisu osjetljive na napad štetočina i ne zahtijevaju usmjerene mjere kemijske zaštite. No, zbog nepridržavanja osnovnih agroekoloških zahtjeva kulture i neprovedbe osnovnih mjera kemijske zaštite, zabilježeno je propadanje pojedinih nasada kupina. Kako je riječ o vrsti s bienalnim izdancima, odnosno višegodišnjem nasadu, u intenzivnom ih uzgoju opterećuju specifični fitomedicinski problemi.
Zbog sukcesivne berbe koja traje četrdesetak dana, kemijska sredstva za zaštitu kupina trebala bi zadovoljiti stroge toksikološke zahtjeve. Ali službenu registraciju u kupinama u našoj zemlji ima samo djelatna tvar iprodion (Kidan SC), dopušten protiv sive plijesni (Botrytis cinerea) na plodovima i izdancima kupine. Glavni razlog je činjenica da kupine ubrajamo u kategoriju tzv. malih kultura (malih u smislu površina na kojima se uzgajaju u Hrvatskoj), pa proizvođači sredstva za zaštitu bilja često nemaju gospodarski interes snositi troškove registracije za takve biljne vrste. Stoga sve preporuke u ovom prilogu temeljimo na uputama stručnih ustanova proizvođačima kupina u razvijenim zemljama (Njemačkoj, Švicarskoj i SAD-u), odnosno našim iskustvima pri uzgoju i zaštiti kupina u Međimurju.
Suvremeni uzgoj kupina započeo je kooperativnom proizvodnjom Poljoprivredne zadruge Čakovec potkraj osamdesetih godina. Na više lokaliteta u gornjem Međimurju (pr. Štrigova, Sv. Urban, Prekopa, Sv. Martin na Muri) podignuti su prvi nasadi kupine bez bodlji za svježu potrošnju plodova (thornfree). Osamostaljenjem države i postupnim prestankom organiziranog otkupa, proizvodnja je nastavljena uz samostalan nastup proizvođaća na tržištu.
Autohtone i samonikle vrste kupina proširene su po cijelom svijetu, a najviše u Europi i Sjevernoj Americi. Najstariji pisani izvor koji spominje kupine potjeće iz Grčke, 300 godina prije Krista. Tržni uzgoj kupina započinje u Sjevernoj Americi u prvoj polovici 19. stoljeća, a 1841. odabrana je prva poznata sorta dorchester. Kupine bez bodlji latinski zovemo Rubus fruticosus, a prva i najpoznatija sorta na našem području je thornfree.
Zbog širenja bolesti korijenova sustava malina i kupina (pr. Phytophthora fragariae var. rubi, Agrobacterium tumefaciens i dr.), u većini europskih država tijekom posljednjih desetljeća osobita se pozornost mora posvetiti kupnji zdravstveno ispravnog i deklariranoga sadnog materijala, ali i odabiru optimalnih staništa za sadnju malina i kupina. Kupina dobro uspijeva u područjima gdje prosječno godišnje pada 700 – 1000 mm oborina, zahtijeva umjerene temperature koje tijekom ljeta ne smiju biti previsoke, a zimi ne niže od – 18° C. Kupine bez bodlji osjetljivije su na negativne temperaturne promjene u odnosu na maline, pa ne smiju biti izložene hladnim zimskim vjetrovima i ekstremno niskim temperaturama (nićima od – 22° C). Dobro uspijevaju na toplijim, tzv. vinogradarskim položajima. Idealni su sunčani južni, jugozapadni ili jugoistočni položaji. Pogoduju im lagana do srednje teška, duboka i prozračna tla, bogata humusom i hranjivima. Optimalna pH-vrijednost zemljišta je 5,5 – 6,5. Uravnoteženu gnojidbu treba planirati prema analizama tla glede opskrbljenosti osnovnim hranjivima, s naglaskom na fosforna i kalijeva mineralna gnojiva, a poželjno je povremeno unositi zreli stajski gnoj. Također, zbog jače osjetljivosti izdanaka i plodova na gljivične bolesti, poželjni su agrotehnički zahvati koji smanjuju zadržavanje vlage na osjetljivim nadzemnim biljnim organima. Pri podizanju intenzivnih nasada na laganijim tlima planirati sustav za natapanje.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPodni smještaj i hranidba pilića u tovu
Sljedeći članakUzgoj ribiza
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.