Pri podnom načinu držanja, pilići se smjeste u zagrijanu prostoriju prosječne temperature oko 25° C i stave u prostor ograđen lesonitnom pločom ili kartonom, visine oko 50 cm. U sredini prostora iznad pilića postavlja se umjetna kvočka na visinu 30 cm od poda. Temperatura ispod umjetne kvočke treba prvog dana iznositi 33° C, a do kraja prvog tjedna 32° C.

Nakon toga, temperatura se svaki tjedan smanjuje prosječno 2 – 3° C, da bi početkom četvrtog tjedna dostigla temperaturu prostorije. To je ujedno vrijeme kada pilići već imaju sposobnost prilagođavanja na temperaturne promjene, pa ako u objektu možemo postići navedenu temperaturu, zagrijavanje umjetne kvočke više nije potrebno. Nakon petog tjedna temperatura se u prostoriji spušta na 18 – 20° C i takva ostaje do kraja tova.

U prostoriji za smještaj pilića u tovu potrebno je osigurati dovoljno svježega zraka, koji treba lagano strujiti iznad pilića, tako da brzina na bude veća od 0,15 m/s, jer su pilići osjetljivi na propuh. Pritom se prostorije provjetravaju tako da potrebni opseg ventilacije od svibnja do rujna bude 3,6 m3 po satu na kilogram težine pilića u tovu, odnosno od listopada do travnja 1,5 m3 h/kg. Od ostalih mikroklimatskih čimbenika treba spomenuti relativnu vlagu zraka, koja za cijelo vrijeme uzgoja pilića treba iznositi 60 – 70 posto.

Osim navedenih mikroklimatskih čimbenika, treba voditi računa o pravilnoj osvijetljenosti, pri čemu duljina svjetlosnog dana u tovu pilića obično traje puna 24 sata. Na taj način pilići mogu uvijek uzimati hranu i vodu po želji, a to daje dobre rezultate u prirastu. Zbog toga je poželjno da se intenzitet svjetla u prvih 9 dana starosti kreće 3 W/m2, od 10. do 15. dana 1,5 W/m2, a od 16. dana do kraja tova 1 W/m2. Takav način smanjivanja intenziteta svjetla utječe na mirnije vladanje i smanjeno kretanje, te usmjeravanje aktivnosti na bolji raspored uzimanja i utroška hrane po jedinici tjelesne težine.

Površina poda ispod umjetne kvočke treba biti nasteljena, a za prostirku se rabe materijali s velikom sposobnošću vezanja vode. Obično se stavljaju drvene strugotine debljine oko 10 cm, ili neki drugi materijal koji ne stvara prašinu. Unutar ograđenog prostora treba rasporediti dovoljan broj hranilica i pojilica, koje oblikom i kapacitetom trebaju biti prilagođene dobi pilića. Za piliće u dobi do 14 dana hrana se stavlja u limene ili plastične plitice s niskim rubom, visine do 5 cm, koje se svakodnevno nadopunjuju novom hranom.

Jedna plitica, promjera oko 44 cm, dovoljna je za hranjenje 80 – 100 pilića. Za napajanje se mogu postaviti male zvonaste pojilice, pri čemu je jedna takva pojilica dovoljna za 100 pilića. Za napajanje se mogu postaviti male zvonaste pojilice, pri čemu je jedna takva pojilica dovoljna za 100 pilića. Ako na raspolaganju nemamo male zvonaste pojilice, tada se za pojidbu pilića do 14. dana može koristiti obična staklenka od kompota u koju se ulije voda.

Nakon ulijevanja vode staklenka se okrene naopako na tanjur, tako da se prethodno između staklenke i tanjura stavi komadić drveta oko 1,5 cm debljine, koji omogućuje neprekidno istu razinu vode u tanjuru.

Tijekom uzgoja pilići rastu pa se promjer ograde oko umjetne kvočke već do trećeg dana postupno povećava. Ograde se drže do dobi pilića od 14 dana, a potom se puštaju po cijelom peradnjaku. Tijekom prvih dvaju tjedna na četvorni metar poda može se smjestiti do 30 pilića, a kasnije na istu površinu poda tijekom toplijeg doba godine dolazi 8 – 12, odnosno tijekom zime do 15 pilića. No, kako pojedini uzgajivači tove piliće do različitih tjelesnih težina, uputno je znati da su tehnološke preporuke za opterećenje 30 – 35 kg žive mase po m2 podne površine.

Nakon uklanjanja lesonitnih ograda, pilići se počinju hraniti iz uobičajenih hranilica i pojilica. U tu svrhu počinju se koristiti okrugle hranilice, promjera 40 – 42 cm, a jedna takva hranilica dovoljna je za hranidbu 70 – 75 pilića. Donji rub hranilice treba biti u visini leđa peradi, tako da razina hrane u hranilicama ne prelazi trećinu dubine posude. Za napajanje se postavljaju viseće pojilice, u kojima se voda koju su pilići popili automatski nadopunjuje u tanjurasto plastično dno.

Jedna takva pojilica dovoljna je za pojenje 80 pilića. Raspored hranilica i pojilica treba biti takav da među njima razmak nije veći od 2 do 2,5 metra. Konačno, pomoćnu opremu koja je služila tijekom prvih 14 dana uzgoja treba izvaditi iz objekta, očistiti, oprati, raskužiti te spremiti do ponovne uporabe.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakLozine grinje šiškarice
Sljedeći članakSjetva graha zrnaša
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.