Poznato je da pčelarska godina započinje u kolovozu. Razlog leži u tome što tada zajednice počinjemo pripremati za zimu, a pčele izležene u jesen dočekaju sljedeću godinu i one su uz maticu pokretač proljetnog razvoja. Unatoč tome, ovaj podsjetnik radova po mjesecima, radi lakšega praćenja, započinjemo sa siječnjem koji se u ove vruće ljetne dane čini dalek.

Redoslijed obavljanja pojedinih poslova na pčelinjaku tijekom godine jedan je od najvažnijih čimbenika za uspjeh. Pravodobna priprema opreme, pribora i pčela uz povoljne vremenske prilike donosi radost pčelarima hobistima i poslovni uspjeh velikim proizvođačima.

U našim je krajevima siječanj pravi zimski mjesec s temperaturama koje često ne prelaze 0 ºC. Zbog toga pčelinje zajednice još uvijek miruju, pa pčelari imaju više posla u pčelarskim radionicama nego na samom pčelinjaku. Kako već u veljači imamo više temperature i život na pčelinjaku se budi, upravo je siječanj mjesec u kojem moramo dovršiti sve popratne radove i pripremiti se za novu sezonu. Razdoblje neprekidne hladnoće tijekom siječnja može štetiti mnogim zajednicama, pa čak i onima koje su bile dobro pripremljene za zimu. Zbog toga im u takvim godinama trebamo pokloniti naročitu pažnju. Pregledamo ih što je prije moguće i procijenimo zalihe meda, a kasnije i peluda. Također je potrebno pregledati leta i podnice da nisu zatrpani uginulim pčelama pa preživjele ne mogu izlaziti van.
Ako je potrebno, hranu možemo dodavati u obliku pogača ili okvirima iz pričuve. Usprkos hladnoći,
promjene se svejedno događaju. Potkraj mjeseca pčele instinktivno osjećaju približavanje proljeća pa polako prelaze iz zimskog mirovanja u razvijanje i uzgoj legla. U zimskom razdoblju pčele uzimaju malo hrane i troše neznatne količine kisika zbog čega je i proizvodnja ugljičnog dioksida i vodene pare vrlo mala. Temperatura u središtu zimskog klupka je oko 20ºC, a moguća je i manja. Može se reći da su sve aktivnosti pčela svedene na najmanju mjeru koja omogućava preživljavanje uz racionalno trošenje hrane.

Izreka “veljača prevrtača” ukazuje na njenu ćud. Tako tijekom mjeseca može biti razdoblje velikih hladnoća ili natprosječno toplo. Vremenskim prilikama prilagođavamo i radove na pčelinjaku i s pčelama. Nakon hladnoća i snijega pčele svaki topliji dan iskoriste za pročisne letove. Tko tada ima priliku obići pčelinjak može vidjeti kako pčele izbacuju trunje i mrtve s podnice, a poneke čistačice ih odnose daleko. Ako je ispred košnica još dosta snijega, neke se pri padu na njega smrznu i uginu. Tijekom veljače iz stanja “mirovanja” zajednica prelazi u aktivno razdoblje koje će trajati sve do jeseni i nove zime. U početku je ta aktivnost izvana gotovo neprimjetna osim za sunčanih i toplih dana. Ako je vrijeme povoljnije, možemo vidjeti i kako počinju unositi pelud sa cvjetova proljetnica ili lijeske i vrba. Unutar klupka matica počinje polagati jajašca. Prvo nese u sredini i ako je temperatura zraka još uvijek niska, zanesena površina je mala. Kasnije kada nastupe topliji dani površina legla se povećava. Za normalan razvoj legla potrebna je ujednačena temperatura od oko 35 ºC.
Pčele radilice su sada mnogo aktivnije. Uzimaju više hrane kako bi proizvodile potrebnu temperaturu. Mlade pčele koje su u razdoblje zimskog mirovanja ušle u dobi do dva tjedna
starosti počinju leglo hraniti s matičnom mliječi.
Njima je ostala razvijena mliječna žlijezda i jedino su one sposobne proizvoditi prvu matičnu
mliječ bez koje nema razvoja legla. Zbog toga počinje i potrošnja zaliha peluda koji do sada nisu trošile. Ako zbog hladnoće ne mogu do peluda u košnici ili ga unositi izvana, te mlade pčele hraniteljice neko vrijeme mogu proizvoditi mliječ i iz bjelančevinastih zaliha koje su u jesen
uskladištile u svome tijelu.
Zbog te živosti u košnici se troši znatno više kisika i izlučuje više ugljikovog dioksida i vodene pare
pa treba obratiti pozornost na prozračivanje košnica. Pojačanu aktivnost u košnicama možemo ujutro prepoznati na letu po kapljicama vode koje se ponekad cijede kroz njega. Ta tekućina mora biti bistra i rijetka, a nikako gusta i ljepljiva jer to ukazuje na probleme u košnici.

Nastupom toplijih dana i cvjetanjem prvog peludnog i medonosnog bilja pčele sve intenzivnije
izlijeću iz košnice. Istodobno, unutar košnice ubrzava se zamjena starih pčela mlađima, a legla je sve više i više. Ožujak je vrlo važan za pčele i pčelare. Sada uočavamo što smo dobro radili prošle godine, osobito u jesen prilikom uzimljavanja, kao i što smo propustili učiniti.

Na početku travnja nalazimo obilje paše. Cvjetaju različite vrste voća, maslačak, a nešto kasnije
i uljana repica. Matica pojačano polaže jaja i pčelinje zajednice postaju sve jače. Potrebe za hranom se povećavaju i do tri puta u odnosu na ožujak.

Svibanj je najbolji mjesec za razvoj pčelinjih zajednica i najljepši za pčelara. Toplo vrijeme i obilje paše njegove su osnovne značajke. U svibnju stiže bagremova paša koja se smatra najbogatijom pašom u kontinentalnom dijelu naše zemlje. U priobalju pak cvjeta kadulja koja predstavlja vrhunac pašne sezone.

U lipnju se javljaju dvije velike paše koje mogu ponovno napuniti medišta. To su paše lipe i
pitomog kestena pa za njih treba zajednice dobro pripremiti. U vremenu do početka paše,
dobro je punu košnicu mladih pčela što bolje iskoristiti. Zahvaljujući povoljnim vremenskim
uvjetima u svibnju, zdrave pčelinje zajednice vrhunac svoga razvoja dostižu upravo u lipnju.

Srpanj je mjesec koji se odlikuje visokim temperaturama i često dužom sušom. Pčelinja paša je sve slabija. Od većih paša u ovom razdoblju imamo samo suncokret, koji se kao industrijska
biljka uzgaja samo na ograničenim područjima. Zato, ako želimo iskoristiti suncokretovu pašu košnice moramo seliti. Pčele se koriste za oprašivanje suncokreta.

U kontinentalnom dijelu zemlje druga polovica kolovoza označava kraj pčelarske sezone i završetak pčelarske godine. Krajnje je vrijeme za uočavanje propusta i priprema za novu sezonu. U nastupajućem razdoblju završavaju ovogodišnji radovi oko košnica i započinje priprema za uspješno prezimljavanje i sljedeću pčelarsku sezonu.

Prestanak pčelinje paše potkraj ljeta odražava se na rad pčela u košnici i izvan nje. Moramo
završiti i detaljan pregled svake zajednice. Tijekom rujna nastavljamo s radovima iz kolovoza.
U velikom dijelu naše zemlje u ovom razdoblju nestaje pčelinje paše na koju bismo mogli računati s ozbiljnijim unosima za razvoj zajednice. Iznimka su krajevi pokraj rijeka gdje nakon kiša u kolovozu početkom rujna znaju zamediti livade i pašnjaci.

U listopadu je sve manje posla za pčelara, ali se pčele intenzivno pripremaju za zimovanje. S hladnijim danima dolaze znatne promjene u životu i radu pčelinjih zajednica. U kontinentalnom dijelu zemlje listopad je posljednji mjesec kada pčelari još imaju posla oko samih košnica. U krajevima uz more pčele će još neko vrijeme biti aktivne i izlaziti iz košnica. Tijekom listopada potrošnja meda je oko 2 kg.

U jakim zajednicama izlazi posljednje leglo, dok je u slabijim ono već izašlo u listopadu. Topli dani omogućavaju izlaženje pčela iz košnica na pročisne izlete, ali se tijekom noći i jutra s niskim temperaturama pčele stišću u klupko koje se preko dana raspušta. U tom se slučaju troši više
hrane, ali i stvara više vlage pa je potrebno obratiti pozornost na prozračivanje i po potrebi
izvršiti preinake.

Za uspješno prezimljavanje pčela, uz dovoljno hrane i topline, potrebno je osigurati i mir na pčelinjaku. Svako uznemiravanje dovodi do nepotrebnog kretanja pčela unutar košnice, povećane potrošnje hrane, stvaranje prekomjerne vlage, a kroz dulje vrijeme može uzrokovati i propadanje zajednice.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakVoćni kup
Sljedeći članakPileći bataci s medom i šljivama
Gospodarski
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.