Zanimljivo je kako se na području turopoljskog luga već izvjesni period pronalaze jedne od najcjenjenijih gljiva, crni tartufi.  Ova činjenica je za tu destinaciju velik potencijal. O tome se i prije pričalo, ali kako navodi Alilović: „ Zagrebačka županija, područje Turopolja daje značajan doprinos kvalitetnijoj gastronomskoj pa tako i turističkoj ponudi, ponajviše ponudi ugostiteljskih objekata, seoskih gospodarstava i hotela koji se nalaze u zelenom zagrebačkom prstenu. Izgledom neugledna, ali mirisom i okusom neodoljiva podzemna gljiva jedna je od najskupljih i najcjenjenijih namirnica na svijetu i predstavlja dodatni iskorak te potencijal u promociji i brendiranju destinacije Turopolja“.

Crni tartuf nalazi se u autohtonoj šumi hrasta lužnjaka, gotovo ih je nemoguće komercijalno uzgajati, nego ih upućeni ljudi s obučenim psima moraju pronalaziti i iskopavati. Kako bi još bolje upoznali javnost i promovirali destinaciju organizirali smo lov na crne tartufe u turopoljskom lugu.  Stoga su četiri vrsna tartufara, na čelu s gospodinom Mariom Kolićem po kojem jedan od tartufa turopoljskog luga nosi ime, TUBER KOLIĆ, upoznali ostale sa lovom na crne tartufe.  Ispričali su koliko je truda potrebno uložiti u obuku pasa, gdje i kako ih tražiti, a naravno pokazali i koliko ljubavi imaju u sebi spram prirode i suživota s njom.

Stručni vodič u svijetu traženja crnog tartufa je Nikola Tarandek, iskusni tartufar iz Istre koji nam je ispričao o poveznici prenošenja znanja između kontinentalnih i morskih kolega u potrazi za ovim crnim blagom. Saznali smo koliku ulogu tartuf ima u Istri, koliko truda je uloženo u brendiranje i gospodarski značaj tartufa za Istru.

Neumorni psi pratili su svoje svaki pogled svojih gospodara, Gorana Nogića iz Petrinje i Josipa Horvata iz Marofa. Osjećalo se iščekivanje dresiranih pasa, što li će biti u nađenoj rupi, to je ono što je dalo posebnu draž ovom lovu. Naši vodiči otkrili su neke od njihovih „lokacija“ crnog zlata, ali kako kažu vrsni tartufari najvažnija je simbioza prirode, psa i čovjeka, to je ono što garantira dobar ulov.

Nakon bogatog ulova, današnji lov na crni tartuf dokazao je kako nije istina da tartufi rastu samo u Istri, čak i kako je kontinentalni dio puno bogatiji sa crnim tartufima nego drugi dijelovima Lijepe naše. Ono što je najvažnije,  postoje i novootkrivenih 16 vrsta tartufa koje je analizirao, determnirao i potvrdio autentičnost profesor Romano Božac. Svi se ti tartufi, koji do 2018. nisu bili zabilježeni nigdje u svijetu, danas mogu vidjeti u Muzeju gljiva na središnjem zagrebačkom Trgu. Jedan od njih, turopoljski tartuf, nazvan je prema izumrlom turopoljskom govedu, Tuber prigmenius bos, a drugi nosi ime svog pronalazača – Tuber Kolić. Pronalaze se tu još i Tuber uncinatum, Tuber macrosporum, Tuber mesentericum, Tuber brumale… 

Kroz dodatnu promociju Turističke zajednice Zagrebačke županije potencijal ove ekskluzivne grane gljivarstva pronašao je put do lokalnih jelovnika i potaknuo naše ugostitelje sljubljivanju s tradicionalnim jelima našega kraja ili otkrivaju novih kombinacije.

Kako bi doživjeli potpuni i autentični okus i miris crnoga tartufa, restorani turopoljskog kraja, Mon Ami, Pivnica Turopolje i Bistro Babriga su kroz naredni period u svoju ponudu uvrstili jela na temu crnoga turopoljskog tartufa te vas sve pozivamo kušanju i procjeni gastronomskih vrijednosti crnoga tartufa.

 class=

Alilović ističe „Nužno je povezivanje lanaca vrijednosti, stvaranje novih turističkih proizvoda u destinaciji, jedino tako u ova nova vremena za sve nas možemo biti u atraktivna destinacija. Naglasak je samodrživom, zelenom i prije svega sigurnom turizmu u zelenom zagrebačkom prstenu. Prije svega od danas otkrijte neotkriveno, odnesite svojim domovima nezaboravnu uspomenu lova na tartufe”.

Prethodni članakOstali članci u ovom broju
Sljedeći članakINTERVJU BROJA – Predsjednik uprave Bc Instituta: „Moramo potaknuti domaću poljoprivrednu proizvodnju“
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.