Kompostiranje u vrtu – što trebate znati?

Kompostiranje je prirodan proces razlaganja organskog materijala s ciljem dobivanja vlastitog organskog gnojiva s visokim udjelom humusa. Odvija se postupno u kontroliranim uvjetima. Važnu ulogu u kompostiranju imaju mikroorganizmi koji biološki razlažu organski otpad na jednostavnije dijelove koji se s vremenom pretvore u složene organske spojeve. Kompostiranjem se rješava problem organskog otpada iz kuhinje i vrta, a istovremeno se dobiva kvalitetno organsko gnojivo koje će se primijeniti u vrtu i obogatiti tlo organskom tvari. Kompost popravlja strukturu tla, vodni kapacitet, kao i plodnost, što doprinosi povećanju prinosa.

Kompostiranje se odvija u kompostnim hrpama. Kompostna hrpa je hrpa odloženog organskog otpada u kojem se odvija proces razlaganja, a može biti na otvorenom ili se može smjestiti u prikladan komposter. Kako bi proces razlaganja bio što brži i efikasniji, ovisno o godišnjem dobu i klimatskim uvjetima, treba voditi računa o vlazi, zračenju te o temperaturi komposta.

Vrlo dobro rješenje je trodijelni komposter izrađen od tri drvena sanduka bez dna, postavljena jedan uz drugoga. Dimenzije pojedinog sanduka su od 1 do 1,2 m širine/dužine te od 1,2 do 1,5 m visine. Bilo bi idealno da se prednji dio može otvoriti kako bi se kompostna hrpa lakše premještala. U prvi sanduk se odlaže svježi otpadni materijal. Kad se napuni, ostavi se otprilike 7 do 10 dana, nakon čega se materijal prebacuje u drugi sanduk i promiješa. U drugom sanduku se proces nastavlja sljedećih 10 dana, a zatim se masa prebacuje u treći sanduk. U trećem sanduku se proces dobivanja komposta završava. Kada je treći sanduk prazan, on postaje prvi, prvi postane drugi i tako dalje.

Ovisno o vremenskim uvjetima, komposter će povremeno trebati zaštititi od obilne kiše, snijega, vjetra, hladnoće ili izravnoga sunca. U specijaliziranim trgovinama može se kupiti materijal koji je namijenjen upravo za pokrivanje komposta. Mogu se iskoristiti i materijali iz kućanstva poput slame, kartona ili crne polietilenske folije.

Odabir idealnog položaja kompostišta

Kod izrade komposta treba posvetiti pažnju odabiru idealnog položaja. Većina organskog materijala za kompost dolazi iz vrta (otkos trave, ostaci od orezivanja, suho lišće, korovi, neiskorišteno povrće i ostalo), a dobiveni kompost se primijenjuje u vrtu – najbolje je odabrati mjesto u vrtu ili blizu njega. Kako se u kompost odlaže i dobar dio organskog otpada iz kućanstva, ako je moguće, dobro ga je smjestiti između kuće i vrta. Iako se kompostište (kompostna hrpa) obično formira negdje u dnu vrta, što dalje od pogleda, treba pripaziti da se ne smjesti neposredno uz ogradu. Oko kompostne hrpe potrebno je ostaviti oko 1,5 m slobodnog prostora.

U odnosu na sunce, najbolje je odabrati polusjenovite položaje. Sunčeva toplina ubrzava procese razgradnje, no previše sunca i topline mogu isušiti kompost.

Tlo na kojem se formira kompostna hrpa trebalo bi biti rahlo i dobro drenirano. U suprotnom bi zadržavanje tekućine unutar hrpe moglo prouzročiti truljenje, a time i neugodne mirise komposta. Tlo bi također prije formiranja hrpe trebalo biti očišćeno od korova. Površina treba biti ravna kako bi bilo olakšano miješanje kompostne hrpe, odnosno, kako bi komposter bio stabilan.

Kompostna hrpa ili komposter?

Na većim otvorenim površinama kompost se može jednostavno slagati na hrpu, dok su za manje kućne vrtove prikladnije posude za kompost odnosno komposteri. Komposteri su najčešće plastični ili drveni, a mogu biti izrađeni i iz drugih materijala, npr. od pocinčane žice ili betonskih blokova. Drveni komposter je najbolji termoizolator. S druge strane plastični komposter je lakše održavati i premještati. Vrlo dobar četverokutni okvir bez dna može se napraviti od drvenih paleta. Kao komposter može se koristiti i plastična bačva. Bačvi je potrebno ukloniti barem trećinu dna kako bi kompost lakše disao. Za vrijeme kompostiranja bačva se više puta okreće kako bi se materijal nekoliko puta promiješao.

Slaganje slojeva otpadaka

Kompostiranje je najbolje započeti u proljeće kad se tlo lagano ugrije i osuši ili jesen kad su temperature i dalje ugodne, a tla topla. Pravilan odabir materijala za kompostiranje te njegovo pravilno odlaganje važni su preduvjeti za proizvodnju visokokvalitetnog komposta. Veći otpaci se trebaju usitniti (na nekoliko centimetara) radi ubrzavanja razgradnje. Otpad iz vrta i kuhinje se na kompostnu hrpu slaže u tanjim slojevima te se lagano zalijeva vodom.

Na dno kompostera položi se sloj od 10-ak cm slame ili sijena i zalije vodom. Ovako pripremljen komposter spreman je za početak kompostiranja. Na dno kompostne hrpe polaže se nešto grublji materijal, poput grana ili debljih komada drveta, narezanih na 10 do 15 cm. Taj sloj će omogućiti bolje kruženje zraka i bolji protok vode. Nastavlja se s polaganjem sve sitnijeg materijala. Na taj sloj se slažu različiti organski otpaci iz kuhinje i vrta, poput lišća, pokošene trave i kartona. Povremeno je dobro dodati i listove gaveza koji potiče fermentaciju i razvoj viših temperatura.

Među otpatke se preporuča nasuti tanak sloj tla ili starijeg komposta te malo gnojiva (peletirano organsko gnojivo ili mineralno dušično), čime se potiče rad mikroorganizama. Visina kompostne hrpe ne bi trebala biti veća od 1,5 m. Razgradnjom se hrpa smanjuje negdje do četvrtine svoje početne visine.

Uvjeti za kompostiranje

Osnovni uvjeti potrebni za kompostiranje su zrak, vlaga i toplina. Kompostna hrpa mora biti prozračna, kako bi se spriječilo vrenje. Kod većih količina otpadaka, kompostnu hrpu potrebno je redovito prozračivati odnosno prevrtati (miješati). Količina vlage ovisit će o vrsti otpada te o vremenskim uvjetima tako da će kompost ponekad trebati zaliti, a ponekad zaštititi od oborina.

Temperatura unutar kompostne hrpe može doseći 70 °C. Temperatura je rezultat mikrobiološke razgradnje organskog materijala. Osnovne komponente organskog materijala su ugljik i dušik. Omjer ugljika i dušika u kompostnoj hrpi trebao bi biti otprilike 3:1. To znači da treba osigurati dovoljno materijala bogatog dušikom (kao što je zeleno lišće, svježa trava, zeleni dijelovi biljaka), uz istovremeno osiguravanje dovoljne količine ugljika (suho lišće, piljevina, slama, sijeno, grane, karton, itd). Stavi li se previše zelenog, zeljastog materijala bogatog dušikom, hrpa će se pretvoriti u sluzavu, smrdljivu masu. S druge strane, ako se stavi previše drvenastog materijala, hrpa će se sporo razgrađivati. Zbog toga je idealan odnos “zelenog” i “smeđeg” materijala 1:1.

Problemi tijekom kompostiranja i moguća rješenja

1. Kompostna hrpa izgleda neaktivna

Ako se čini da se u kompostnoj hrpi ništa ne događa, potrebno je provjeriti jesu li zadovoljeni osnovni uvjeti: zrak, vlaga i toplina. Radi bolje prozračnosti, organski materijal je potrebno odlagati u tanjim slojevima te prema potrebi kompostnu hrpu lagano, više puta promiješati (preokrenuti sadržaj). Za život mikroorganizama, osim zraka potrebna je i vlaga. Vlažnost hrpe može se provjeriti cijeđenjem komposta u šaci. Ako se uspije iscijediti nekoliko kapi vode, kompost je dovoljno vlažan. U suprotnom je hrpu potrebno temeljito zaliti. Tijekom hladnijih mjeseci se proces kompostiranja prirodno usporava. Međutim, kako se ne bi potpuno zaustavio, može se pomoći prevrtanjem sadržaja hrpe i dodavanjem materijala bogatog dušikom (zeleni materijal) ili organskog gnojiva. Može se dodati peletirano organsko gnojivo i to 1 kg na 200 litara komposta. Materijal koji ubrzava proces dodaje se u tankom sloju jer će se na taj način ubrzati razgradnja i u uvjetima koji su inače neprimjereni za kompostiranje.

Razlog za “nedjelovanje” komposta može jednostavno biti završetak procesa. Ako je kompost jednolične strukture, tamnosmeđe do crne boje te ugodnog mirisa na šumu znači da je spreman i primjeren za korištenje u vrtu.

2. Kompost privlači glodavce i muhe

Glodavce obično privlače ostaci kuhane hrane koja sadrži meso ili ribu. Zbog toga treba izbjegavati dodavanje ovakvoga otpada kompostnoj hrpi. Ako ga se ipak dodaje, stavlja se u sredinu i pokriva neutralnim materijalom, npr. slamom ili travom. Muhe također privlače ostaci hrane pa se primjenjuje isti postupak. Kuhana hrana se odlaže na sredinu komposta gdje je temperatura najviša i gdje je najbolje djelovanje mikroorganizama.

3. Kompost ima neugodan miris

Ako se pridržava uputa o materijalima koji se mogu dodati u kompost, ovakvih problema ne bi trebalo biti. Međutim, neugodan miris bi se mogao pojaviti i uslijed nedostatka zraka, tj. ako je kompostna hrpa suviše zbijena i mokra (sadrži premalo grubog materijala). U tom slučaju kompostna hrpa se može prevrnuti i dodati materijale koji će upiti suvišnu vlagu, npr. slamu, sijeno, kokosova vlakna ili usitnjeni papir. U slučaju obilnih oborina hrpu je obavezno zaštititi.

4. Kad je kompost zreo odnosno spreman?

Proces kompostiranja može trajati od nekoliko mjeseci do godinu dana ovisno o vrsti i količini otpada te o vremenskim uvjetima. Zreli kompost ima rahlu i jednakomjernu teksturu, tamnosmeđu do crnu boju te ugodan miris po šumi. Kompost koji još nije sazrio obično ima neugodan miris, svjetlije je boje te se u njemu razaznaju nerazgrađeni materijali.

Zreli kompost sadrži od 70 do 80 % organske tvari, 0,3 % dušika, 0,1 % fosfora i 0,3 % kalija. Prije korištenja potrebno ga je prosijati kako bi se uklonili svi nerazgrađeni ostaci. Zbog niskog sadržaja hraniva pri gnojidbi se koristi veća količina komposta, od 30 do 60 t/ha. Za kućne vrtove je potrebno od 2 do 5 L/ m², ovisno o potrebama biljaka. Kompost se može dodati i u rupe za sadnju. Razbaca se po površini tla i plitko unese neposredno prije sjetve ili sadnje. Može se napraviti i kompostna juha koja se priprema neposredno prije nego je kompost zreo. Materijal se stavlja u odgovarajuću posudu i prelije vodom u omjeru 1:6. Dobivena smjesa se dobro promiješa, procijedi te se prebaci u kantu za zalijevanje. Juha od komposta se koristi za poticanje mikrobiološke aktivnosti tla.