Mnoge kuće na okućnici imaju pergole gdje se najčešće uzgaja vinova loza, ali postoje mnoge zanimljive penjačice koje mogu rasti na pergoli. One osim ukrasne imaju i praktičnu svrhu jer poput vinove loze, imaju jestive plodove, koji su i prava atrakcija. U ovom prilogu saznajte koje su to vrste.
Aktinidija uzgojena kao pergola
Izbor voćnih vrsta za uzgoj u obliku pergole je iznimno rijedak. Postoji svega nekoliko voćnih vrsta koje se mogu uzgajati u navedenom uzgojnom obliku, a od njih je najpoznatija aktinidija ili kivika.
Aktinidija je podrijetlom iz jugoistočne Azije. Postoji više od 50 vrsta roda Actinidia te mnoge imaju komercijalni potencijal. Najčešće komercijalno uzgajana vrsta je Actinidia deliciosa, a najpoznatija sorta ,,Hayward”. Plodovi većine komercijalnih sorata ima zeleno meso koje ne smeđi kada je izrezano. Neke komercijalne sorte imaju žuto ili crveno meso. Plodovi aktinidije imaju relativno visoku količinu kiselina koja doseže gotovo 2 % svježe mase ploda u berbi i opada nakon berbe. Kivi je jedan od najboljih izvora vitamina C, s dvostruko većom količinom od naranče. „Fuzzy“ kivi (A. deliciosa), odnosno onaj koji ima smeđu koru i svjetlo zeleno meso te se može skladištiti mjesecima nakon berbe od 0 do 2 °C.
Kako uzgojiti aktinidiju?
Pri odabiru mjesta temperatura je najviše limitirajući faktor pri uzgoju aktinidije. A. deliciosa može podnijeti temperature do – 12 °C. A. arguta je dosta otpornija te tijekom mirovanja odrasle jedinke mogu podnijeti od -23 do -32 °C. Međutim mlade jedinke mogu zadobiti oštećenja (posebno na deblu) tijekom zime ako temperature variraju od toplih do hladnih tijekom kasne zime. Mladi izbojci i plodovi svih vrsta aktinidije su jako osjetljivi na mraz. Temperature od ili ispod –1 °C tijekom samo tri minute mogu značajno oštetiti izbojke u proljeće i plodove u jesen. Stoga u područjima izloženima mrazu aktinidija se može uzgajati samo s primjenom mjera borbe protiv mraza. Muške jedinke su osjetljivije na niske temperature od ženskih.
Nadalje treba birati mjesta koja su zaštićena od jakog vjetra. Dugi izbojci se lako lome uslijed jakog vjetra u proljeće i ljeto. Vjetar ne samo da može uzrokovati gubitak plodova, već uslijed trljanja plodova jedan od drugi može uzrokovati nepoželjne promjene na plodovima (npr. stvaranje kalusa). Optimalan pH za uzgoj A. deliciosa je između 5,5 i 6. Iznad 7,2 zabilježen je slabi vegetativan rast. Također je osjetljiv na veći sadržaj aktivnog vapna. Aktinidija najbolje uspijeva u dubokim, dobro dreniranim tlima. Jako je osjetljiva na stajaću vodu, pogotovo u proljeće nakon kretanja vegetacije. Ako je korijen izložen dulje od 3 dana prevelikoj količini vode on je ozbiljno oštećen te je reduciran rast aktinidije. Tlo bi trebalo biti dobro drenirano unutar 90 cm dubine, makar aktinidija dobro uspijeva i ako je to unutar 60 cm dubine.
Ekstremno bujna sorta
Aktinidija je diecijska voćna vrsta, odnosno ima razdvojene muške i ženske jedinke (s izuzetkom nekoliko samooplodnih sorti). Nužno je zasaditi muške jedinke radi oprašivanja te postizanja zadovoljavajućeg uroda. Generalno jedna muška jedinka je potrebna na svakih 6 do 10 ženskih jedinki. Samooplodne sorte ne zahtijevaju oprašivača, iako bi veličina ploda mogla biti veća sa stranooplodnjom. Aktinidija rodi na mladicama koji se razvijaju iz mješovitih pupova smještenih postrance na jednogodišnjim izbojcima.
Za uzgojni oblik pergola razmak u sadnji između redova bi trebao biti 4,5 do 6 m. Aktinidija je ekstremno bujna vrsta, s porastom od 1,8 do 3,6 m godišnje, a ponekad i 6 m. Stoga gušći sklop sadnje iako može povećati produktivnost u početnim godinama nakon sadnje, u kasnijim godinama će pretjeran rast i zasjenjenje zahtijevati dodatnu ljetnu rezidbu. Iako su uglavnom dostupne cijepljene sadnice aktinidije, u područjima s jačim zimama preporuča se uzgoj aktinidije na vlastitom korijenu.
Za vrijeme jakih zima kod cijepljenih sadnica niske temperature mogu uzrokovati potpuno uništenje dijela biljke iznad cijepnog mjesta (plemku), dok se kod aktinidije uzgajane na vlastitom korijenu opet može uzgojiti nova biljka iz izdanaka. Međutim općenito se preporuča korištenje cijepljenih sadnica zbog niza prednosti: smanjene bujnosti, veće tolerantnosti prema raznim nepovoljnim uvjetima u tlu (kao previše vode), otpornost na štetnike i bolesti, veća fiziološka tolerantnost na hladnoću, postizanje većih uroda itd. Preporuča se sadnja na povišenim humcima kako bi se smanjio rizik oštećenja uslijed truleži (Phytophtora).
Ne preporuča se dodavati nikakva gnojiva (uključujući stajnjak) u rupe za sadnju jer je korijenje aktinidije jako osjetljivo na palež izazvano gnojivom. Također je iz istog razloga i nakon sadnje potrebno gnojiti oprezno. Ne smiju se koristi koncentrirana gnojiva koja sadrže kloride jer je aktinidija iznimno osjetljiv na klorid. Navodnjavanje je krucijalno za dobar rast i produktivnost. Mlade biljke je potrebno navodnjavati dovoljno kako bi se navlažila rizosfera, ali da korijenov vrat ne bude prevlažan kako bi se izbjegla pojava truleži. Kod mladih biljaka raspon od premokrog do presuhog je uzak.
Aktinidiji je potrebna armatura
Aktinidija se uzgaja poput vinove loze, a primjenjuje se puno različitih uzgojnih oblika. Pri uzgoju u okućnici najčešće se primjenjuje pergola radi ukrasa i sjene ili plošni uzgojni oblik. U intenzivnom uzgoju se u najvećoj se mjeri primjenjuju sljedeća dva uzgojna oblika: dvostruka pergola i dvostruka zavjesa. Aktinidija ne može samu sebe nositi te joj je stoga u uzgoju potrebna armatura. Veličina, bujnost, dugovječnost i visoki urod znači da aktinidija zahtijeva jaku, trajnu potpornu armaturu. Dva glavna tipa potporne armature se koriste : pergola i T tip. Pergola predstavlja pojedinačnu ravninu nadstrešnice na visini od 1,8 m.
Kad nastane cijela krošnja u pergoli sjena smanjuje rast korova. Međutim ako je krošnja previše gusta, kakvoća plodova može biti reducirana uslijed preranog mekšanja. Pergola je dizajnirana tako da može podnijeti solidnu krošnju. Žice se ne pružaju samo niz red, nego su i okomite na smjer redova. Razmak između žica je od 0,3 do 0,9 m. T tip se sastoji od mjesta u redu sa armaturom u obliku križa na visini od 1,8 m.
U ovom članku opisat će se formiranje uzgojnog oblika pergole i T – uzgojni oblik budući da su to najčešće korišteni uzgojni oblici. U prvih nekoliko godina uzgojni oblik se formira jednako i za T- uzgojni oblik i pergolu.
O drvenastim ukrasnim penjačicama, ružama penjačicama, bršljanu, jednogodišnjim penjačicama, dragoljubu, ukrasnom slaku, mirisavoj grahorici, crnookoj suzani, ukrasnoj tikvici i njihovom uzgoju kao i o pergolama u uzgoju povrća, postavljanju armature za krastavce, tikvice i grah metraš pročitajte u prilogu tiskanog izdanja Gospodarskog lista broj 17 od 15. rujna 2020. Autori priloga su Marko Vuković mag. ing. agr., izv. prof. dr. sc. Vesna Židovec i izv. prof. dr. sc. Božidar Benko.
