Đumbir je tropska začinska biljka, a uzgaja se radi podzemnih rizoma koji su mesnati, dužine do 20 cm i vrlo aromatični. U tropske vrste ubraja se i kineski ili cimetni jam, ali ima sposobnost prilagodbe različitim temperaturnim uvjetima i stoga se uzgaja u mnogim umjerenim područjima. Jam se uzgaja zbog podzemnog gomolja koji se koristi u prehrani ljudi i farmaceutskoj industriji.
Đumbir (Zingiber officinale) je trajnica s puzavim podzemnim stabljikama (rizomima) koja se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Kopljasti i dugi listovi zbog kojih podsjeća na trsku naizmjenično su raspoređeni na stabljici koja u našim uvjetima može narasti od 30 do 120 cm. Podzemni rizomi su ugodne arome s mirisom limuna, a okus je slatkasto pikantan i vrlo svjež. Cvjetovi su bijele, žute ili roza boje, ovisno od vrste.
Đumbir se uzgaja u plodoredu
Đumbir se obavezno uzgaja u plodoredu te na istu površinu ne bi trebao doći barem 3 godine. Dobre predkulture su one koje površinu napuštaju dovoljno rano kako bi se obavila osnovna gnojidba s 25 do 30 t/ha stajskog gnoja i kvalitetna osnovna obrada na dubinu 30 cm. U proljeće se obavlja predsjetvena priprema na način da se formiraju uzdignute gredice visine 15 cm i širine 1 m. Gredice se prekrivaju polietilenskim ili organskim malčem. Razmak između gredica bi trebao biti oko 50 cm. Od ukupno preporučenih količina mineralnih gnojiva koje iznose NPK 75:50:50 kg/ha, 50 % fosfora se primjenjuje u osnovnoj gnojidbi, a 50 % predsjetveno. Dušik i kalij se raspoređuju u dvije prihrane, 40 i 90 dana nakon sadnje.
Najbolji rizomi za sadnju su čvrsti, svježi, sa zelenkastim “pupoljcima” koji se formiraju na krajevima i sliče na klice krumpira. Ako se želi posaditi više od jedne biljke, rizomi se mogu izrezati dezinficiranim nožem ili škarama na više dijelova. Svaki dio veličine 4 do 5 cm s aktivnim pupoljkom može razmnožiti posebnu biljku. Nakon rezanja, dijelove treba ostaviti na suhom nekoliko dana kako bi rane zarasle dovoljno da ne budu podložne infekcijama. Poželjno je da dio rizoma koji se sadi ima barem tri pupoljka i masu oko 25 g. Po hektaru se sadi 1500 do 1800 kg rizoma.
Prethodno pripremljeni đumbir sadi se na razmak 20 do 25 cm, s pupoljcima okrenutima prema gore. Razmak između redova iznosi 30 do 40 cm, dok je dubina sadnje oko 5 cm. Ako se uzgaja u loncima, sade se 2 do 3 biljke po loncu promjera oko 35 cm. Nakon sadnje obavlja se navodnjavanje (zalijevanje) manjim obrocima od 10 do 15 mm. Prevlažan i blatnjav supstrat će izazvati truljenje biljaka. Nicanje započinje 25 do 35 dana nakon sadnje.
Osnovne mjere njege tijekom vegetacije obuhvaćaju navodnjavanje i prihranu te po potrebi zaštitu od štetočina. S obzirom da se radi o kulturi koja se kod nas gotovo i ne uzgaja mala je vjerojatnost pojave ozbiljnog napada bolesti i štetnika, osim u slučaju zaraze s drugih usjeva. Najveći problem predstavljaju korovi koji se uspješno mogu suzbiti korištenjem malča.
Prinos đumbira i do 20 t/ha
Nastupom nižih temperatura u kasno ljeto i ranu jesen stabljika i listovi đumbira počinju žutjeti, što je znak ulaska u tehnološku zrelost. U isto vrijeme postupno se prestaje sa zalijevanjem. S berbom se može započeti nakon odumiranja nadzemne mase. Potpuna tehnološka zrelost đumbira nastupa oko 10 mjeseci nakon sadnje, a rizomi se mogu početi vaditi najmanje 8 mjeseci nakon sadnje. Moguće je ostvariti prinos od 10 do 20 t/ha.
U našim uvjetima, berba đumbira za osobnu potrošnju može početi 4 do 5 mjeseci nakon sadnje. Ovi mladi rizomi se moraju vaditi s dodatnom pažnjom, budući da im je pokožica vrlo osjetljiva i podložna ozljedama, a pritom im je i okus blaži od zrelijih rizoma.
Prilikom vađenja, cijela biljka đumbira se izvadi iz tla, nakon čega se skine lišće i operu rizomi. Rizomi se odvoje i po potrebi se odabire određena količina zdravih rizoma s pupoljcima za ponovnu sadnju, a ostatak se sprema na čuvanje. Zalihe đumbira u kućanstvu, posebno ako se uzgaja u loncima, mogu se održavati tako da se ne izvade cijele biljke, već se po potrebi vade mlađi rizomi. Biljka se u proljeće ponovo umnožava iz starijih rizoma.
Đumbir se nakon vađenja i pranja suši u sjeni kroz dva dana. Zreli rizomi se nakon toga mogu čuvati 2 do 3 mjeseca pri temperaturi od 12 do 14 °C i relativnoj vlazi zraka 85 do 90 %. Iako neki autori preporučuju čuvanje pri temperaturi od 13 °C i relativnoj vlazi zraka 65 % u trajanju do 6 mjeseci, ovi uvjeti čuvanja dovode do značajne dehidracije. Temperature čuvanja niže od 12 °C dovode do pojave ozljeda od hladnoće na uskladištenim rizomima.
Jam obavezno uz potporanj!
Kineski jam (Dioscorea polystachya) razmnožava se vegetativno i generativno. Generativno se razmnožava sjemenkama, ali postotak klijanja sjemenki je vrlo malen zbog njihove sterilnosti pa se na taj način gotovo i ne razmnožava, osim u oplemenjivačke svrhe. Drugi način razmnožavanja kineskog jama je vegetativan način, zračnim gomoljčićima. To je najučinkovitiji način razmnožavanja, jer im je klijavost u povoljnim uvjetima gotovo 100 %. Njihova klijavost se ne smanjuje ni nakon nekoliko godina te su zbog toga najpovoljniji za proizvodnju presadnica.
Uzgoj presadnica započinje sadnjom zračnih gomoljčića u rano proljeće (ožujak) u lončiće promjera 10 cm ispunjene supstratom pH-vrijednosti između 6,1 i 7,8. Dubina sadnje iznosi oko 1 cm. Za klijanje je potrebna visoka vlaga zraka (oko 80 %) i minimalna temperatura 24 °C. Supstrat je potrebno redovito zalijevati. Tako posađeni gomoljčići niču za 10 do 14 dana. Ukorijenjene biljčice predstavljaju presadnice jama koje se sade u zaštićenom prostoru ili na otvoreno kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva.
Presadnice visine oko 20 cm sa 6 do 8 listova, sade se na otvoreno u svibnju na dobro pripremljeno tlo. Prije sadnje formiraju se uzdignute gredice i prekrivaju crnom PE-folijom. Dobri rezultati su ostvareni i primjenom organskih malčeva poput slame i suhe pokošene trave. Razmak sadnje u redu iznosi 25 do 30 cm, a međuredni razmak 60 do 100 cm. S obzirom na ranije spomenuti problem izraženog rasta gomolja u dubinu, bolji rezultati postižu se sadnjom presadnica u uzgojne posude volumena 50 do 100 L, u koje se sadi 2 do 3 biljke. Nakon sadnje uz biljke se postavlja armatura od drvenih ili plastičnih stupova visine do 2 m, koji služe kao potporanj za penjanje.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske, sadnja u zaštićene prostore može se obaviti krajem travnja, a na otvoreno sredinom ili u drugoj polovici svibnja. U mediteranskom dijelu sadnja može biti oko dva tjedna ranije. Biljka cvate tijekom srpnja i kolovoza i u tom razdoblju donosi zračne gomoljčiće. Na jednoj biljci može se pojaviti i do 20 zračnih gomoljčića tijekom vegetacije. Uzgoj u posudama olakšava i berbu zračnih gomoljčića, koji se nakon otpadanja samo pokupe s površine supstrata u posudi.
Prinos jama i do 3,5 tone po ha
Berba jama se obavlja nakon što lišće počinje pokazivati znakove starenja, odnosno, mijenja boju u žutu. To je u našim uvjetima najčešće u prvoj polovici listopada, odnosno, duljina vegetacije kao jednogodišnje kulture iznosi 5 do 6 mjeseci.
Ručno vađenje gomolja jama uzgajanog u tlu fizički je jako naporno. Iako postoji i mehanizirana berba jama, rijetko se koristi zbog osjetljivosti gomolja. Oštećena mjesta na gomolju podložna su napadu bolesti i štetnika. Ako se jam uzgaja u uzgojnim posudama, berba (vađenje) se najlakše obavlja izvrtanjem posude i istresanjem supstrata (tla) iz nje. Gomolji će uglavnom biti smješteni uz dno posude.
Prinos podzemnih gomolja iznosi 2 do 3,5 t/ha, što ovisi o razmaku i načinu sadnje, pripremi tla, klimatskim uvjetima i drugo.
Preporučena temperatura skladištenja jama je 12 do 15 °C, a optimalna iznosi 15 do 16 °C uz relativnu vlagu zraka 70 %. Na temperaturama ispod 10 °C dolazi do pojave ozeblina na gomoljima. Redovitim pregledom gomolja mogu se ukloniti klice i gomolji koji pokazuju naznake truljenja, a istovremeno se može pratiti i pojava glodavaca i drugih štetnika. Ako se svježi gomolj koristi za ishranu, dio koji ostaje može se umotati u alu-foliju i čuvati u hladnjaku ili na temperaturi iznad 20 °C, što će potaknuti stvaranje kalusa i zarastanje rane na gomolju. Sortirani gomolji jama pakiraju se u kartonske kutije, sa slojem papira između dva reda gomolja kako bi se smanjila oštećenja.
