Curuba je tropska voćna vrsta, ubraja se u porodicu Passifloraceae koja obuhvaća više od 600 vrsta, od kojih je 20-ak jestivo. U ovoj porodici je više rodova, među kojima i Passiflora, u koji osim curube, spadaju i poznatije žuta i ljubičasta marakuja (Passiflora edulis).

Latinski nazivi curube koji su u upotrebi su: Passiflora tarminiana, Passiflora mollissima i Passiflora tripartita var. mollissima. Na engleskom jeziku se uz naziv curuba koristi i “banana passion fruit” te “banana granadilla” što bi se prevelo kao “banana marakuja”, zbog oblika ploda, jer ostale vrste marakuje imaju okruglast plod. U nekim područjima uzgoja ove vrste koriste se i drugi nazivi, pr. “banana poka” na Hawajima. Ponajviše se uzgaja u Južnoj Americi (u dolinama Anda, odakle je i podrijetlom, od Venezuele i Kolumbije do Perua i Bolivije), a proširena je i do SAD-a (California, Hawaii), Australije, Novog Zelanda, JAR-a, Indije itd., na sve kontinente, izuzev Antartike. U Južnoj Americi uzgoj traje gotovo tijekom cijele godine, plodovi se izvoze u Europu.

Uzgoj sličan kao kod vinove loze

Višegodišnja je, poludrvenasta voćna vrsta. Kao i većina vrsta iz porodice Passifloraceae, penjačica je, uzgaja se slično kao vinova loza, uglavnom naraste do visine 6-7 m. Listovi su naizmjenični, nazubljeni, plojka je sastavljena od 3 dijela, prosječno su 7-10 cm dužine, 6-12 cm širine. Cvjetovi su pojedinačni, raskošni, atraktivnog izgleda, prosječno 5-8 cm širine, dvospolni. Lapovi su bijele boje, a latice su tamnije ružičaste boje i ima ih 10, prašnika je 5. Razdoblje dozrijevanja plodova traje 8-12 tjedana. Tip ploda je boba, duguljasto ovalnog oblika, sličan plodu banane, stoga je jedan od naziva ove vrste i banana marakuja (za razliku od ostalih vrsta marakuje čiji je plod okruglog oblika).

Plod je krupan, prosječne mase 40-150 g, 5-15 cm dužine, 3-5 cm širine. Kora ploda je tanka, glatka, kožasta, zelenkastožuto-narančaste boje. Pulpa je narančaste boje, želatinozna, okružena s puno malih, crnih sjemenki, aromatična je, punog, intenzivnog, kiselijeg okusa. Pulpa i sjemenke su jestive (60-70 % ploda), a kora se može upotrijebiti za hranidbu životinja. Plodovi se beru sa stabla kad su potpuno sazreli i tamnije obojeni ili se skupljaju s tla, nakon što sami padnu. Mogu se skladištiti duže vrijeme, na sobnoj temperaturi.

 class=
Biljka curuba

Curuba uspijeva na nadmorskim visinama 1200-3200 m. Odgovaraju joj područja s hladnijim zimama i toplijim ljetima. Optimalna temperatura uzgoja je 21-25 °C. Heliofitna je vrsta, osjetljiva na mraz, podnosi do -2 °C. Također je osjetljiva na jake vjetrove, što ograničava proširenje područja uzgoja. Optimalna količina oborina iznosi 750-1250 litara/m2 godišnje. Što se tiče zahtjeva za tlom, podnosi širok spektar, osim težih glinastih tala, a optimalna su pjeskovito-ilovasta tla, dobro drenirana, ali ne prevlažna. Zbog plitkog korijenja, teže podnosi sušu, što može dovesti do slabijeg razvijanja cvjetova, opadanja listova itd. Curubu napada velik broj štetnika i uzročnika bolesti. Vlažni uvjeti pogoduju napadu nematoda na korijenju, grinje prave štetu na lišću i plodovima, voćne muhe na plodovima. Mladi izbojci često obolijevaju od gljivičnih bolesti, pr. pepelnice, antraknoze. Smeđa pjegavost je česta na lišću, a trulež na korijenju. Manjak elementa bora može uzrokovati pucanje plodova. Razmnožava se uglavnom sjemenkama, koje proklijaju kroz 10 tjedana. Ako su se posadile u posude i držale u prostoriji, na vanjske uvjete se presađuju kad dosegnu visinu od 20 cm. Kao podloga se najčešće upotrebljava žuta marakuja (Passiflora edulis). Razmak sadnje iznosi 3-6 x 2-5 m, što je sklop od 400-1600 biljaka/ha. U punu rodnost ulazi dvije godine nakon sadnje. Prinos koji se postiže je oko 200-300 plodova/biljci godišnje. U intenzivnom uzgoju plodonosi oko 8 godina.

 class=
Cvijet curube

Široka upotreba

Nije dostupno puno podataka o sastavu i upotrebi plodova curube, ali u posljednje vrijeme sve više dobiva na važnosti, kao voćna vrsta visokog potencijala, za različiti spektar upotrebe.

Osim u hortikulturne i prehrambene svrhe, ova biljka se može upotrebljavati i u prerađivačkoj, medicinskoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, zbog vrijednih bioaktivnih spojeva koje sadrži. Plodovi se uglavnom konzumiraju u svježem stanju, ali se mogu upotrebljavati i za spravljanje sokova, sirupa, različitih slastica i deserata, džemova, sladoleda, voćnih salata i ostalog.

 class=
Od curube se dobiva i jako ukusan sok

Niske je kalorijske (oko 25 kcal/100 g), a visoke nutritivne i zdravstvene vrijednosti. Sadrži značajne količine fenolnih spojeva, flavonoida, vitamina C (60-90 mg/100 g), dijetalnih vlakana. Također, sadrži i proteine, organske kiseline (ponajviše limunsku), vitamine A i B, minerale Ca, Fe, P, K, karotenoide, tokoferole, kao i ostale vrijedne spojeve. Ima jaku antioksidacijsku aktivnost, usporedbi s drugim tropskim voćnim vrstama. Prosječan sadržaj topljive suhe tvari iznosi 10-18 %Brixa. Specifičnu aromu čine spojevi kao što su: terpeni, aldehidi, esteri, alkoholi itd. Pokazalo se da neki spojevi sadržani u lišću ove voćne vrste, imaju ljekovito djelovanje, koriste se u spravljanju pripravaka za smirenje, kao i za poboljšanje cirkulacije, imaju i protuupalno djelovanje. U kozmetičkoj industriji koristi se ulje iz sjemenki. U Hrvatskoj trenutno nema u prodaji sjemenki curube, ima sadnica (prodaje ih.tvrtka Exotic King po cijeni od 50 kn/komad). Uzgoj ove vrste u našim uvjetima moguć je samo u zaštićenim prostorima, uz kontrolu uzgojnih parametara.

Prethodni članakZa prinose bolje hrvatsko gnojivo na Vaše polje
Sljedeći članakPoljoprivredna proizvodnja narasla za 7%, vrijednost dohotka za 14%
Marina Maretić, mag.ing.agr.
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.