Spremanje krmnog bilja obuhvaća razne tehnološke postupke poput košnje, sušenja, skupljanja, utovara i transporta krme u različitim oblicima. Stoga, u ovom prilogu posebnu pozornost dajemo strojevima iz zelene linije.
Izbor strojeva ovisi o kulturi
U razvijenoj i visoko mehaniziranoj tehnologiji spremanja sjenaže na većim proizvodnim površinama sve više se koriste strojevi velikih radnih zahvata s više radnih operacija poput košnje i gnječenja u jednom prohodu.
Sjenaža je visokokvalitetno voluminozno krmivo u hrani domaćih životinja, a najpogodnije u hrani preživača i biljojeda, kod kojih može zamijeniti sijeno, a primjenjuje se kao komponenta osnovnoga krmiva. Izbor strojeva u spremanju sijena ovisi o kulturi. Najvažnije je upotrijebiti kvalitetne strojeve koji osiguravaju pravodobno obavljanje cjelokupnog postupka od košnje do skladištenja, uz dobivanje što kvalitetnijeg sijena. Košnja je prva i vrlo bitan radni zahvat u spremanju sijena, zelene krme ili silaže, i to kao posebna radnja ili u kombinaciji s gnječenjem, sječkanjem ili utovarom. Ispravno spremanje lucerne započinje pravovremenom i tehnički ispravnom košnjom, jer neispravno provedenom košnjom dolazi do velikog trunjenja lišća (koje sadrži polovicu suhe tvari i oko 75 % bjelančevina kao i veći dio minerala, i vitamina, dok se u stabljikama nalazi više sirovih vlakanaca).
Mehaničkim kondicioniranjem stabljike se povećava ukupna površina sušenja, odnosno lomljenjem stabljike prekida se površinski ovoj (kutikula), što ubrzava sušenje ukupne mase, a posebice stabljike. Prilikom sušenja sijena u polju do 20 % vode, potrebno je za košnju imati traktorsku kosilicu s gnječilicom, za sušenje koristiti bočne grablje te za spremanje utovarivač ili prešu „pick-up“, odnosno prikolicu s proširenim stranicama.
Sušenje sijena u polju je najstarija i još uvijek vrlo proširena metoda konzerviranja stočne hrane za zimu. Brzina i efikasnost sušenja sijena u polju prvenstveno ovisi o mehanizaciji i organizaciji rada. Travu za sijeno treba kositi prije punog cvata kad je sadržaj bjelančevina između 9 i 10 % suhe tvari. Prezrela travna sijena sadrže najčešće 3,5 do 6 % sirovih bjelančevina, imaju nižu koncentraciju minerala i veću količinu sirove vlaknine. Visoki radni učinak i poštivanje optimalnih rokova na gospodarstvu ostvaruje se pravilnim izborom strojeva za košnju i spremanje sijena. Tehnologije pripreme silaže, sjenaže i zelene trave trebaju biti u optimalnim agrotehničkim rokovima.
Povećanje radnog zahvata kosilica i sakupljačkih „pick-up“ uređaja je utjecalo i na povećanje radnog zahvata strojeva za rastresanje, okretanje i prigrtanje krme na polju. Da bi se ostvarilo 4-5 otkosa godišnje visina reza kose mora biti na 8-10 cm od tla kako bi travnjaci nakon prihrane čim prije započeli s ponovnim rastom. Ovakvom visinom košnje sprječava se onečišćenje mase česticama tla i unos stare odumrle biljne mase u silos.
Upotrebom kombiniranih strojeva za spremanje sjenaže postiže se usklađeni rad i ostvaruje se dobra hranidbena vrijednost. Danas se u spremanju sjenaže uglavnom koriste strojevi koji u jednom prohodu obavljaju više radnih zahvata.
Razvoj strojeva za pripremanje sjenaže
Poseban problem u uzgoju domaćih životinja je osigurati dostatnu količinu kvalitetne hrane tijekom cijele godine. Ovaj problem se pokušao riješiti pripremanjem kvalitetne sjenaže (za onaj dio godine kad trava nije dostupna) gdje u tehnologiji spremanja iste poljoprivredni strojevi zauzimaju vrlo značajno mjesto. Prvotno se košnja obavljala ručno, gdje se ljetina prikupljala uz pomoć moba, kad bi se kosači okupljali jedni kod drugih i zajednički obavljali važan i težak posao. Tadašnja kosačka oruđa i pribor su: kosa, vodijer s belegijom i mazalicom, kosni kov i čekić, grablje i vile. Prve kosilice su bile zaprežne gdje se morala upotrebljavati životinjska snaga za vuču. Pojavom motora SUI i proizvodnjom traktora kako bi se olakšala i ubrzala košnja, kosilice su se uskoro počele proizvoditi kao prednje kosilice jednoosovinskih traktora s malim radnim zahvatom. Nedugo je počela proizvodnja kamionskih prednjih kosilica (vrlo kratkotrajno) iza kojih je došla proizvodnja bočnih traktorskih kosilica.
Nedugo nakon prvih bočnih traktorskih kosilica dolazi do pojave novih uređaja za rezanje, odnosno čitavih mehaničkih sustava za rezanje trave, lucerne, i žitarica, ali i također i za kukuruz, grašak i druge kulture kao i za tvrde materijale poput grmlja i trske. Novi uređaji su imali klasični tip kose, oscilirajući za košnju kukuruza, kosilica s dvije kose, spiralni noževi na valjku, rotirajući za košnju kukuruza, s rotoudaračima i horizontalno rotirajući. Najviše su se upotrebljavali sustavi za rezanje s pokretnim noževima, tj. klasične travokosilce koje su imale uređaj za rezanje s dvije kose. Također su se proizvodile travokosilice s unutarnjom papučom ispod trupa traktora te travokosilica s uređajem za podizanje kose rukom. Travokosilice su prvotno dobivale pogon remenskim prijenosom koji je danas zamijenjen s pogonom od PV- traktora. Razvojem poljoprivredne tehnologije koriste se i rotacijske kosilice koje mogu biti s bubnjevima i s diskovima. Kod rotacijske kosilice s bubnjevima pogon bubnjeva je s gornje strane kosilice, dok kod kosilica s diskovima pogon je izveden s donje strane.
Rotacijske kosilice s bubnjevima sastoje se od dva ili više bubnjeva. Na donjem dijelu bubnja nalaze se noževi koji rotiraju zajedno s bubnjem. Visina košnje namješta se zakretanjem navojnog vretena na trećoj točki trotočja. U odnosu na oscilirajuće kosilice manje su osjetljive na zastoje u radu, a na rad kosilice ne utječe neravan teren. Za pogon ovakvog tipa kosilice potrebna je minimalna snaga traktora od 7 kW po metru radnog zahvata.
Razvoj robotskih kosilica
Danas su strojevi za košnju bitno napredovali svojim tehnološkim razvojem i principom rada. Sve više se koriste samohodni strojevi, dok se u bolje razvijenim zemljama koristi stroj-robot koji bez ljudskog upravljanja obavlja kosidbu.
Osim razvoja kosilica, veliki tehnološki napredak uočljiv je kod grablja za skupljanje sijena. Prvi počeci su bile sprežne grablje koje su imale vuču od životinja, a tek kasnije su počele traktorske izvedbe velikih radnih zahvata. U ne tako davnoj prošlosti kod spremanja zelene mase u sjenažu često su bili korišteni okretači s beskonačnim remenom na kojima se nalaze elastični prsti. Ovaj tip okretača, a ujedno i sakupljača, svakako je vrlo praktičan za mala poljoprivredna gospodarstva zbog toga što se jednim strojem obavlja okretanje i sakupljanje mase. Zbog malog radnog zahvata i radnog učinka ovaj priključni uređaj nije prikladan za spremanje sjenaže na većim gospodarstvima.
Za sušenje i spremanje sijena upotrebljava se veći broj različitih strojeva pomoću kojih će se sijeno najbrže prosušiti i spremiti uz što manji utrošak ljudske radne snage i gubitaka hranjivih sastojaka.
Današnje kosilice
Današnje kosilice imaju gnječilice, odnosno kondicionere pomoću kojih se smanjuje vrijeme sušenja. Posljednja faza procesa je skupljanje sijena, odnosno baliranje. Pojavom prvih preša udio ljudskog rada je znatno smanjen dok nije došlo do potpuno mehaniziranog spremanja sijena korištenjem niskotlačnih i visokotlačnih preša. Prešama se u jednom prohodu sijeno skuplja, balira i bale se prebacuju u prikolicu ili se ostavljaju na polju. Postoje dva oblika bala, četvrtasti i valjkasti oblik. Sijeno u balama lako je za manipuliranje i dolazi do uštede na prostoru prilikom skladištenja u odnosu na rasutu masu. Volumna masa u rasutom stanju je daleko manja u odnosu na baliranu.
Glavna podjela preša je po stlačivanju (niskotlačne – gotovo se ne koriste i visokotlačne) i po obliku (četvrtaste bale i rotobale – valjčaste.). Kod dodatne opreme preše mogu imati klizač ili uređaj za bacanje bala na prikolicu. Današnje moderne izvedbe preša s „pick up“ uređajem izvode više radnih zahvata u jednom prohodu (skupljanje sijena, baliranje te ispuštanje bale na polje). U rasutom stanju sijeno teži od 50 do 60 kg/m3 dok balirano sijeno teži od 120 do 150 kg/m3, a kod visokotlačnih do 250 kg/m3.
Omatanje bala folijom
Pretposljednja radna operacija u spremanju sjenaže je omatanje dobivenih bala silo ,,stretch” folijom. Omotavanje je potrebno izvršiti da bala bude hermetički zatvorena za pokretanje anaerobne fermentacije biljne mase. Najbolje vrijeme za omatanje bala je odmah nakon baliranja. Omotač bala ima uređaj za rezanje i hvatanje folije, i brojač koji prikazuje broj omatanja, vrijeme rada, količinu bala i prosječnu količinu bala na sat. „Strech“ folije imaju rastezljivost do 80 %, te su uglavnom mliječno bijele ili zelene boje, debljine 25 mikrona (µm). Folije su višeslojne i stabilizirane protiv razgradnje pod utjecajem UV zraka. Otporne su na udarce i sve vremenske uvjete kojima je izložena do transporta. Sam utovar se obavlja prednjim traktorskim utovarivačima koji ima hvatač bala pomoću kojeg je rad znatno lakši, a bale ostanu neoštećene dok se polažu u prikolice i ponovno nakon prijevoza skladište na gospodarskom dvorištu.
Proizvodnja sjenaže
Košnja je prvi radni zahvat u spremanju sijena. Kosilice u raznim izvedbama upotrebljavaju se cijele sezone. Košnja se obavlja u trenutku kad kultura sadrži najviše hranjivih sastojaka, a istu treba obaviti u što kraćem vremenu.
Vučena kosilica marke Claas model 3100 disco TC radnog zahvata 3,1 m. Za pogon kosilice koristi se traktor snage 53 kW s 1000 okr/min na priključnom vratilu. Kosilica dobiva pogon od PV-a traktora, ima 14 noževa na 7 diskova („kornjača“) koji rotiraju, uslijed čega dolazi do rezanja zelene mase. Dimenzije noževa za košnju su 115 x 48 x 4 mm, dok je obodna brzina 87 m/s. Ukupna masa priključka iznosi 1130 kg. Odlika Claas 3100 disco TRC kosilice je njeno bočno pomicanje u lijevo ili desno što kod starijih modela nije moguće.
Kako bi odsječena masa bila bolje prosušena postavljeni su gumeni valjci dužinom cijelog radnog zahvata kosilice. Prilagođavanje širine otkosa obavlja se namještanjem lima pomoću križne ručice.
Princip rada koslice se odvija kroz tri faze:
- Prihvat/rezanje (noževi za košnju vrše rezanje mase )
- Kondicioniranje (gumeni glatki/rebrasti valjci)
- Odlaganje (masa se odlaže iza kondicionera u obliku otkosa)
Osim zadnjih vučenih kosilica, koriste se Claas 3200 i 3050 prednje kosilice. Princip rada kosilice može se podijeliti u tri radne zone: prihvat/rezanje, kondicioniranje i odlaganje. Radni zahvati kreću se ovisno o modelu između 3 metra i 3,2 metara. Broj okretaja PV-a iznosi 1000 okr/min, dok potrebna snaga traktora iznosi 55 kW. Jedna od glavnih razlika kod nošenih prednjih kosilica s obzirom na stražnje kosilice je postavljena lomilica s metalnim prstima umjesto gumenog valjka. Zadnja nošena kosilica Claas 3500 C Disco Contur ima 8 diskova po dva noža na svakom disku. Radni zahvat je 3,5 m. Kosilica je opremljena metalnim prstima za istiskivanje vode.
Gnječilice (kondicioneri)
Gnječilice s gumenim valjcima i lomilice s metalnim prstima za mehaničko tretiranje pokošenih biljaka koriste se za dodatno istiskavanje kapilarne vode iz unutrašnjosti na površinu. Kondicioniranjem se ubrzava proces sušenja. Korištenjem gnječilice skraćuje se vrijeme sušenja stabljika u polju za 30 % i više, smanjuju se gubici trušenja lišća i bolje čuva hranidbena vrijednost i prirodna boja krme
Uloga rastresača
Glavna uloga rastresača je nakon svake košnje raširiti i provjetriti pokošenu zelenu masu. Primjerice, rastresač Claas model Liner 2700 optimalno radi agregatiran s traktorom snage motora 45 kW i 540 okr/min na PV-u. Radi se o vučenom priključku čija ukupna masa priključka iznosi 1900 kg, a najveća dozvoljena brzina radnih organa iznosi 13,88 m/s. Glavna funkcija rastresača je prosušiti masu na polju uz što manji gubitak hraniva pomoću grablji koje se nazivaju rastresači i okretači sijena. Svaki rastresač-okretač ima dva ili više rotora sa zupcima, tj. vilama koje se u parovima okreću u suprotnim smjerovima. Rotor podupire pneumatski kotač dok prilagođavanje podlozi omogućuje zglobni okvir. Postoje još izvedbi rastresača sa zupcima na bubnjevima i okretača s vilama. Okretačem se mogu obaviti sljedeći radni zahvati: natresanje, okretanje, slaganje u zboj, okretanjem u zboj i raširivanjem zboja. Kod ovih uređaja s gustim zupcima prigrće se sijeno i ostavlja u valjcima poprijeko na smjer kretanja.
Skupljanje i utovar sijena
Samoutovarna prikolica Strautmann – suho sijeno najčešće se skuplja i utovaruje samoutovarnim prikolicama koje su zamjenile utovarivače. „Pick-up“ uređaj je prvi radni element utovarivača kojim se sijeno kupi i podiže sa zemlje i ravnomjerno ubacuje na prikolicu. U poljoprivrednoj praksi postoje razni tipovi „pick up-ova“. Poznatija samoutovarna prikolica Strautmann, model Giga vitesse IV DO ima volumen prihvata zelene mase u spremnik od 37 do 42.5 m3 uz pomoć „pick-up“ uređaja koji s 45 noževa obavlja utovar na hidrauličko prilagodljivi pod prikolice. Pod samoutovarne prikolice je blago stožastog oblika na kojem se nalaze željezne profilirane letve koje su spojene na beskonačni lanac i pogonjene preko PV traktora i stražnjeg reduktora.
Grablje na skupljačkom valjku mogu biti fiksno pozicionirane ili postavljene tako da im se pri svakom okretanju (ekscentarski mehanizam) mijenja aktivna dužina i obodna brzina što rezultira daleko manjim zagušenjima. Uvlačenje i izvlačenje zubaca se postiže postavljenim ekscentarskim mehanizmom. Kod samoutovarne prikolice sijeno se zahvaća prikupljačkim uređajem (valjak+zupci) te nosi na platformu prikolice s pokretnim podom pomoću beskonačnog lanca.
Istovar sijena pomoću samoutovarnih prikolica
Za istovar sijena koristi se samoutovarna prikolica Strautmann. Pri unošenju na prikolicu materijal se može grubo rezati specijalnim noževima. Usitnjena zelena masa mehanizirano se raspodjeljuje pomoću beskonačnog lanca s profiliranim letvama po spremniku prikolice gdje dolazi do stražnjeg kraja na kojem se nalaze tri horizontalno postavljena noža razbacivača koji obavljaju vertikalno izbacivanje mase. Za jednoliku raspodjelu tlaka na kontaktnoj površini, odnosno minimalno sabijanje tla koristi se dvoosovinska samoutovarna prikolica opremljena pneumaticima poznate nizozemske tvrtke Vredestein s modelom pneumatika Floation Pro dimenzija 710/50R 26.5.
Preše i njihova podjela
Na velikim gospodarstvima koriste se vučene preše u kojima se oblikuju bale čije su dimenzije usklađene s dimenzijama transportnog sredstva. Širina i visina bala je različita kod svake preše (80 x 80, 120 x 70 cm). Dužina bala za sjenažu je oko 60 cm. Kod navedenih preša proces se odvija u pravcu rada. Kod valjkastih preša u primjeni se koriste izvedbe s elastičnom komorom (moguće mijenjati konačni promjer bale) i tlačnom komorom stalnog oblika (promjer stalan, gustoća je varijabilna).
Silažni kombajn Claas Jaguar 960
Današnji samohodni silažni kombajni su konstruirani za spremanje ogromnih količina biljne mase u vrlo kratkom roku. Na prednjem dijelu silažnog kombajna Claas Jaguar 960 s opremom za sjenažu postavljen je „pick-up“ uređaj koji pored velike brzine kretanja obavlja skupljanje materijala. Iznad prstiju „pick-up“ uređaja se nalaze valjkasti usmjerivači koji omogućuju nesmetan ulazak materijala u uvlačno grlo. Na uvlačnom grlu se nalaze valjci koji sabijaju materijal i pripremaju ga za rezanje. Na rotoru su postavljeni noževi u obliku slova V koji omogućuju kontinuiran i čist rez materijala. Noževa može biti ovisno o modelu najviše 36 kom.
Claas Jaguar 960 je opremljen brusnim kamenom koji se iz kabine pod punim gasom može uključiti i pomoću kojeg se povremeno mogu naoštriti noževi. Nakon oštrenja noževa kod Claas Jaguar 960 se zazor između noževa i kontra noža automatski prilagođava kako bi se dobio optimalan rez materijala. Silažni kombajn je opremljen tzv. „Corn Crackerom“ – drobilicom zrna koji služi za drobljenje zrna kukuruza radi bolje fermentacije.
Serijski je opremljen s posebnim spremnikom za inokulantekoji pospješuju fermentaciju. Stoga se ne moraju posebno montirati improvizirani spremnici za sredstva. Mlaznice koje nanose inokulante na materijal se nalaze neposredno iza rotora, a doza sredstva se namješta iz kabine. Kako bi materijal dobio dodatno ubrzanje iza rotora, u kanalu je ugrađen ubrzivač materijala koji osigurava brzo i učinkovito izbacivanje usitnjenog materijala preko istovarne cijevi u prikolicu koja se vuče pored ili iza silažnog kombajna. Istovarna cijev se hidraulički može zakretati i podizati, a na kraju se nalazi dodatni usmjerivač, pomoću kojeg se materijal može ubaciti točno na željeno mjesto u prikolici.
