Kamilica je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Podrijetlom je iz Sredozemlja (Mala Azija), a danas je proširena po cijelom svijetu, uzgojena u plantažama ili vrtovima, tako i samonikla kao korov strnih žitarica, lucerišta i ruderalnih staništa.

U Hrvatskoj se najviše uzgaja u Podravini i Slavoniji te čini glavninu proizvodnje domaćeg ljekovitog i aromatičnog bilja.

  Uzgoj radi ljekovitih svojstava

Podnosi zaslanjena suha tla i tla visoke pH-vrijednosti, ali slabo uspijeva na rastresitom vapnenačkom tlu.

Uzgaja se zbog ljekovitih spojeva koje sadrži najviše u cvatu, a berba se obavlja od svibnja do kolovoza kad je 70 % cvatova vodoravno (horizontalno) položeno i dok sjeme još nije formirano. Treba naglasiti da je pri sunčanom vremenu kvaliteta i količina eteričnog ulja veća nego pri oblačnom i vlažnom vremenu. Cvat se može koristiti u osušenom obliku kao čaj ili tinktura, dok se destilacijom cvjetova dobiva eterično ulje.

Glavne komponente ulja kamilice su dobro istraženi prirodni kemijski spojevi poput kamazulena, bisabolola i fernezena koji se već desetljećima koriste u kozmetičkoj i kemijskoj industriji. Sastav eteričnog ulja ovisi o samoj sorti, načinu uzgoja, sušenju i skladištenju sirovine.

Protuupalno i smirujuće djelovanje

Najvažnija odlika kamilice je njeno protuupalno djelovanje pa se najviše koristi kod ublažavanja tegoba poput iritacija kože, upale sluznice, čireva, oteklina i gihta. Njene ljekovite karakteristike poznate su još iz doba Antike gdje je smatrana panaceom, odnosno lijekom za sve poteškoće.  Uz sve prednosti, blagog je okusa i karakterističnog mirisa pa se često pije kao čaj za smirenje i opuštanje.

Također, preporuča se ženama u predmenstrualnom ciklusu jer čaj kamilice povećava razinu aminokiseline glicin koja opušta napete mišiće. S obzirom na protuupalna i antibakterijska svojstva, ali i činjenicu da jako rijetko izaziva alergijske reakcije, preporučuje se korištenje krema i balzama na bazi kamilice kod smanjivanja raznih iritacija kože pa čak i dermatitisa.

Čaj od kamilice pozitivno utječe na cijeli organizam

Suzbija se kad raste kao korov

Uz sva ljekovita svojstva, samonikla kamilica može predstavljati konkurenciju strnim žitaricama kao korov jer niče u jesen ili rano proljeće zajedno s kulturom i smanjuje prinos.

Hladne zimske mjesece kamilica prezimljuje u fazi rozete, dok u proljeće nastavlja s intenzivnim porastom. Osim izravnog utjecaja na prinos, nepoželjna je prisutnost kamilice u usjevu žitarica tijekom žetve jer svojom zelenom masom povećava vlažnost zrna.

Kamilica kao korov u žitaricama

Učinkovite rezultate u suzbijanju kamilice u usjevu strnih žitarica moguće je ostvariti primjenom herbicida na osnovi djelatnih tvari metsulfuron-metila, tribenurona, amidosulfurona, flazasulfurona iz skupine sulfonilureja herbicida, nakon ponika. Također, učinkovite rezultate u suzbijanju ove vrste ostvaruju herbicidi koji se koriste za suzbijanje širokolisnih korova u žitaricama (npr. florasulam-post-em; klortoluron-pre-em, post-em; piridat-post-em, pendimetalin – pre-em; prosulfokarb-pre-em, post-em). Ne treba zaboraviti ni herbicide na osnovi klopiralida (post-em) koji dobru učinkovitost imaju upravo na korove iz porodice glavočika (čičak, ambrozija, osjak) kojoj pripada i kamilica.

Autori: Dasen Višić i Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPrezentacija profesionalne LED ravjete za moderna skladišta krumpira
Sljedeći članakRazvoj strojeva iz zelene linije
Avatar
Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Fitomedicina. Stručno se usavršava u Italiji, na Sveučilištu u Padovi. Od 2016. zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu, a od 2017. doktorand je na Zavodu za herbologiju gdje izrađuje doktorsku disertaciju na temu mogućnosti prognoze nicanja korova u usjevu kukuruza. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Valentina Šoštarčić rođena je 1993. u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završava u Općoj gimnaziji u Ivanić Gradu. U rujnu 2014. sjteče titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke zaštite bilja obranom završnog rada pod nazivom: “Učinak reduciranih doza topramezona u kombinaciji s adjuvantima na korovne vrste Chenopodium album (L) i Echinochloa crus-galli (L) u usjevu kukuruza”. U sklopu Erasmus programa stručne prakse provodi tri mjeseca (lipanj – rujan 2014.) na Sveučilištu u Padovi, Department of Agronomy, Food, Natural Resources, Animals and Environment (DAFNAE). U lipnju 2015. osvaja Rektorovu nagradu za rad po nazivom „Biološki parametri toplopljubivih korovnih vrsta transfer AlertInf modela iz Italije u Hrvatsku“. Tijekom listopada 2015. godine postaje stipendistica Zaklade Agronomskog fakulteta, a u veljači 2016. godine osvaja nagradu iz Zaklade Milan Maceljski, Hrvatskog društva biljne zaštite na 60. Seminaru biljne zaštite u Opatiji. U veljači 2016. godine završava diplomski studij Fitomedicina obranom diplomskog rada: “Utjecaj razvojnog stadija, doze topramezona i adjuvanata na osjetljivost koštana”. Zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu na radnom mjestu asistenta. U siječnju 2017. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Društva za zaštitu bilja Srbije te European Weed Research Society (EWRS).