Bijela čemerika, (Veratrum album L.), kihavac, otrovna čemerika ili planinska čemerika je zeljasta trajnica koja pripada u porodicu Melanthiaceae. Naziv roda Veratrum potječe od latinske riječi verare što znači govoriti istinu. Korijen, kad se samelje u prah potiče na kihanje, što je u narodu značilo potvrdu istine na ono što je bilo rečeno.
Bijela čemerika je biljka visine 0,5-1,8 m s odebljalim podankom i dobro razvijenim korijenjem. Cvjetovi su izvana bijeli, zelenkastobijeli ili žućkastozeleni promjera 1,5-2,5 cm, skupljeni na vrhu stabljike u metličaste cvatove.
Strogo zaštićena vrsta
Bijela čemerika rasprostranjena je u Europi, Turskoj, na Kavkazu, u zapadnom i istočnom Sibiru, srednjoj Aziji, oko Amura i u Japanu. Kod nas raste većinom na vlažnim livadama i travnjacima, uz rubove šuma. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama od nizina do planinskog područja. U Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske navedena je kao strogo zaštićena vrsta. Uzgaja se i kao ukrasna biljka. Razmnožava se dijeljenjem rizoma u rano proljeće ili sjemenom koje je dosta slabe klijavosti. Cvate tijekom ljeta, od lipnja do kolovoza te se smatra dobrom medonosnom biljkom. Za vrijeme cvatnje biljka ima jak omamljujući miris, a korijen koji miriše poput bijelog luka, ljut je i gorak. Sabire se podanak zajedno s korijenjem i žilama u jesen ili u rano proljeće.
Alkaloidi snizuju krvni tlak
Biljka u svim dijelovima sadrži petnaestak alkaloida, u podanku ukupno 1,6 %, u korijenju 1,3 %, u listovima do 0,3 %, u lisnoj plojci do 1,5 %, u osnovi lista te u sjemenkama 1,2 %. Najotrovniji dijelovi biljke su podanak i korijen koji sadrže alkaloide (protoverin, protoveratrin A i B, jervin, rubijervin, germerin, veratramnin), veratrinsku kiselinu, smole, šećer i škrob. To su alkaloidi steroidne skupine (protoverin i germerin) esterski vezani za helidonsku kiselinu. Alkaloidi čemerike u pojedinim se biljnim dijelovima mogu i međusobno razlikovati. Sadržaj im je vrlo promjenjiv ovisno o starosti i razvojnom stadiju biljke, staništu i zemljopisnim varijetetima. U proljeće je otrovnost čemerike veća nego ljeti i u jesen. Toksična tvar vrlo je postojana te se ne smanjuje procesima sušenja i siliranja. Ako u biljnoj masi koja se silira ima dosta čemerike, sva silaža može biti otrovna.
U pučkoj medicini koristi se kod astme, reume, gihta, crijevnih grčeva, ekcema, psorijaze i kao emetik (sredstvo za izazivanje povraćanja). Alkaloidi snizuju krvni tlak. Poznato je da je Hipokrat upotrebljavao korijen bijele čemerike kod akutnih stanja visokog tlaka i reumatskih bolova. Stari narodi su pripravke od korijena čemerike koristili kao otrov za strijele, a kasnije i sredstvo protiv gamadi. U Alpama prah samljevenog korijena pomiješan s duhanom upotrebljava se i kao sredstvo za šmrkanje.
Bijela čemerika, odnosno njen korijen, danas se koristi i kao pripravak u veterinarstvu za vanjsku lokalnu uporabu u liječenju bolnih mjesta. Tinktura od čemerike koristi se u liječenju lišaja i osipa na koži. Mast od korijena čemerike upotrebljava se za liječenje kod kožnih nečistoća i bolesti kao što su: svrab, gnojne rane, razne neuralgije, protiv uši, buha i sl. Također bijela čemerika se koristi i kod bolnih mišića i živaca (naročito živaca lica) kao i kod bolnih napadaja gihta, bolova zglobova i sl. Praš ak od korijena je jaki insekticid koji se upotrebljava za uništavanje stjenica.
Tinktura:
100 g osušenog korijena
1 litra 70-postotnog alkohola
Priprema: korijen namakati 30 dana u alkoholu i procijediti
Upotreba: uzimati prema liječničkim uputama. Dozvoljena dnevna količina je tri puta po deset kapi na jedan decilitar vode ili čaja.
Mast:
Za mazanje bolnih mjesta na tijelu
5 g tinkture
10 g lanolina
20 g svinjske masti
Priprema: dobro izmiješati tinkturu s rastopljenim lanolinom i nekom mašću i zagrijavati dok alkohol ne iskapi.
