Vremenski uvjeti s niskim temperaturama zraka, mrazevima i snijegom u travnju, te uzastopnim izmjenama vrlo toplih, pa potom svježih i prohladnih dana ukazuju da se od vremena treba očekivati i neočekivano. Ono što je sigurno da dolaze sve topliji dani, a moguće i vrlo nagle vrućine i sušno razdoblje. U njima će osobito važna biti dostupnost dovoljne količine vode za piće peradi.
Kvalitetna i zdravstveno ispravna voda za piće nije neophodna samo za optimalne produktivne rezultate, nego je ključna i za održavanje zdravlja peradi. Ona igra važnu ulogu u regulaciji tjelesne temperature i probave hrane. Omogućuje, između ostalog, omekšavanje hrane, poboljšava njezinu probavu, a time i apsorpciju hranjivih sastojaka.
Proamtranejm peradi kako pije vodu iz pojilice, može se činiti kao da su progutane vrlo male količine vode. Međutim, trebali biste znati da odrasla kokoš, težine oko 2 kilograma, može popiti oko 200 ml vode dnevno. Za vrućeg vremena kad je temperatura zraka viša od 33°C, dnevna potreba za vodom obično iznosi oko 300 ml, ponekad i do 500 ml. Hrana bogata bjelančevinama, soli i kalijem, poput sojinog brašna, često dovodi do povećane potrošnje vode. Ako je peradi omogućen slobodan pristup većem ozelenjenom ispustu, onda se potrošnja vode može smanjiti zbog vode koja se nalazi u travi i drugom bilju.
U brojnim eksperimentima s peradi utvrđeno je da lagane pasmine kokoši nesilica piju puno više od teških pasmina, osobito u vrućim ljetnim razdobljima. S klimatskim promjenama, ova bi situacija trebala postati stalni pratilac. Kako biste izbjegli hijerarhijske sukobe oko pojilice, planirajte ih nekoliko na ograđenom ispustu, tako da će čak i podređene životinje uvijek imati lak pristup vodi.
Ako perad dobije vodu loše kvalitete, postoji velika vjerojatnost da će razviti određene zdravstvene probleme. To također može ugroziti sigurnost hrane zbog kontaminiranog mesa i jaja. Stoga voda mora biti bakteriološki ispravna i treba ju svaki dan mijenjati. Redovito čišćenje i dezinfekcija pojilica ključni su za dobru kvalitetu vode. Uostalom, perad ne voli piti ustajalu, toplu vodu. Optimalna temperatura vode kreće se od 10 do 15°C. Previsoka temperatura vode smanjuje njezino uzimanje, a također negativno utječe na unos hrane. Perad obično odbija vodu ako je njezina temperatura viša od 28°C, a voda s temperaturom od 35 stupnjeva u svakom slučaju ostaje netaknuta.
Kvalitetna voda trebala bi biti bistra, bez boje, mirisa i okusa, čak i ako se uzima izravno s izvora ili iz vlastitog bunara. Međutim, ako se ne koristi voda za piće iz javnog vodoopskrbnog sustava, onda jednom godišnje treba napraviti mikrobiološki pregled vode. No, niti odgovarajući rezultati analize vode iz javnog sustava za opskrbu ne jamče da životinje stvarno konzumiraju nezagađenu vodu. Biofilm (sluzav talog) se može naći u mnogim vodovodnim cijevima. U njemu žive brojne, često patogene bakterije, poput Salmonelle, Escherichie coli, Clostridiuma, Campilobactera, Enterococcusa ili Pseudomonasa. Biofilm nastaje kad mikroorganizmi rastu na naslagama minerala i česticama nečistoće u vodovodnoj cijevi. Biofilm se može razviti vrlo brzo, osobito za toplog vremena, i dovesti do onečišćenja pojilica.
Ispiranje pojilica nekoliko puta tjedno i dezinfekcija odgovarajućim sredstvima (vodikov peroksid, octena kiselina) dobar je način da se spriječi stvaranje biofilma. Iskustvo je pokazalo da najbolje djeluje dvostruka dezinfekcija, prvo s octenom kiselinom, a zatim s vodikovim peroksidom. Kad se živa cjepiva daju putem vode za piće, važno je da se uporaba dezinficijensa za vodu na vrijeme prekine. Inače će ova cjepiva biti inaktivirana.
Na što treba paziti po ekstremnoj vrućini?
Uobičajena tjelesna temperatura peradi mnogo je viša nego u sisavaca. Ona se kreće između 40 i 42 stupnja C. Zanimljivo je da je tjelesna temperatura obično najviša oko 16 sati, a najniža u ponoć. Kad se perad svakodnevno kreće na ispustu, tjelesna temperatura se gotovo ne mijenja ako je vanjska temperatura zraka između 17 i 28°C. Budući da su ptice homeotermne i nemaju znojne žlijezde, dovoljna količina svježe vode igra značajnu ulogu u njihovoj termoregulaciji. One moraju održavati stalnu tjelesnu temperaturu, unutar granica koje omogućuju neometano odvijanje fizioloških procesa.
Sposobnost termoregulacije prestaje biti učinkovita pri ekstremnim temperaturama zraka. Kritična točka je kad ona prijeđe 28 stupnjeva. Tada većina peradi počinje ubrzano disati (dahtanje) otvorenog kljuna da bi se rashladila. Drugi način termoregulacije je širenje krila kako bi se poboljšala cirkulacija zraka ispod njih. To omogućuje hladnijem zraku da dođe do kože ispod perja, a toplom da izađe. Proširivanjem krvnih žila u krijesti i podbradnjacima također se odvodi toplina u okolinu. Kombinacija visoke temperature i velike vlažnosti zraka posebno negativno utječe na perad, jer velika vlaga povećava osjetljivost dišnih organa na bolesti. Perad sa svjetlijim perjem obično bolje podnosi vrućinu od tamnije pigmentiranih vrsta i pasmina, čije perje jače upija sunčevu svjetlost. Ali u ekstremnim vrućinama, sva je perad podjednako pogođena, a pilići mogu čak i uginuti od toplinskog udara. Stoga je važno prepoznati početak pregrijavanja u ranoj fazi i pomoći im da se ohlade.
Na raspolaganju uvijek treba biti dovoljno svježe, hladne vode. Najbolje je nekoliko pojilica postaviti na različita mjesta, po mogućnosti u hlad. Trebali biste paziti da se voda previše ne zagrije. Zato će u ekstremnim vrućinama možda biti potrebno mijenjati vodu nekoliko puta dnevno. Dehidrirana životinja može uginuti za nekoliko sati. Usto bi na dobro strukturiranom ispustu trebali biti posađeni razni grmovi i stabla koji peradi nude, ne samo zaklon od predatora iz zraka, nego i dobra sjenovita mjesta. Ako nemate prirodnu hladovinu onda možete stvoriti sjenovita područja za svoju perad s ovješenim hasurama ili otvorenim suncobranima. Peradnjak postavljen na stupove/štule (gradnja u tipu sojenice) također nudi dobro mjesto za povlačenje na visokim temperaturama.
Vodena perad
Patke su tipične vodene ptice i uglavnom žive u blizini vode ili na otvorenim vodama, poput jezera ili ribnjaka, jer im je ona od vitalnog značaja. Na taj način lako im je podmiriti potrebe za tekućinom. Situacija je drugačija ako se životinje drže u dvorištu, a voda za piće nudi im se samo putem pojilica. Na takav način može se zadovoljiti fizička potreba za vodom, ali ova vrsta unosa vode ne odgovara njihovoj prirodi i dobrobiti životinja. Njima je voda potrebna za kupanje, njegu perja i za traženje hrane, jer osim biljne hrane patke jedu i sitnu ribu, plankton, vodene kukce i njihove ličinke.
Ako ne raspolažete s manjim jezercem, barom ili bazenčićem, onda rasporedite nekoliko malih posuda s vodom po cijelom vrtu. Patke više vole piti iz uobičajenih okruglih pojilica promjera 40 do 50 cm u kojima sadržaj vode doseže visinu od 8 do 10 cm. To je zato što one mogu potpuno zaroniti glavu u vodu kako bi upile potrebnu količinu i očistile kljun, glavu i perje, pa takav tip pojilice očito služi njihovoj dobrobiti. Usto patke namaču puževe i razne kukce u vodi prije nego što ih pojedu. Prosječna potrošnja vode za jednu patku iznosi 500 do 1000 ml dnevno.
Guske su kopnene i vodene ptice. Iako veći dio dana provode na ispaši, blizina vodene površine također je od ključne važnosti za njih. One dobro plivaju i mogu filtrirati čestice hrane iz vode uz pomoć lamelarnih struktura kljuna. Pristup vodi je osobito važan za opsežnu njegu perja. Kad se kupaju, one potapaju glavu i vrat pod vodu. Zatim protresaju i uređuju perje. Potom kljunom istiskuju ulje iz trtične žlijezde i razmazuju ga po svom perju kako bi ga učinile nepromočivim.
Dovoljna količina svježe vode za piće i kupanje igra važnu ulogu u njihovoj toplinskoj ravnoteži, posebno ljeti kad su temperature zraka iznad 28°C. Važno je da one održavaju stalnu tjelesnu temperaturu kako bi se odvijalo uspješno funkcioniranje organizma. Potrošnja vode kod gusaka ovisi o unosu suhe hrane i o životnoj dobi. Možete očekivati prosječnu potrošnju vode po jednoj guski oko 1,25 litara dnevno. Potrošnja vode na kraju tovnog razdoblja iznosi oko 1,50 litre po životinji dnevno. Bez pristupa vodi, guske i patke mogu razviti razne poremećaje u ponašanju. Uskraćivanje mogućnosti kupanja predstavlja kršenje Zakona o dobrobiti životinja i preporuke Vijeća Europe. Cilj kod vodene peradi je da ona u potpunosti ostvari svoje prirodno ponašanje, poput kupanja, traženja hrane u vodi i njege perja.
