Bez građevinske dozvole, u skladu s glavnim projektom mogu se graditi pomoćne građevine koje su uz „legalnu“ osnovnu građevinu, koje imaju jednu etažu i tlocrtnu površinu do 50 m2. Dakle, kako biste izgradili pomoćnu građevinu, bila ona garaža, drvarnica, spremište ili nešto treće, kuća uz koju ju gradite mora imati građevinsku i uporabnu dozvolu ili rješenje o izvedenom stanju te mora biti uredno upisana u katastar. Isto vrijedi i za gospodarske građevine ili građevine bilo koje druge „osnovne“ namjene kojima želite izgraditi pomoćnu građevinu.
Na isti način se mogu graditi i bazeni do 100 m2, ukopani u tlo. Također i ranije spomenuti staklenici i plastenici s grijanjem i instalacijama. Ova se skupina građevina, odnosno postupak koji prethodi gradnji, najčešće u razgovoru prenosi kao „ma za to ti ne treba ništa, to se može bez građevinske“. Tako su investitori u takve građevine često vrlo neugodno iznenađeni. Naime, postupak izrade glavnog projekta za ove građevine potpuno je isti kao i kod građevina za koje je potrebno ishoditi dozvolu. Razlika je samo u tom „papiru“ građevinske dozvole. Kod ovih građevina se samo ne izdaje taj jedan dokument. Da bi se bolje razumjela ova razlika, potrebno je opisati od samog početka proces izrade dokumentacije za bilo koju zgradu koja se gradi.
Projektiranje zgrade i ishođenje građevinske dozvole
1.Čitanje lokacijske informacije i projektiranje
Cijeli proces počinje tako da se ili u nadležnom uredu za graditeljstvo ili preko sustava eDozvole ishodi lokacijska informacija za česticu na kojoj se planira gradnja. U lokacijskoj informaciji je naveden prostorni plan koji je važeći za česticu. Također navedemo je i nalazi li se čestica u građevinskom području. Arhitekt u prostornom planu provjerava mogućnosti i uvjete gradnje na čestici. Ako nije prethodno već izrađen, geodet izrađuje geodetski elaborat u kojem točno definiraju međe čestice. Nakon toga se projektira zgrada, prema projektnom zadatku koji je definiran u dogovoru s investitorom i mogućnostima gradnje na čestici.
2.Idejno rješenje za ishođenje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja
Kad je idejno rješenje zgrade gotovo, ovlašteni projektant idejne nacrte uz kratak opis gradnje te opis potrebnih priključaka na komunalnu infrastrukturu predaje preko sustava eDozvola nadležnom tijelu graditeljstva kako bi se ishodili posebni uvjeti i uvjeti priključenja. Uvjeti priključenja propisuju projektantima pojedinih struka kako se spojiti na infrastrukturu, dok posebni uvjeti detaljnije definiraju uvjete gradnje na čestici.
3.Izrada glavnog projekta
Nakon ishođenih uvjeta, počinje se rad na glavnom projektu. Glavni projekt sastoji se od arhitektonskog, građevinskog, strojarskog i elektrotehničkog projekta. Ovisno o tipu građevine i tome što je propisano u posebnim uvjetima, prije početka izrade projekta se izrađuju i elaborat zaštite od požara, elaborat zaštite na radu, rade se geomehanička ispitivanja i sl. Glavni projekt daje cjelovito tehničko rješenje zgrade.
4.Ishođenje potvrda na glavni projekt i građevinske dozvole
Kad je glavni projekt završen, za građevine za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, projekt se predaje preko sustava eDozvole te jedan printani primjerak na nadležni ured za graditeljstvo. Referent koji započinje rad na predmetu od svih javnopravnih tijela koja su izdala posebne uvjete traži suglasnost s projektima. Odnosno potvrdu da su projekti izrađeni u skladu s propisanim uvjetima).
Po dobivenim potvrdama i obavljenog uvida susjeda u projekt, izdaje se građevinska dozvola. Nakon što građevinska dozvola postane pravomoćna, osam dana prije početka građenja, investitor prijavljuje početak građenja. Za građevine za koje nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, glavni projektant preko sustava eDozvole traži potvrde na glavni projekt od javnopravnih tijela. Nakon ishođenja potvrda može prijaviti gradilište na temelju takvog glavnog projekta, na isti način kao da je izdana građevinska dozvola. Kao i kod građevina za koje se izdaje građevinska dozvola, potreban je nadzor gradnje te je potrebno ishoditi uporabnu dozvolu.
Od nabrojanih zgrada, jedina iznimka su staklenici s pokrovom čija masa je veća ili jednaka 12,5 kg/m2 s potkonstrukcijom i temeljima, bez poda, s komunikacijskim trakama od betonskih predgotovljenih elemenata. Te se zgrade ne smiju graditi u vlastitoj režiji. Za uporabnu dozvolu je, između ostalog, potrebno priložiti podatke o izvođaču, njegove izjave o izvedenim radovima te ateste za ugrađene materijale. Važno je naglasiti da za izdavanje uporabne dozvole građevina mora biti točno onakva kakva je u glavnom projektu. Odnosno, mora biti kakva je u zadnjim izmjenama i dopunama glavnog projekta, ukoliko su rađene izmjene i dopune građevinske dozvole.
Pomoćne građevine
Kao pomoćne građevine najčešće se rade garaže ili mala spremišta vrtnog alata. Najpopularnije takvo rješenje su male drvene građevine (najčešće od punog drva). One se mogu kupiti i u prodajnim centrima s vrtnom opremom. Kad se kupuju i grade zgrade koje su već gotova, tipska rješenja, proizvođači često za njih imaju i tipski projekt. On smanjuje potreban obim projekata koji su potrebni kako bi glavni projekt za zgradu bio izrađen.
Također se mogu raditi i garaže/spremišta čija je nosiva konstrukcija kao kod nadstrešnica. To su čelični stupovi s gredama, a vanjski zidovi su sendvič paneli različitih vrsta: od onih koji imaju samo lim s unutarnje i vanjske strane s ispunom poliuretanom između, različitih tipova plastike, pa čak do gipskartonskih ploča s unutarnje, a gipsvlaknastih s izolacijom s vanjske strane. Taj se princip gradnje s gipskartonskim pločama unutar kojih je nosiva konstrukcija, koristi i kod drvene nosive konstrukcije i to ne samo kod pomoćnih građevina, nego i kod gradnje montažnih kuća.
Proizvođači montažnih kuća često dobivaju upite za gradnju pomoćnih građevina do 50 m2 u svojem sustavu. Iako dio proizvođača izvodi i takve manje građevine, za njih nema potrebe ugrađivati i financirati istu debljinu izolacije kao u zgradama namijenjenim za stanovanje. Tako bi se taj gotov montažni sustav trebao dogovoriti s malim promjenama u dijelu koji se tiče toplinske izolacije.
Postoji niz proizvođača koji imaju gotove sustave montaže sendvič panela s različitim ispunama. Osnova je s poliuretanom, no razvojem ispuna one imaju sve manje koeficijente prolaznosti topline. To znači da se zgrada sporije hladi, odnosno grije. Vanjska površina dobiva različite imitacije: od šindre, crijepa i sl.
Postoje primjeri korištenja takvih sendvič panela čak i kod obnove povijesnih zgrada. Zbog svoje relativno male mase ne opterećuju konstrukciju kao npr. crijep, a završnom oblogom se uklapaju u povijesni ambijent. Zbog toga se mogu koristiti i kod različitih obnova i rekonstrukcija postojećih građevina. Važno je panele montirati prema uputama proizvođača i koristeći njihov provjeren sustav montaže. Montažni bazeni mogu se raditi kao limena bazenska školjka. Također i kao sve popularnija školjka od poliesterske smole ojačane staklenim vlaknima u različitim bojama. Takve tvornički proizvedene bazenske školjke spuštaju se u unaprijed pripremljenu i nabijenu podlogu, bez betoniranja armiranobetonske ploče. Garancija na vodonepropusnost bazena od poliesterske smole je deset godina.
Ostale građevine: građevine za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu
Sve građevine koje do sada nisu spomenute, građevine su za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Građevinska dozvola se ishodi prema postupku koji je već prethodno opisan. To se odnosi na obiteljske kuće, na gospodarske zgrade (štagljeve, peradarnike, spremišta strojeva i alata koja nisu pomoćna građevina do 50 m2), proizvodne hale itd. O montažnim kućama se može pronaći mnogo informacija i iskustava na internetu jer su zadnjih godina jako popularan način gradnje.
Iako se uglavnom vežu uz određen tip oblikovanja: prizemnice s višestrešnim krovom, montažne kuće mogu biti modernog oblikovanja. Također mogu biti katnice, a uz ojačanja čeličnim okvirima mogu imati i više katova. Njihova prva prednost je brzina gradnje. Nakon izvedenih i očvrsnulih temelja, ovisno o veličini kuće, potrebno je oko dva mjeseca za gradnju. Zidovi kao gotovi paneli dolaze iz tvornice, a međukatna konstrukcija se radi kao niz poprečnih greda na zidovima.
Konstrukcija krova ovisi o prostoru ispod njega. Ako je riječ o potkrovlju, radi se krov s klasičnim rogovima, no kod pojedinih proizvođača i taj tip krova se montira kao panel koji unutar sebe sadrži rogove. Ako je prostor ispod krova tavan koji se ne koristi, krovna konstrukcija je niz rešetki na razmaku od otprilike 1 m. Paneli i rešetke se dizalicom stavljaju na svoja mjesta, pričvršćuju dugačkim vijcima te se tim tempom može u jednom danu montirati oko 130 m2 kuće.
Montažni sustavi koji se koriste za gospodarske zgrade mogu se bazirati na drvu, na visokim lameliranim drvenim nosačima koji mogu premostiti velike raspone kakvi u montažnim kućama nisu potrebni. Mogu se kombinirati i s čeličnim stupovima. Nešto se češće ipak koristi čelična nosiva konstrukcija: na čelične stupove se montiraju rešetke i tako nastaje okvir. Okviri se nižu do potrebne duljine za zgradu te na mjestima koje projektanti konstrukcije odrede imaju dijagonalne zatege ili kosnike koji cijelu konstrukciju čine stabilnom, kako se ne bi srušila kao „domine“. Ovakav tip konstrukcije se koristi i za velike plastenike, naravno, s bitno tanjim i laganijim elementima zbog laganog pokrova. Postoje i sustavi prostornih rešetki gdje se rešetke ne pružaju samo između stupova po kraćem rasponu nego u oba smjera.
Na takvu nosivu konstrukciju postoji bezbroj mogućnosti „zatvaranja“ prostora unutar zgrade. Od već spomenutih sendvič panela, preko gipskartonskih zidova koji s vanjske strane imaju neki od gotovih sustava aluminijskih i drvenih pročelja. U takve je sustave moguće ugraditi vrata i prozore, krovne prozore, kupole koje se otvaraju u razini krova i na taj način u toplijem dijelu godine zrače prostor. Neki proizvođači unutar sustava imaju prozirne elemente. Tako je npr. moguće cijelom duljinom hale za uzgoj životinja imati transparentne elemente koji će propuštati svjetlost. Mogućnosti je bezbroj, ovisno o funkciji zgrade, potrebi za grijanjem i hlađenjem prostora, željama investitora i naravno, budžetu za izgradnju zgrade.
Način gradnje ovakvih montažnih zgrada, što se tiče montaže nosive konstrukcije, nije jako različit kod zgrada različitih namjena. Prostor u zgradi je dovoljno fleksibilan da se sama namjena zgrade kao proizvodne hale, zgrade za uzgoj životinja i sl. definira visinama prostora, pregradama, potrebnim instalacijama i ugrađenim strojevima, nego samim načinom montaže.
Tip montažne gradnje o kojem smo na žalost u posljednje vrijeme najviše slušali su montažni kontejneri. Montaža kontejnera nije novost, niti se na taj način rješavaju samo hitne i nužne potrebe. Već je dulje vrijeme popularna „reciklaža“ brodskih kontejnera na način da ih se koristi za stanovanje. Slažu se u različitim kompozicijama, povezuju stubištima, izbijaju im se stranice i ostakljuju. Lim koji ostaje se boja izvana ili mu se dodaje neka druga fasadna obloga. Unutarnji zidovi se zatvaraju u gipskartonske ploče, osb ploče ili neku drugu oblogu s unutarnje strane. Tako nastaju moderni i funkcionalni domovi.
Tvornički proizvedene kontejnere odlikuje jako visok stupanj dovršenosti i velika fleksibilnost u funkciji koju mogu zadovoljiti. Od stambenih kontejnera, bungalova za ljetovanje, kioska, manjih ureda na dalje, kontejneri se mogu koristiti za gotovo bilo što. Mogu se slagati u jednoj etaži, jedan na drugi i međusobno povezivati, ovisno o potrebama investitora. Od svih do sada opisanih načina montaže zgrada, kontejneri sigurno nude najveći stupanj završenosti prilikom izlaska iz tvornice. Osim konstrukcije, završne obrade zidova, podova i stropa, stolarije, mogu imati tvornički izvedene kompletne instalacije do zadnje utičnice ili prekidača. Pojedini proizvođači nude i ugrađeni namještaj. Iako većina ljudi kontejner zamišlja kao bijelu limenu kutiju, zbog sve većih zahtjeva tržišta, moguće je odabrati različite boje i obloge pročelja (kao npr. drvo). Takve zgrade svojim izgledom ne podsjećaju niti u kojem trenutku na montažni kontejner.
Montažni tip gradnje zauzima sve veći dio tržišta. Nedostatkom kvalificirane radne snage zbog iseljavanja, postaje ponekad i najjednostavniji način gradnje. Nakon gorkog iskustva s potresom, investitori se sve više okreću laganijim konstrukcijama. Povjerenje poklanjaju industrijski proizvedenim elementima i jednoj tvrtki koja im montira cijelu građevinu. Istovremeno zbog brzine gradnje brže započinju ili nastavljaju posao za koji im je zgrada neophodna.
Za razliku od masivnih konstrukcija, montažne zgrade su zbog manje težine otpornije na potres. Pojedine su novije montažne obiteljske kuće na području Petrinje i nakon nedavnog potresa neoštećene nosive konstrukcije, samo s popucalim gipskartonskim pločama na zidovima. Još uvijek jedan dio ljudi ima predrasude prema ovom tipu gradnje stambenih i gospodarskih zgrada. Česta je predrasuda da će ih „vjetar otpuhati“, da se može vjerovati samo cigli i betonu ili da takve građevine jednostavno nisu dovoljno trajne.
Sve zgrade za koje je potreban glavni projekt i/ili građevinska dozvola imaju kao dio glavnog projekta i građevinski projekt – projekt konstrukcije. Statičari proračunavaju konstrukciju montažnih zgrada, kao i zidanih i betonskih zgrada, prema skupu normi koje se zovu Eurokod. Eurokod ima devet dijelova, ovisno o materijalu nosive konstrukcije te propisuju projektiranje nosivih konstrukcija na području cijele Europske unije, uz dodatke koji propisuju specifičnosti za pojedine države. Kod projektiranja ovakvih zgrada, potrebno je iskustvo rada s drvom i čelikom, baš kao i opekom i betonom. Projektiranje u različitim materijalima ima svoja specifična pravila, a materijali karakteristike koje se moraju poštovati. Prema tome takve zgrade nisu manje sigurne niti stabilne od one izgrađenih klasičnim načinom. Njihovu konstrukciju inženjeri proračunavaju na isti način kao i kod klasične gradnje. Trajnost zgrada s drvenom nosivom konstrukcijom, uz redovito održavanje, proizvođači procjenjuju na oko 75 godina.
