Iako smo zadnjih dvadesetak godina najveće štete na netretiranom grožđu dominantnih vinskih sorti zabilježili od uzročnika pepelnice (Erysiphe necator), ipak će zadnje tri sezone po svojoj epidemiji i štetnosti u pamćenju ostati plamenjača ili peronospora (Plasmopara viticola).
Prvi dan mjeseca travnja o.g. obilježilo vrlo toplo vrijeme (>25°C), ali cijeli je mjesec bio neuobičajeno prohladan. Tako smo umjesto očekivane mjesečne temperature 10,3°C na području vinorodne općine Štrigova zabilježili samo 8,67°C. Ukupno je tijekom travnja palo 47,8 mm (gotovo prosječna količina oborina). Tek u zadnjoj dekadi travnja o.g. moguće je bilo provesti prve usmjerene zaštite vinograda u stadiju vunastog pupa i pojave prvih listića. Količina i raspored oborina uz pripadajuće temperature tijekom svibnja određuje koju ćemo bolest na cvjetnim organima ili grožđu naknadno tijekom lipnja ili srpnja najviše vidjeti.
Vinovu lozu napada više od 80-ak različitih uzročnika bolesti, među kojima su najčešće (pseudo)gljivičnog podrijetla. Osim dominantnih pepelnice (oidija) i plamenjače (peronospore), zadnjih su desetak godina znale već tijekom i nakon cvatnje vinograda iznenaditi svojom pojavom i neke ne tako česte patološke promjene. Npr. sušica cvata (Phoma), siva plijesan u cvatnji (Botritis) ili iznenađenje protekle dvije sezone 2019. i 2020. godine: crna trulež grožđa (Guignardia).
U proljetnim mjerama zaštite do početka cvatnje najčešće usmjereno suzbijano plamenjaču (Plasmopara), pepelnicu (Erysiphe) i crnu pjegavost (Phomopsis). Pritom koristimo dopuštene fungicide. od njih su neki istovremeno registrirani za suzbijanje crvenog paleža (Pseudopezicula) ili pokazuju dobru postranu učinkovitost na sivu plijesan.
Vrijeme slično ovom ovih dana uzrok je pojave sušice cvata
Tijekom prohladno-vlažnog kraja svibnja i početka lipnja 2013. u nekim smo vinorodnim područjima središnje i sjeverno-zapadne Hrvatske zabilježili sušicu cvata (Phoma). To je bolest koju rijetko vidimo. Epidemiologija sušice cvata je manje opisana, a registriranih fungicida za njeno suzbijanje u našoj zemlji nema. Prema iskustvima iz 2013. godine među osjetljive vinske sorte na sušicu cvata ubrajamo: muškat žuti i otonel, silvanac zeleni, pinot sivi, traminac, sauvignon i chardonnay.
Meteorološki uvjeti bitni za primarni i epidemiološki razvoj nekih uzročnika bolesti vinove loze
Cvatnju i oplodnju vinove loze ubrajamo među osjetljivija razdoblja vegetacije u godišnjem biološkom ciklusu. Tad se ne preporučuje obavljati nikakve radove. Ovisno o ekološkim uvjetima sredine i pojedine godine protječe i brzina ove faze, a prosječno traje 10-20 dana. U 2018. bilježili smo jednu od najranijih cvatnji kontinentalnih vinograda. Npr. chardonnay je započeo otvarati cvjetove već 19. svibnja. Godinu nakon toga, u 2019. (slično i protekle 2020.), cvatnja je započela vrlo kasno (npr. chardonnay započeo otvarati cvjetove tek 14. lipnja). Za njezin početak nužno je da najniža temperatura bude 15°C. Optimum je između 20° i 25°C, uz lijepo sunčano vrijeme s laganim povjetarcem.
Nepovoljnim se uvjetima u cvatnji smatraju jaki i suhi vjetrovi, kišovito vrijeme i slabije osvjetljenje. Slaba oplodnja uvjetuje pojavu “rehuljavih” grozdova. Tijekom cvatnje se mogu pojaviti biljne bolesti, npr. plamenjača (Plasmopara), pepelnica (Erysiphe/Uncinula), siva plijesan (Botrytis) i drugi štetni organizmi. Npr. “cvjetna” ili prezimljujuća generacija gusjenica grožđanih moljaca (Lobesia). Vrlo velike štete od biljnih bolesti nastaju kad početak vegetacije vinove loze započinje neuobičajeno rano. Zbog prohladno-vlažnog svibanjskog vremena početak cvatnje bude “neočekivano zakašnjelo”!
Tada ne valja “preskakati” mjere zaštite čekajući početak cvatnje. Već tijekom svibnja valja poduzeti mjere zaštite vinograda protiv skrivenih zaraza različitih uzročnika bolesti. Uz redovito suzbijanje plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe) postrano dajemo bolju zaštitu protiv uzročnika crne pjegavosti (Phomopsis), crvenog paleža (Pseudopezicula) i crne truleži (Guignardia). Najveća je nepoznanica u prognozi i suzbijanju već prije cvatnje sušica cvata vinove loze (Phoma).
Sušica cvata – nepoznanica u prognozi
Sušica cvata (Phoma glomerata) manje je poznata bolest našim vinogradarima. Opisana je u nama susjednoj Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i drugim mediteranskim zemljama. U našoj je zemlji opisana tek 1959. godine (Šarić-Sabadoš i sur. 1960.), a dojavljena je pojava iz okolice Varaždina, Osijeka, Vukovara, Iloka, Volodera i s otoka Krka (Cvjetković, 2010.). Nije česta, ali u godinama povoljnim za razvoj bolesti bilo je evidentirano od 30-80 % zaraženih cvjetova.
Loza je na napad sušice cvata vrlo osjetljiva od stadija prije cvatnje do zametanja bobica. Svi dijelovi cvata su vrlo osjetljivi, pa mogu propasti cvjetovi, peteljkovina i tek zametnute bobice. Peteljkovina može biti naknadno napadnuta tijekom cijele sezone, a bobice samo dok ne dosegnu promjerom veličinu graška. Peteljkovina vene i smeđi. Suha peteljkovina s cvatom i osušenim bobicama dugo ostaje visjeti na trsu. Kad je napadnut cvat, cvjetovi poprimaju smeđu boju, osipaju se, a tek zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde. Kod djelomične zaraze, cvat ostaje prorijeđen ili slabo napreduje.
Promjene na grozdu podsjećaju na simptom rane zaraze plamenjačom, dok kod sušice cvata nema “prljavo-bijele” sporulacije. Ali, kod sušice cvata nema nikakvih drugih promjena na lisnim organima ili drugim dijelovima vinove loze. To je inače tipično za plamenjaču ili peronosporu, fitoplazmatsku žuticu i apopleksiju.
Površinske ili kontaktne djelatne tvari koje pokazuju učinkovitost na različite uzročnike bolesti do početka cvatnje vinograda
Gljiva – uzročnik bolesti (Phoma glomerata) preživljava u posebnim plodištima (piknidi) na rozgvi (slično crnoj pjegavosti – Phomopsis). Razvija se pri širokom rasponu temperatura, od minimalnih vrijednosti 2-4°C, do najviših 37-39°C. Primarni ekološki uvjet za pojavu i razvoj ove bolesti je kiša. Proljetne mjere zaštite protiv crne pjegavosti, plamenjače i pepelnice suzbijaju i ovu bolest.
Vlastita opažanja unutar istog nasada i iste vinske sorte (muškat)
Primijećeno je da se sušica cvata češće javlja u vinogradima blizu šume. Jače su bili oštećeni cvjetni organi na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na reznicima, za razliku od manje zaraženim cvjetnih organa koji se razvijaju na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na lucnjevima.
Sušicu cvata smo zabilježili u vinogradima gdje su razmaci tretiranja krajem svibnja i početkom lipnja o.g. bili neopravdano dugi (čak 20-ak dana). točnije, gdje su vinogradari predugo “čekali” bez mjera zaštite početak i/ili završetak cvatnje. Početkom 1980-ih godina u Italiji je “in vitro” potvrđena osjetljivost gljive Phoma glomerata na neke organske fungicide iz skupine ditiokarbamata (ziram) i benzimidazola (karbendazim, kaptafol).
U uvjetima čestih proljetnih oborina preporučujemo skratiti razmake zaštite vinograda. Također, pri suzbijanju drugih bolesti je potrebno (Phomopsis, Plasmopara, Erysiphe) naizmjenično koristiti kombinirane fungicide koji sadrže djelatne tvari iz skupine ditiokarbamata (npr. mankozeb), ftalimida (npr. folpet) i strobilurina (npr. trifloksistrobin, azoksistrobin, piraklostrobin).
Rehuljavost grozda – osipanje cvjetova
Osipanje cvjetova se opisuje kao štetno smanjenje broja boba u grozdovima ili “rehuljavost” grozda, što za posljedicu ima manje urode. Najčešći uzrok toj pojavi je anomalija u građi cvjeta, slaba klijavost peluda, kišno razdoblje u doba cvatnje, niske temperature u vrijeme cvatnje, nedostatak ili neravnoteže između pojedinih hraniva (npr. mikro-hranivo bor). Kod nedostatka bora negativne promjene se vide i na mladicama (skraćivanje internodija). Često se osipanje cvjetova pojavljuje u vinogradima jače gnojenim dušikom. Gnojidba preko lista mikro-hranivima s naglašenim sadržajem bora prije cvatnje (već početkom i sredinom svibnja) može se poboljšati oplodnja i tako smanjiti osipanje.
Nakon što mladice vinskih sorata u Međimurskom vinogorju prelaze veličinu 20-ak cm (fotografija 1), uz dovoljno vlage i temperature započinje skriveni razvoj većeg broja uzročnika bolesti. Prema najveći broj usmjerenih zaštita zadnjih 20-ak godina provodimo protiv pepelnice grožđa (Erysiphe – fotografija 2), zadnje tri sezone dominantna bolest je bila plamenjača ili peronospora (Plasmopara – fotografija 3). Prvi puta tijekom ljeta 2019. i 2020. pronašli smo novo patološko “iznenađenje” na grožđu: crnu trulež (Guignardia – fotografija 4) (fotografija: M.Šubić)
