Kad se govori o dobrobiti svinja na farmi potrebno je uzeti u obzir opće uvjete držanja svinja i posebne uvjete za uzgoj različite kategorije svinja.

Odjeljci i oprema za životinje trebaju biti prilagođeni vrsti proizvodnje. Trebaju biti izrađeni od materijala koji nisu štetni za zdravlje životinja. Moraju biti konstruirani da nemaju rubova ili izbočina koje mogu dovesti do ozljeđivanja životinja. Također, trebaju biti izrađeni tako da se mogu jednostavno čistiti, prati i dezinficirati. Nastambe za svinje moraju se izgraditi na takav način da omogućuju životinjama da imaju pristup prostoru za ležanje koji je fizički i toplinski udoban. Također, prostor za ležanje mora biti i primjereno dreniran i čist. Treba imati dovoljno mjesta da na njemu mogu istodobno ležati sve životinje, da mogu normalno odmarati i ustajati te da mogu vidjeti druge svinje. U tjednu očekivanoga prasenja i za vrijeme prasenja, krmače i nazimice mogu biti izvan vidokruga pripadnika iste vrste.

Uvjeti za uzgoj svinja

U nastambama za svinje mora se izbjegavati stalna buka razine glasnoće veće od 85 dBA. Potrebno je izbjegavati stalnu ili iznenadnu buku. Ventilatori, strojevi za hranjenje i drugi strojevi trebaju biti konstruirani, postavljeni, održavani i upotrebljavani da stvaraju što je moguće manje buke. Svinje se moraju najmanje osam sati dnevno držati na svjetlu jačine od najmanje 40 luksa. Svinje moraju imati stalan pristup dovoljnoj količini materijala kojim im se omogućuje prikladno istraživanje i manipulacija, poput slame, sijena, drva, piljevine, komposta od gljiva, treseta, njihove mješavine ili drugih prikladnih materijala kojima se ne dovodi u pitanje zdravlje životinja.

Temperatura, vlažnost i kruženje zraka te koncentracija prašine i štetnih plinova moraju biti u granicama koje nisu štetne za životinje.

Kategorija svinjaTemperatura (°C)
Sisajuća prasad25 – 32
Odbijena prasad (3 – 4 tj.)27 – 32
Odbijena prasad (5 tj. na dalje)22 – 27
Tovljenici, nerastovi15 – 21
Nazimice, krmače15 – 20
Tablica 1. Raspon temperatura u biozoni životinja s obzirom na kategoriju svinja

Svinje su u granicama optimalne temperature prilagođene na vlagu u rasponu od 50 % do 80 %. Pri tomu se u prasilištu preporučuju vrijednosti od 40 % do 70 %. Optimalna brzina kretanja zraka ovisi o godišnjem dobu. Zimi ona iznosi od 0,05 do 0,3 m/s. Ljeti se povećava na 0,3 do 1 m/s. Preporučuje se da maksimalna koncentracija amonijaka u svinjogojskim objektima ne prelazi 10 ppm.

Ventilacija u nastambama

Ventilacija treba biti primjerena veličini i kategoriji životinja. Uz osiguranu stalnu i dovoljnu izmjenu zraka u području gdje borave životinje ne smije se stvarati štetan propuh. U objektima s umjetnom ventilacijom treba biti ugrađen alarmni sustav. To je radi upozorenja o obustavi rada ventilatora zbog kvara ili nestanka električne energije.

Svinje loše reagiraju na visoke temperature u objektu tijekom ljeta. Zbog nedostatka znojnih žlijezda nemaju mogućnost znojenja i odgovarajućeg odavanja proizvedene tjelesne topline u okoliš. Stoga se u objektima treba omogućiti njihovo hlađenje. To se može omogućiti puhanjem hladnog zraka iznad biozone životinja ili postavljanjem tuševa s vodom iz kojih će se raspršivati sitne kapljice vode u obliku aerosola. Postoji mogućnost da se jedan dio poda stalno vlaži vodom iz slavine. Pri tomu treba voditi računa da preostali dio odjeljka bude suh kako bi životinje imale suho mjesto za ležanje.

Oprema za hranjenje i napajanje treba biti konstruirana, smještena i održavana tako da je mogućnost onečišćenja hrane i vode svedena na najmanju moguću mjeru. Sve se svinje moraju hraniti najmanje jednom dnevno. Ako se svinje hrane skupno, svaka svinja mora imati stalan pristup hrani u isto vrijeme kao i sve ostale u skupini. Kod automatskog sustava hranjenja suhom hranom za svaku životinju treba postojati jedno hranidbeno mjesto. Kod automatskog sustava hranjenja tekućom hranom i napojem treba postojati jedno hranidbeno mjesto za svakih osam životinja.

uvjeti za uzgoj svinja
Ventilacijski sustav na farmama iznimno je važna stavka

Kategorija svinjaTjelesna masaŠirina hranidbenog mjesta (cm)
Odbijena prasad, tovljenici, nerastido 15 kg12,00
do 30 kg18,00
do 40 kg21,00
do 50 kg24,00
do 60 kg27,00
do 85 kg30,00
do 110 kg33,00
Nazimice, krmače, nerasti 40,00
Tablica 2. Najmanja širina hranidbenog mjesta pri skupnom držanju svinja

Sve svinje starije od dva tjedna moraju imati stalan pristup dovoljnoj količini svježe higijenski ispravne vode. Oprema za napajanje mora biti na odgovarajućoj visini i prilagođena veličini skupine. Za 15 svinja treba biti osigurana jedna pojilica s primjerenim dotokom vode. Podovi moraju biti glatki, ali ne skliski kako bi se spriječilo ozljeđivanje svinja. Trebaju biti napravljeni i održavani tako da im se ne uzrokuju ozljede ili patnja. Pri upotrebi betonskih rešetkastih podova najveći razmak među rešetkama te najmanja širina rešetki mora biti u skladu s držanjem pojedinih kategorija svinja.

Kategorije svinjaDnevna potrošnja vode (l/dan)
Nerasti i odbijene krmače12 – 15
Krmača s prasadi25 – 45
Tovljenici: 25 – 45 kg                    46 – 90 kg3 – 7 7 – 12
Tablica 3. Potrebe pojedinih kategorija svinja za vodom

Masa svinja
(kg)
Podna površina po životinji (m2)
do 100,15
10 – 200,20
20 – 300,30
30 – 500,40
50 – 850,55
85 – 1100,65
više od 1101,00
Tablica 4. Slobodna podna površina za prasad, tovne svinje i svinje namijenjene rasplodu

Čišćenje objekta

Učestalost čišćenja objekta ovisi o načinu držanja svinja i vrsti poda. O odjeljke s punim podovima treba čistiti svakodnevno. Ne smije se dopustiti nakupljanje urina, izmeta i nepojedene hrane do te mjere da se ometa normalno ponašanje svinja za odvajanjem područja na kojem se odmaraju i leže od područja na kojem obavljaju nuždu. Zahvati, osim onih koji se provode u svrhu liječenja ili dijagnosticiranja ili propisanog označavanja svinja, a koji imaju za posljedicu oštećenje ili gubitak osjetljivog dijela tijela, ili promjenu strukture kostiju su zabranjeni.

Iznimno, dopušteno je:

● ujednačeno smanjenje zubi brušenjem ili rezanjem do sedmoga dana života prasadi koja siše pri čemu nastaje glatka površina; prema potrebi skraćivanje kljova nerasta, kako bi se spriječilo ranjavanje ostalih životinja ili iz sigurnosnih razloga,

● skraćivanje dijela repa,

● kastriranje mužjaka svinje drugim načinima osim kidanjem tkiva,

● stavljanje prstena na nos samo pri slobodnom sustavu držanja životinja.

Kategorija životinjaNajveći razmak među rešetkama (mm)Najmanja širina rešetki (mm)
Sisajuća prasad Odbijena prasad11 1450 50
Tovljenici, nerasti Nazimice, krmače18 2080 80
Tablica 5. Razmak i širina rešetki pri držanju pojedinih kategorija svinja

Skraćivanje dijela repa i zubi ne smije se provoditi rutinski. Smije se provoditi samo onda kad postoje dokazi da je došlo do ranjavanja sisa krmača te uški ili repova drugih svinja. Prije provedbe takvih zahvata moraju se poduzeti druge mjere kako bi se spriječilo grizenje repova ili druge loše navike. Pri tomu treba voditi računa o načinu smještaja i gustoći naseljenosti. U tu svrhu moraju se mijenjati neprikladni uvjeti smještaja ili sustavi držanja. Bilo koji gore opisani zahvat mora obavljati veterinar ili osposobljena osoba (završila primjereni tečaj izobrazbe) s iskustvom u obavljanju zahvata te primjerenim sredstvima i pod higijenskim uvjetima. Ako se kastracija ili skraćivanje repa provodi nakon sedmoga dana života, mora je provoditi veterinar uz primjenu anestezije i sredstava za ublažavanje boli produženog djelovanja.

Prethodni članakPoljoprivreda i turizam – mogućnosti i ograničenja
Sljedeći članakMarijin uspjeh
prof. dr. sc. Željko Pavičić
Od 1993. godine stručni suradnik Gospodarskog lista. Dosada je objavio više od 400 popularizacijskih članaka u istoimenom časopisu iz područja veterinarske medicine, animalne proizvodnje i biotehnologije te u Biblioteci Obitelj i gospodarstvo stručne knjige „Pripravljanje sira u kućanstvu“ (1996.), „Mlijeko i prerađevine“ (1996.), „Kolinje i mesni specijaliteti“ u tri izdanja (1997., 2001. i 2003.) „Domaće kobasice – od izrade do jela“ (2004.), kao i „Mlijeko od mužnja do sira“ (2006.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1992. godine, Višu poljoprivrednu školu u Križevcima 1994. i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku 1998. godine. Od 1995. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog interesa je ponašanje, dobrobit i higijena životinja te veterinarska sanitacija. Objavio je u autorstvu, odnosno suautorstvu više od 200 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima skupova te tri sveučilišna udžbenika i dva priručnika. Redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. godine. Iste godine izabran je za redovitog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uvršten je u prvo izdanje WHO is WHO u Hrvatskoj (2011.).